Sveti Lovro

Sveti Lovro (Huesca oko 225. - Rim, 10. kolovoza 258.) - kršćanski svetac, rimski đakon pogubljen za vrijeme cara Valerijana

Sveti Lovro
Sveti Lovro pred carem Valerijanom.
Rođen	{{{datum rođenja}}} Huesca
Preminuo	{{{datum smrti}}} Rim
Slavi se u	Katoličkoj Crkvi, Pravoslavnoj Crkvi, Anglikanskoj Crkvi, Luteranskoj Crkvi.
Simboli	roštilj, đakonsko crkveno ruho
Zaštitnik gradova, krajeva i država	Rima, Kanade, Huelve, Rotterdama, Šri Lanke
Zaštitnik zanimanja	komičara, mesara, kuhara, knjižničara, kožara, studenata

Prema legendi, rođen je u rimskoj provinciji Hispania Tarraconensis u gradu Osca. To je danas grad Huesca u Španjolskoj. U vjeri ga je poučio arhiđakon Siksto. Kada je Siksto postao papa 257. godine, Lovro je postao đakon i dobio je službu upravljanja nad crkvenim blagom te skrbi nad siromašnima. Prema legendi, među blagom bio je i sveti gral, kalež iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri. Lovro je prema legendi poslao sveti gral u Španjolsku i danas se čuva u Valenciji, ali se ne može potvrditi autentičnost. Bio je jedan od prvih arhivista u Crkvi pa je zaštitnik knjižničara.

Za vrijeme rimskog cara Valerijana 258. godine, mnogi svećenici i đakoni su ubijeni, a bogatijim kršćanima oduzeta je imovina te su protjerani. Papa Siksto II. bio je među prvim žrtvama progona. Odrubljena mu je glava 6. kolovoza 258. godine. Prema legendi koju je zapisao sv. Ambrozije, Lovro je sreo papu Siksta II. kada su ga vodili na pogubljenje i rekao mu: "Gdje ideš, dragi oče bez svoga sina? Gdje se žuriš sveti svećeniče bez svoga đakona? Prije nisi nikada pohodio oltar žrtvovanja bez svoga sluge, a sada želiš to učiniti bez mene?" Papa je prorokovao, "da će ga slijediti nakon tri dana". Lovru su uhitili. Rimski prefekt dao mu je tri dana, da preda crkveno blago, koje je čuvao. Lovro je nastojao u ta tri dana podijeliti što više crkvenoga blaga siromašnima. Kada su prošla tri dana, izručen je prefektu. Lovro je pred prefekta doveo slijepe, bolesne i siromašne i rekao mu da su oni crkveno blago. Usuđen je na smrt. Lovru su mučili pržeći ga na roštilju. Pri tome je zavapio: "Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!" (lat. "Assum est, inquit, versa et manduca.") ^[1] Zbog te izjave, sv. Lovro je zaštitnik komičara, mesara i kuhara.

Sveti Lovro jedan je od najpoznatijih svetaca. Slave ga i pravoslavni vjernici, anglikanci i luterani. Budući, da se kiša meteora događa otprilike u vrijeme njegova spomendana sredinom kolovoza, naziva se i "suze sv. Lovre". Posebno je slavljen u Rimu. Jedan je od zaštitnika Rima. Francuski istraživač Jacques Cartier po njemu je nazvao najveći estuarij na svijetu Zaljev svetog Lovre (en. Gulf of Saint Lawrence) i Rijeku sv. Lovre dugu 1.197 km. Po sv. Lovri se u Kanadi zove i planina Laurentian Mountains, glavna četvrt Saint Laurent u Montrealu i Avenija sv. Lovre u istome gradu

Izvori

1. Sveti Ambrozije: De officiis ministrorum, 1.41.207

Sveti Lovro na Wikimedijinoj ostavi