From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomislav II. (pravim imenom Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino) (Torino, 9. 3. 1900. – Buenos Aires, 29. 1. 1948.), kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Spoleta i od Aoste (od 1942.), princ od Cisterna i od Belriguarda, markiz od Voghera i grof od Pondera, rođenjem princ kraljevske kuće Savoja od Italije.
| Tomislav II. | |
|---|---|
 | |
| Mandat 18. svibnja 1941. – 12. listopada 1943. | |
| Prethodnik | stvorena država (nitko) |
| Nasljednik | Ante Pavelić (kao poglavnik) |
| Rođenje | 9. ožujka 1900. Torino, Kraljevina Italija |
| Smrt | 29. siječnja 1948. Buenos Aires, Argentina |
| Vjera | katolik |
Kao kralj Hrvatske nosio je ime Tomislav II. 1941 - 1943 i vojvoda od Aoste nakon 1942. godine.
Aimone, princ od Savoje i vojvoda od Spoleta (nakon smrti starijeg brata Amadea, od 1942. vojvoda od Aoste), rodio se 09.03. 1900. godine u Torinu. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskog kralja Amadea I., i princeza Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. 1939. godine se oženio s Irenom, kćerkom grčkog kralja Konstantina I. U braku su dobili sina Amadea 1943. godine, koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune manje od mjesec dana. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih (Amedeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir) krsnih imena bilo je Zvonimir.
18.05. 1941. Tomislav II. postaje službeno kralj Hrvatske, na ceremoniji u Kvirilijanskoj palači, gdje je Ante Pavelić s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovan od svoga rođaka, Viktora Emanuela III.[1] Pri primanju Zvonimirove krune uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog kralja Tomislava.[2]
Krunidba je predviđena u Tomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" (Rimski ugovori). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.[3] Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bio je zbog sigurnosti.[4] Nikada nije ima stvarnu vlast za vladavile ustaške Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo neznatan simbol nekadašnje slavne hrvatske kraljevine. U duhu toga, vraćeni su i neki plemićki naslovi.[5]
Nakon raspuštanja Mussolinija na 25.07. 1943., uskoro je i Tomislav II. abdicirao, po naredbi Viktora Emanuela III. Nakon talijanske kapitulacije 08.09. službeno je sišao s položaja kralja 12.10. 1943. Njegov pravni nasljednik na poziciju kralja bio je njegov sin Zvonimir.[2][6] Njegova puna titula kao kralja bila je "Kralj Hrvatske, Princ Bosne i Hercegovine, Vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, Vojvoda Aoste (od 1942.).
Vojvoda od Aoste se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s kraljem Viktorom Emanuelom III. sklonio na jug Italije. Pritom je napustio ženu i sina, koji su pali u njemačko zarobljeništvo, te bili zatočeni u Austriji do kraja rata. Nakon što je na referendumu 1946. godine ukinuta monarhija u Italiji, svi muški članovi obitelji Savoja morali su napustiti zemlju. Vojvoda je emigrirao u Argentinu, gdje je nedugo zatim i umro u prvom mjesecu 1948. godine.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
