Scapa Flow
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Scapa Flow (od staronorveškog: Skalpaflói = zaljev duge prevlake) je zaljev (unutrašnje more) i sidrište unutar arhipelaga Orkney, sjeverno od škotskog kopna.[1]
| Scapa Flow Skalpaflói | |
|---|---|
 | |
| Država |  Ujedinjeno Kraljevstvo Škotska |
Scapa Flow je od sjevera prema jugu, dug nekih 24 km, a širok 13 km, on je sa svih strana omeđen otocima, sa sjevera najvećim Mainlandom, sa istoka Južnim Ronaldsayom, a sa zapada Hoyom.[1] To odlično prirodno sidrište ima površinu od 312 km², nije osobito duboko, prosječno 20 metara (na najdubljem dijelu 50) i najvećim dijelom ima pjeskovito dno.
Glavni ulaz u Scapa Flow leži na jugu to je tjesnac Pentland Firth, koji razdvaja arhipelag Orkney od Škotske. Preko Zaljeva Hoy na zapadu može se doploviti do Atlantika, a kroz labirint između otočića na istoku do Sjevernog mora.[1]
Još Prvog svjetskog rata Britanska kraljevska ratna mornarica odabrala je mirne i zaštićene vode Scape Flowa, za bazu flote koja je trebala patrolirati po Sjevernom moru. Nakon izbijanja rata, na bazi je poduzeto vrlo malo inženjerijskih radova, jer se pretpostavljalo da su snažne struje i riskantna plovidba do nje, dovoljne da odvrate potencijalne napadače.[1]
Nakon predaje njemačke flote 1918. i njenog sidrenja u Scapa Flowu, njihove vlastite posade su ih potopile. I za vrijeme Drugog svjetskog rata, Scapa Flow je ponovno bio baza britanske flote, ali ovaj put je na samom početku rata bio napadan avionima i podmornicama.[1] Tako je u napadu podmornice U-47 njemačke Kriegsmarine 1939. potopljen bojni brod Royal Oak, pritom je poginulo 833 britanskih mornara.[1] Ubrzo nakon tog napada uslijedio je val zračnih napada Luftwaffea, pa je flota bila prisiljena isploviti na ocean.[1]
Zbog tog su poduzete brojne obrambene mjere, i veliki inženjerijski radovi. Otočići Burray i Južni Ronaldsay, koji leže nešto južnije od Mainlanda nasipima su povezani sa njim, da spriječe ulazak neprijateljskih podmornica u Scapa Flow. Ti nasipi nazvani su Churchillovim barijerama, pored tog sagrađen je i aerodrom, usprkos tome njemački napadi su se produžili, ali samo do aprila 1940.[1] Baza Scapa Flow konačno je zatvorena 1956.[1]
Nakon otkrića i eksploatacije nafte u Sjevernom moru, izgrađen je veliki terminal na otočiću Flotta, do kog se doprema nafta sa polja u moru Piper i Claymore.[2]
