Tihomir Blaškić

Tihomir Blaškić (Kiseljak, 2. studenog 1960.), bosanskohercegovački vojni oficir hrvatskog porijekla, bivši časnik Jugoslovenske narodne armije i general Hrvatskog vijeća obrane koji je služio tijekom Rata u Bosni i Hercegovini i Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je pravomoćno na 9 godina zatvora zbog ratnih zločina u Lašvanskoj dolini tijekom Bošnjačkog-hrvatskog sukoba.^[1]

Tihomir Blaškić
Biografske informacije
Rođenje	2. 11. 1960. (1960-11-02) (dob: 64) Kiseljak, FNR Jugoslavija
Državljanstvo	Hrvat
Karijera
Služba	1983. - 1992. (JNA) 1992. - 1995. (HVO)
Čin	Kapetan I. klase General
Ratovi	Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke	Hrvatsko-bošnjački sukob Operacija Cincar
Vojska	Jugoslavenska narodna armija Hrvatsko vijeće obrane
Rod vojske	Kopnena vojska JNA
Zapovijedao	Operativna zona Srednja Bosna

Životopis

Završio je 1983. god. Vojnu akademiju u Beogradu. Bio je kapetan (satnik) u JNA. Pri početku rata u BiH prešao je na stranu HVO-a, a 13. 12. 1992. postavljen je za zapovjednika HVO-a u Operativnoj zoni Srednja Bosna. Imao je čin pukovnika.

Od kolovoza 1993. dodijeljen mu je čin generala i nalazi se na položaju načelnika Stožera HVO-a u Mostaru. Krajem 1994. zapovjeda snagama HVO-a u operaciji Cincar kojom je Kupres preuzeo od snaga Republike Srpske.

Suđenje u Haagu

Tihomir Blaškić bio je optužen pred MKSJ-om 1995. na osnovu individualne kaznene odgovornosti i po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su pripadnici HVO-a počinili od svibnja 1992. do siječnja 1994. nad Bošnjacima.^[2]

Blaškić se dobrovoljno predao 1. 4. 1996. godine, a 2000. je osuđen na 45 godina zatvora.^[1] Po završetku drugostupanjskog (žalbenog) postupka 2004. izrečena mu je konačna kazna od devet godina zatvora (Žalbeno vijeće je odbacilo 16 od 19 točaka optužnice^[1]), a on je sam oslobođen 2. 8. 2004. jer je već izdržao više od 90% kazne u pritvoru. Pravomoćno je osuđen za nečovječno postupanje i okrutno postupanje jer je "od siječnja 1993. do travnja 1993., zajedno s pripadnicima HVO-a, planirao, poticao, naređivao ili na druge načine pomagao i podržavao planiranje, pripremanje ili sam čin korištenja civila Bošnjaka kao živih štitova s ciljem sprečavanja Armije BiH da puca po položajima HVO-a ili s ciljem prisiljavanja bosanskih boraca da se predaju" te zbog toga jer je "izvrgnuo Bošnjake zatočene u pritvorskim objektima HVO-a premlaćivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju, zastrašivanju, nečovječnom postupanju, uključujući njihovo zatvaranje u pretijesne i pretrpane prostorije te uskraćivanje dovoljne količine hrane i vode. Zatočenici su također prisiljavani na kopanje rovova u općinama Kiseljak, Vitez i Busovača".^[3]

Jedan od faktora koji je najviše utjecao na drastično smanjenje kazne je oslobađanje Blaškića od odgovornosti za masakr u Ahmićima. Vijeće je zaključilo da on nije planirao, niti naredio ubijanje bošnjačkih civila u tom selu, da nije imao djelotvornu kontrolu nad jedinicama Jokeri i Vojnom policijom, koje su provele taj napad, te da je nakon zločina naredio istragu. Stoga je Blaškić oslobođen individualne i zapovjedne odgovornosti za taj zločin. Greške su ispravljene zahvaljujući novim dokazima koji nisu bili dostupni sudu tokom sudjenja Blaškiću, zbog "zakašnjelog otvaranja arhiva Republike Hrvatske, tek nakon smrti predsjednika Tudjmana."^[4]

Izvori

1. BBC News (29. srpnja 2004). „Court cuts Bosnian Croat sentence”. bbc.co.uk. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
2. „Tužitelj međunarodnog suda protiv Tihomira Blaškića”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 25. travnja 1997. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
3. „Hague War Crimes Tribunal Frees a Convicted General”. New York Times. 30. srpnja 2004. Pristupljeno 10. ožujka 2013.
4. „Kazna Blaškiću smanjena sa 45 na 9 godina zatvora”. Sense Agency. 29. srpnja 2004. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 10. ožujka 2013.

Vanjske veze

• Sažetak presude MKSJ