Ubojstva Srba u Sisku 1991-1992

U Sisku je 1991. i 1992., u vrijeme Domovinskog rata, nestao ili ubijen velik broj Srba, a prema većini izvora radi se o brojci od otprilike 100-injak žrtava.^[1][2][3] Hrvatska ljevica sakupila je poimenični popis 107 ubijenih Srba u okolici Siska.^[4] Prema nekim izvorima, za te su događaje znali Franjo Tuđman, Josip Manolić i Franjo Gregurić.^[5]

Sisak

Sisak na karti

Kronologija

Već u ljeto i jesen 1991., a posebno od rujna nakon što je JNA zauzela Petrinju, a tamošnje hrvatsko stanovništvo izbjeglo prema Sisku i Zagrebu,^[6] veći broj građana Siska uglavnom srpske nacionalnosti odvođen je iz svojih kuća i sa posla i nestajao. Neki od njih kasnije su nađeni mrtvi. Grad je u to vrijeme bio na prvoj liniji fronte, pod stalnim znakom općte opasnosti i izložen minobacačkim napadima, pa je u njemu vladala nesigurnost, a dio javnih službi nije funkcionirao. Dio Srba već je ranije otišao rodbini u inozemstvo, a dio je ostao u gradu. Neki su se pridružili i Zboru narodne garde. Dok je dio građana hrvatske nacionalnosti u Sisku nastojao nastaviti sa zajedničkim životom u nacionalno izmiješanom gradu, grupe naoružanih osoba, uglavnom paravojne postrojbe, zastrašivale su sisačke Srbe.

Građani srpske nacionalnosti odvođeni su, zlostavljani, mučeni i ubijani na lokacijama: „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“ (bivše lječilište).

U Nacionalu je objavljen još 1999. i 2002. tekst u kojem su predstavljeni materijali o nestanku Srba, koje je Nacionalu predao Stjepan Komarac, predsjednik građanskog odbora za povratak Sisačko-moslovačke županije. U tim dokumentima se za masovne likvidacije Srba optužuju Josip Brajković, Ivan Bobetko i Đuro Brodarac. Jedan od svedoka Zlatko Dizdarević tvrdi da su pripadnici paravojne formacije Sivih vukova likvidirali Srbe u jodnom lječilištu.^[7]

Suđenja

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku 26. kolovoza 2009. godine objavilo je presudu kojom je Ivica Mirić proglašen krivim da je kao pripadnik pričuvnog sastava PU Sisak u listopadu 1991. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kada je strijeljao svojeg srpskog susjeda u šumi. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od devet godina.^[8]

20. lipnja 2011. bivši načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Đuro Brodarac, njegov tadašnji zamjenik Vlado Milanković i pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a Drago Bošnjak uhićeni su zbog sumnje da su 1991. i 1992. u Sisku počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.^[9]

Izvori

1. „Amnesty International Report 2010 - Croatia”. Amnesty International. 28-05-2010. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-17. Pristupljeno 14-09-2010.Following this plan, in the Sisak area, where approximately 100 Croatian Serbs were killed or disappeared at the beginning of the war, none of the cases selected for prioritization involved Croatian Serbs as victims
2. „Croatia - Events of 2006”. Human Rights Watch. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-17. Pristupljeno 14-09-2010.Wartime deaths of Serbs still await investigation in other towns, including Paulin Dvor and Sisak. In the latter case, the families of over 100 wartime victims may never see justice, as the deaths have yet to be classified as war crimes.
3. Veronika Rešković (19-02-2006). „Ljubica Solar - djevojka ubijena zabunom”. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-06. Pristupljeno 14-09-2010.
4. Robert Bajruši (30-07-2002). „Osuđeni smo jer mene mrze”. Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-29. Pristupljeno 14-09-2010.
5. Željko Peratović (12-03-2004). „Tuđman, Manolić i Gregurić znali za nestanke Srba u Sisku”. Vjesnik. Pristupljeno 14-09-2010.
6. Stephen Engelberg (31-07-1991). „A Day of Terror and Death on a Serb-Croat Divide”. New York Times. Pristupljeno 14-09-2010.On Monday, the army stood guard as the villagers of Struga formed a convoy of tractors and set out for Sisak, a Croatian city about 25 miles north. The refugees, with a few scattered belongings in carts, traveled a circuitous route to avoid the Serbian towns. They arrived in Sisak today, greeted by small crowds of tearful local residents. "It was a human wall," said Melita Blazevic, a 20-year-old Croat who described how she was pulled from her house by Serbian schoolmates and beaten."
7. Nacional, br. 352, 13-08-2002., str. 12-14. Preuzeto 14-09-2010.
8. „Zločin u Sisku - presuda”. Centar za mir, nenasilje i ljudska prava. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-03. Pristupljeno 2010-09-14.
9. „Policija uhitila Đuru Brodarca. Sumnjiče ga za ratne zločine u Sisku 1991”. Jutarnji list. 20-06-2011. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-06. Pristupljeno 20-06-2011.

Vanjske poveznice

• Tamna strana Domovinskog rata Slobodna Dalmacija