From Wikipedia, the free encyclopedia
Simplast kod biljaka je unutrašnja strana plazma membrane u kojoj voda i rastvori niske molekulske mase mogu slobodno difundirati.
Plazmodezme omogućavaju direktni međućelijski protok malih molekula, kao što su šećeri, aminokiseline i ioni. Veće molekule, uključujući i transkripcijski faktor i biljne viruse, mogu se transportirati uz pomoć aktinskih struktura. To omogućava direktni protok vode i drugih hranjivih tvari iz veće koncentraciju u nižu, iz jedne citoplazme u drugu. Konkretno, simplastni tok se koristi u korijenovom sistemimu pri upijanju hranjivih tvari iz tla.
Kretanje ovih rastvorenih supstanci odvija se iz ćelija epiderme kroz korteks u endodermu. Kada rastvorene supstance dođu do endodermnih ćelija temeljnog apoplastnog toka, one su prisiljene da uđu u simplastni put, zbog prisustva Casparove trake. Kada se rastvorene supstance filtriraju pasivno, na kraju stižu do pericikla, gdje mogu preći u kslem za duge transportne puteve, u najudaljenije dijelove biljke.
Veće molekule, uključujući i transkripcijski faktor i biljne viruse, mogu se transportovatii uz pomoć aktinskih struktura.
Simplastni put je u suprotnosti sa apoplastnim tokom, koji se koristi u ćelijskom zidnom transportu.[1]
Simplastni transport je prvi put shvatio Eduard Tangl, 1879., koji je otkrio plazmodezme, a taj termin je uveo Eduard Strasburger, 1901.[2][3] Sam termin simplast, uveo je Hanstein, 1880.[4] Termine kontrastni apoplast i simplast koristili su zajedno sa Ernstom Münchom, 1930.[5][6]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.