Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik.
| Siniša Glavašević | |
| Rođenje | 4. studenoga 1960. |
|---|---|
| Smrt | 20. studenoga 1991. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | novinar, publicist |
| Standardizacija infokutija | |
Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,[1] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju.[2] Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.[3] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.[4] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.[3]
Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine[3] na Mirogoju u Zagrebu,[4] 14. ožujka 1997. godine.
Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.[5] Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.[2] Knjiga Priče iz Vukovara je izdana u četiri izdanja (2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2009.). Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006. godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić, Zagreb : Croata Esperantista Unuigo : Osijek : Esperanto Societo „Liberiga stelo", 1993. i Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić – Zagreb : Hrvatski esperantski savez, 2006.).[6] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Trier: Verlag Kleine Schritte, 1994.).[7] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine[8] a prevela ju je Tamara Budimir.[6][9]
Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.[10][11] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera[12], koji su ubijeni na Ovčari, a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.[13]
- 2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović za komunikaciju.[14] Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[15]
- Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad - to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
- U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola primenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.[16]
- Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine. Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.[17]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
