Katedrala u Speyeru
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kraljevska katedrala u Speyeru, službenog imena Kraljevska katedralana bazilika uznesenja Svetog Stjepana, na latinskom: Domus sanctae Mariae Spirae (njemački: Dom zu Unserer lieben Frau in Speyer) u Speyeru, Falačko Porajnje (Njemačka), je sjedište katoličke Speyerske biskupije koja je dio bambergške nadbiskupije. Katedrala, posvećena Svetoj Djevici Mariji, zaštitnici grada Speyera ("Patrona Spirensis") i Svetom Stjepanu je uglavnom poznata kao Kaiserdom zu Speyer (Kraljevska katedrala u Speyeru).[1] Papa Pio XI. je uzvisio katedralu u Speyeru na razinu manje bazilike rimokatiličke crkve 1925. godine.
| Katedrala u Speyeru | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
 Njemačka
  Kraljevska katedrala u Speyeru | |
| Registriran: | 1981. (5. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Započeta 1030. godine, pod upravom Konrada II., ova markantna trobrodna nadsvođena bazilika od crvenog pješčenjaka je "vrhunac dizajna koji je bio iznimno utjecajan u razvoju romaničke arhitekture tijekom 11. i 12. stoljeća". Kao grobno mjesto za Salijsku dinastiju, obitelj Staufer i Habsburgovske careve i kraljeve, katedrala je predstavljala simbol carske moći.[2][3] Kako je opatijom Cluny u ruševinama, ona predstavlja najveću romaničku crkvu.[4] Smatra se “prekretnicom u europskoj arhitekturi”[5], i jednim od najvažnijih arhitektonskih spomenika svoga vremena [6] i jednim od najljepših romaničkih spomenika uopće[7][8][9]
Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog svog kulturnog značaja kao "vodeći spomenik romaničke umjetnosti u Njemačkom carstvu".[10][11] [12]
.jpg)
Kraljevska katedrala u Speyeru, najznačajnija romanička građevina u Njemačkoj, izgrađena je i posvećena kao posljednje počivalite careva Svetog Rimskog Carstva i kao simbol njihove moći. Gradnja je započela oko 1030. godine, pod upravom Konrada II., a posvećena je 1061. godine. Za vrijeme Henrika IV. poduzete su obnova i nadogradnja. Speyerska katedrala je prva poznata građevina s galerijama koje idu okolo cijele građevine. Sustav arkada, dodan prilikom Henrikove obnove je također prvi takav u povijesti arhitekture.
Upravo u Speyerskoj katedrali je 27. prosinca 1146. godine Konrad III. objavio da ide u Drugi križarski rat. Na sastanku u Speyeru 1529. godine luterani su zahtijevali od Rimske Crkve garanciju slobode savjesti, protestvujući protiv dotadašnje prakse Rimske Crkve Arhivirano 2010-01-26 na Wayback Machine-u.
U gradskom požaru 1689. godine uništen je veći dio glavnog broda, ali je potpuno renoviran i vraćen i prijašnje stanje od 1758. do 1778. godine. Bavarski kralj Ludvig I. je naručio slike za interijer, te su od 1846.-53. god. slikari škola J. Schraudolpha i J. Schwarzmanna završili uređenje u nazarenskom stilu. Od 1854.-58. god. zapadno pročelje katedrale obnovio je Heinrich Hübsch u neo-romaničkom stilu. Tijekom obnove 1950-ih, većina slika iz 19. stoljeća je uklonjena kako bi se otkrila veličanstvena arhitektura.
Godine 1981., katedrala je dodana na UNESCOv popis svjetske baštine, a Kraljevska katedrala sv. Djevice Marije i sv. Stjepana je sjedište Speyerske nadbiskupije i papinska bazilika.
Speyerska katedrala je uglavnom zadržala oblik i dimenzije crkve iz 11. stoljeća i, unatoč značajnim gubicima originalne građe i kasnijim restauracijama, predstavlja cjelovitu i jedinstvenu romaničku građevinu. Oblik uglavnom prati nacrt koji je ustanovljen na crkvi Sv. Mihovila u Hildesheimu i predstavlja standard koji je prihvaćen u rajnskoj oblasti (Rhineland). On je kompromisno rješenje uzdužne crkve s visokim bačvastim svodom i centralne crkve s kupolom koja na svojim krakovima transepta završava apsidama. Njeno stremljenje visini već najavljuje razvoj gotičke arhitekture.
Veliki kameni plitki bazen kapaciteta 1560 litara stoji ispred ulaza u katedralu. Ova točka je nekada predstavljala granicu između ovlasti grada i nadbiskupije.
Skulptura nazvana „Planina maslina“ nalazi se u južnom vrtu, a u srednjem vijeku je bila u središtu klaustra katedrale. Ovu skupinu figura napravio je speyerski kipar, Gottfried Renn, u 19. stoljeću, a zamijenila je originalnu skulpturu iz 15. st. koja je uništena.
Kripta je osobito posebna jer je u potpunosti zadržala izvorni izgled. Kako je izgrađena kao grobno mjesto salijskih careva, tu je sahranjeno i osam njemačkih careva i kraljeva i četiri kraljice i brojni biskupi.
Dimenzije katedrale
- Ukupna dužina katedrale: 134 m (od stuba na ulazu do vanjskog zida apside)
- Dužina broda: 37.62 m (od vanjskog do vanjskog zida)
- Visina broda na krunama lukova svoda: 33 m
- Visina istočnih tornjeva: 71.20 m
- Visina zapadnih tornjeva: 65.60 m
- Dimenzije kripte: duljina 35x46 m, visina oko 6.5 m
- Konrad II., car Svetog Rimskog Carstva (1039.)
- Carica Gisela, žena Konrada II. (1043.)
- Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva (1056.)
- Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva (1111.)
- Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva (1125.)
- Carica Beatrix, druga žena Fridrika Barbarosse (1184 .)
- Agneza, kćerka Fridrika Barbarosse (1184 .)
- Filip Švapski, sin Fridrika Barbarosse (1216.)
- Rudolf od Habsburga, njemački kralj (1291.)
- Adolf od Nassaua, njemački kralj (1309.)
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
