Wolfgang Amadeus Mozart (27. siječnja1756. – 5. prosinca1791.) bio je plodan skladatelj u mnogim žanrovima klasične glazbe. Vjerojatno njegov najcijenjeniji dio opusa predstavljaju opere, koncerti za klavir, simfonije, te gudački kvarteti i kvinteti. Također je skladao za solo glasovir, kao i druge oblike komorne i sakralne glazbe, te velik broj plesova, divertimenta i drugih lakih skladbi.
Način popisivanja
Oznaka "K." ili "Köchelova oznaka" označava broj dodijeljen u Köchelovom, više-manje kronološkom katalogu Mozartovih djela koji je sastavio Ludwig van Köchel. Bitno je napomenuti da se taj katalog nadopunjavao i ispravljao nekoliko puta, što je dovelo do nejasnoća u nekim pripisanim KV oznakama (npr. Simfonija br. 25. Jedna inačica Köchelovog kataloga može se naći ovdjeArhivirano 2006-01-05 na Wayback Machine-u.
Donji popis djela kategorizira tematski, tj. prema tipu skladbe. Svaka tematska skupina ne posjeduje pojedinačno brojevanje koje je općeprihvaćeno - Köchel je u katalog uvrstio samo simfonije od broja 1 do 41, koncerte za klavir od broja 1 do 27 (izostavljajući neke rane Mozartove transkripcije), kao i neke druge radove. Za gudačke kvartete i većinu komorne i vokalne glazbe ne postoji općeprihvaćeni katalog.
Samo relativno malo broj Mozartovih skladbi ima opusni broj, budući da mnoge za njegovog života nisu bile objavljene, tako da je označavanje Mozartovih skladbi brojem opusa vrlo nepraktično
Simfonije
Mozartovo skladanje simfonija pokriva razdoblje od 24 godine (od 1864. do 1788.) Prema nedavnijim istraživanjima, Mozart nije skladao samo 41 simfoniju tradicionalno uvrštenu u izdanjima, nego i do 68 dovršenih skladbi ove vrste. No tradicionalne oznake konvencionalno nisu mijenjane, te je tako njegova posljednja simfonija još poznata pod brojem 41. Neke simfonije je kasnije revidirao.
Simfonije skladane u djetinjstvu (1764.-1771.)
Ovo je popis označenih simfonija iz Mozartovog ranog djetinjstva. Treba napomenuti kako iz ovog razdoblja postoji priličan broj neoznačenih simfonija.
Simfonija br. 1 u Es-duru, K. 16
Simfonija br. 2 u B-duru, K. 17 (sporno)
Simfonija br. 3 u Es-duru, K. 18 (sporno, autor vjerojatno Abel)
Simfonija br. 4 u D-duru, K. 19
Simfonija br. 5 u B-duru, K. 22
Simfonija br. 6 u F-duru, K. 43
Simfonija br. 7 u D-duru, K. 45
Simfonija br. 8 u D-duru, K. 48
Simfonija br. 9 u C-duru, K. 73
Simfonija br. 10 u G-duru, K. 74
Simfonija br. 11 u D-duru, K. 84
Simfonija br. 12 u G-duru, K. 110
Simfonija br. 13 u F-duru, K. 112
Salzburške simfonije (1771.-1781.)
Ove simfonije ponekad se dalje razvrstavaju u "ranije" (1771.-1773.) i "kasnije" (1773.-1775.), kao i u podkategorije "njemačkih" (s menuetom) ili "talijanskih" simfonija (bez menueta). Nijedna od njih nije objavljena za Mozartovog života.
Iako se ne broje kao "simfonije", tri divertimenta oznaka K. 136-138 u stilu trostavačne talijanske uvertire ponekad se također klasificiraju kao "Salzburške simfonije".
Simfonija br. 14 u A-duru, K. 114 (1771.)
Simfonija br. 15 u G-duru, K. 124 (1772.)
Simfonija br. 16 u C-duru, K. 128 (1772.)
Simfonija br. 17 u G-duru, K. 129 (1772.)
Simfonija br. 18 u F-duru, K. 130 (1772.)
Simfonija br. 19 u Es-duru, K. 132 (1772.)
Simfonija br. 20 u D-duru, K. 133 (1772.)
Simfonija br. 21 u A-duru, K. 134 (1772.)
Simfonija br. 22 u C-duru, K. 162 (1773.)
Simfonija br. 23 u D-duru, K. 181 (1773.)
Simfonija br. 24 u B-duru, K. 182 (1773.)
Simfonija br. 25 u g-molu, K. 183 (173d B) (1773.)
Simfonija br. 26 u Es-duru, K. 184 (1773.)
Simfonija br. 27 u G-duru, K. 199 (1773.)
Simfonija br. 28 u C-duru, K. 200 (1774.)
Simfonija br. 29 u A-duru, K. 201 (1774.)
Simfonija br. 30 u D-duru, K. 202 (1774.)
Kasnije simfonije (1781.-1791.)
Simfonija br. 31 "Pariška" u D-duru, K. 297 (K. 300a) (1778.)
Simfonija br. 32 "Uvertira u talijanskom stilu" u G-duru, K. 318 (1779.)
Simfonija br. 33 u B-duru, K. 319 (1779.)
Simfonija br. 34 u C-duru, K. 338 (1780.)
Simfonija br. 35 "Haffner" u D-duru, K. 385 (1782.)
Simfonija br. 36 "Linzer" u C-duru, K. 425 (1783.)
Simfonija br. 37 u G-duru, K. 444 (1783.)
Godinama je ovo djelo bilo kategorizirano kao Mozartova simfonija, no kasnije istraživanje potvrdilo je da ju je u stvari skladao Michael Haydn - Mozart je samo skladao polagani uvod.
Simfonija br. 38 "Praška" u D-duru, K. 504 (1786.)
Tri posljednje simfonije Mozart je dovršio u razdoblju od oko tri mjeseca, u ljetu godine 1788. Vrlo je vjerojatno ih da se je nadao zajedno objaviti kao jedinstveni opus, iako su ostale neobjavljene do nakon njegove smrti.
Simfonija br. 39 u Es-duru, K. 543 (1788.)
Simfonija br. 40 u g-molu, K. 550 (1788.)
Simfonija br. 41 "Jupiter" u C-duru, K. 551 (1788.)
Koncerti
Koncerti
Označeni su Mozartovi koncerti za klavir i orkestar od broja 1 do 27. Prva četiri numerirana koncerta su rani radovi. Stavci ovih koncerata aranžmani su sonata za klavijature raznih suvremenih skladatelja (Raupach, Honauer, Schobert, Eckart, C.P.E. Bach). Koncert za tri glasovira br. 7 u F-duru i Koncert za klavir i orkestar br. 10 skladbe su za tri i dva glasovira. Ostalih 21 orkestar originalne su skladbe za solo glasovir i orkestar. Među njima ih je petnaest skladano između 1782. i 1786., dok ih je u posljednjih pet godina života Mozart skladao sam još dva.
Koncert za klavir i orkestar br. 1 u F-duru, K. 37
Koncert za klavir i orkestar br. 2 u B-duru, K. 39
Koncert za klavir i orkestar br. 3 u D-duru, K. 40
Koncert za klavir i orkestar br. 4 u G-duru, K. 41
Koncert za klavir i orkestar br. 5 u D-duru, K. 175
Koncert za klavir i orkestar br. 6 u B-duru, K. 238
Koncert za klavir i orkestar br. 7 u F-duru za tri klavira, K. 242
Koncert za klavir i orkestar br. 8 "Lützow" u C-duru, K. 246
Koncert za klavir i orkestar br. 9 "Jeunehomme" u Es-duru, K. 271
Koncert za klavir i orkestar br. 10 u Es-duru za dva klavira, K. 365
Koncert za klavir i orkestar br. 11 u F-duru, K. 413/387a
Koncert za klavir i orkestar br. 12 u A-duru, K. 414/385p
Koncert za klavir i orkestar br. 13 u C-duru, K. 415/387b
Koncert za klavir i orkestar br. 14 u Es-duru, K. 449
Koncert za klavir i orkestar br. 15 u B-duru, K. 450
Koncert za klavir i orkestar br. 16 u D-duru, K. 451
Koncert za klavir i orkestar br. 17 u G-duru, K. 453
Koncert za klavir i orkestar br. 18 u B-duru, K. 456
Koncert za klavir i orkestar br. 19 u F-duru, K. 459
Koncert za klavir i orkestar br. 20 u d-molu, K. 466
Koncert za klavir i orkestar br. 21 u C-duru, K. 467
Koncert za klavir i orkestar br. 22 u Es-duru, K. 482
Koncert za klavir i orkestar br. 23 u A-duru, K. 488
Koncert za klavir i orkestar br. 24 u c-molu, K. 491
Koncert za klavir i orkestar br. 25 u C-duru, K. 503
Koncert za klavir i orkestar br. 26 "Krunidbeni" u D-duru, K. 537
Koncert za klavir i orkestar br. 27 u B-duru, K. 595
Koncerti za violinu
Pet koncerata za violinu skladano je krajem drugog desetljeća Mozartovog života kada je još s ocem putovao Europom, što je izniman pothvat za putujećeg skladatelja. Mozartovi violinski koncerti ističu se ljepotom melodije u spretnošću uporabe ekspresivnih i tehničkih karakteristika instrumenta, iako vjerojatno nije iskoristio sve njegove sposobnosti kao neki drugi skladatelji poslije njega (npr. Beethoven i Brahms).
Koncert za violinu i orkestar br. 1 u B-duru, K. 207 (1775.)
Koncert za violinu i orkestar br. 2 u D-duru, K. 211 (1775.)
Koncert za violinu i orkestar br. 3 u G-duru, K. 216 (1775.)
Koncert za violinu i orkestar br. 4 u D-duru, K. 218 (1775.)
Koncert za violinu i orkestar br. 5 u A-duru, K. 219 (1775.)
Koncert za violinu i orkestar u Es-duru, K. 268 (1780.) (autorstvo sporno)
Koncert za violinu i orkestar u Es-duru, K. 271a Kolb (1777.) (autorstvo sporno)
Četiri Mozartova koncerta za rog su vjerojatno najizvođeniji koncerti za rog uopće i predstavljaju vrlo važan dio repertoara profesionalnih kornista. Vjeruje se da ih je Mozart skladao za doživotnog prijatelja Josepha Leutgeba. Koncerti, pogotovo Četvrti, skladani su da omoguće solistu predstavljanje svojih raznih virtuoznih sposobnosti (U Mozartovo vrijeme, glazbalo nije imalo ventile, što ove skladbe čini izrazito teškima).
Koncerte za rog karakteriziraju elegancija i živahan dijalog između solista i orkestra. Mnogi autogrami sadrže šale na račun onoga kome su posvećene.
Koncert za rog i orkestar br. 1 u D-duru, K. 412 (1791.)
Koncert za rog i orkestar br. 2 u Es-duru, K. 417 (1783.)
Koncert za rog i orkestar br. 3 u Es-duru, K. 447 (c. 1784.-1787.)
Koncert za rog i orkestar br. 4 u Es-duru, K. 495 (1786.)
Ostali koncerti
Koncert za fagot i orkestar u B-duru, K. 191 (1774.)
Koncert za harfu, flautu i orkestar, K. 299 (1778.)
Koncert za obou i orkestar u C-duru, K. 314 (ovaj koncert postao je poznat kao drugi koncert za flautu, no gotovo je sigurno koncert za obou)
Koncert za klarinet i orkestar u A-duru, K. 622 (1791.)
Koncert za flautu i orkestar br. 1 u G-duru, K. 313 (1778.)
Koncert za flautu i orkestar br. 2 u D-duru, K. 314 (1778.) (Aranžman gore navedenog Koncerta za obou).
Andante za flautu i orkestar u C-duru, K. 315 (1778.)
Koncert za trubu i orkestar, K47a (izgubljen)
Simfonije concertante
Simfonija concertante za violinu, violu i orkestar K. 364 u Es-duru (1779.)
Simfonija concertante za obou, klarinet, rog i fagot u Es-duru, K. 297b, Anh.9 i kasnije Anh. C 14.01 (1778.)
Glazba za glasovir
Mozartovi prvi skladateljski pokušaji počinju sa sonatama i drugim skladbama za glasovir, budući da je to instrument na kojemu se učio glazbenom umijeću. Gotovo sve što je skladao bilo je namijenjeno vlastitoj solo izvedbi ili sa sestrom Nannerl koja je također bila iskusna pijanistica. Primjeri najranijih skladbi nalaze se u "Nannerlinoj glazbenoj knjizi".
Između 1782. i 1786. skladao je 20 radova za solo glasovir, uključujući sonate, varijacije, fantazije, suite, fuge, ronda i radove za glasovir, za dva glasovira, i za glasovir četveroručno.
Skladbe za solo glasovir
Sonate
Sonata za klavir br. 1 u C-duru, K. 279 (Munich, Summer 1774.)
Sonata za klavir br. 2 u F-duru, K. 280 (Munich, Summer 1774.)
Sonata za klavir br. 3 u B-duru, K. 281 (Munich, Summer 1774.)
Sonata za klavir br. 4 u Es-duru, K. 282 (Munich, Summer 1774.)
Sonata za klavir br. 5 u G-duru, K. 283 (Munich, Summer 1774.)
Sonata za klavir br. 6 u D-duru, K. 284 (Munich, Feb-Mar 1775.)
Sonata za klavir br. 7 u C-duru, K. 309 (Mannheim, Nov. 8 1777.)
Sonata za klavir br. 8 u a-molu, K. 310 (Paris, Summer 1778.)
Sonata za klavir br. 9 u D-duru, K. 311 (Mannheim, Nov 1777.)
Sonata za klavir br. 10 u C-duru, K. 330 (Summer 1778.)
Sonata za klavir br. 11 "Turska" u A-duru, K. 331 (Summer 1778.)
Sonata za klavir br. 12 u F-duru, K. 332 (Summer 1778.)
Sonata za klavir br. 13 u B-duru, K. 333 (Summer 1778.)
Sonata za klavir br. 14 u c-molu, K. 457 (Vienna, Oct. 14, 1784.)
Sonata za klavir br. 15 u F-duru, K. 533/494 (Vienna, Jan. 3, 1788.)
Sonata za klavir br. 16 u C-duru, K. 545 (tzv facile ili semplice, tj. lagana ili jednostavna sonata; Vienna, Jun. 26, 1788.)
Sonata za klavir br. 17 u B-duru, K. 570 (Vienna, February, 1789.)
Sonata za klavir br. 18 u D-duru K. 576 (Vienna, srpanj 1789.)
Razni radovi
Nannerlina glazbena knjiga
Andante u C-duru, K. 1a
Allegro u C-duru, K. 1b
Allegro u F-duru, K. 1c
Menuet u F-duru, K. 1d
Menuet u G-duru, K. 1e
Menuet u C-duru, K. 1f
Menuet u F-duru, K. 2
Allegro u B-duru, K. 3
Menuet u F-duru, K. 4
Menuet u F-duru, K. 5
Allegro u C-duru, K. 5a
Andante u B-duru, K. 5b
Fantazija br. 1 s fugom u C-duru, K. 394 (Beč, 1782.)
Fantazija br. 2 u c-molu, K. 396 (Beč, 1782.)
Fantazija br. 3 u d-molu, K. 397 (Beč, 1782.)
Fantazija br. 4 u c-molu, K. 475 (Beč, svibanj, 1785.)
Rondo No. 1 u D-duru, K. 485 (Beč, 1786.)
Rondo No. 2 u F-duru, K. 494 (finale za gore navedenu skladbu K.533, prvotno samostalno objavljenu)
Rondo No. 3 u a-molu, K. 511
Adagio za glasovir u h-molu, K. 540 (Beč, 1788.)
Allegro i Rondo za glasovir u F-duru, K. 547a (Beč, ljeto 1788.) (prilagođeno iz K. 547 i K. 545)
Varijacije
8 varijacija u G-duru, na nizozemsku pjesmu "Laat ons Juichen, Batavieren!" autora Christiana Ernsta Grafa, K. 24
7 varijacija u D-duru, na nizozemsku pjesmu "Willem van Nassau"", K. 25
6 varijacija u F-duru, K. 54 (Anh 138a)
12 varijacija u C-duru na Menuet autora Johanna Christiana Fischera, K. 179
6 varijacija u G-duru na "Mio caro Adone" iz opere "La fiera di Venezia" Antonija Salierija, K. 180
9 varijacija u C-duru na ariju "Lison dormait" iz opere "Julie" Nicolasa Dezedea, K 264 ("Lison dormait")
12 varijacija u C-duru na francusku pjesmu "Ah, vous virai-je, Maman", K. 265
8 varijacija u F-duru zbor "Dieu d´amour" iz opere "Les mariages samnites", autor ire-Ernest-Modeste Gretry, K. 352
12 varijacija u Es-duru na francusku pjesmu "La belle Françoise", K. 353
12 varijacija u Es-duru na romansu "Je suis Lindor" iz igrokaza "Seviljski brijač" Pierrea Beaumarchaisa, autor glazbe Antoine-Laurent Baudron, K. 354
6 varijacija u F-duru na ariju "Salve tu, Domine" iz opere "I filosofi immaginarii" autora Giovannija Paisiella, K 398
10 varijacija u G-duru na ariju "Unser dummer Pöbel meint" iz opere "La rencontre imprévue" Christopha Willibalda Glucka, K 455
8 varijacija u A-duru na "Come un'agnello" iz opere "Fra i due litiganti il terzo gode" Giuseppea Sartija, K 460
12 varijacija na Allegretto u H-duru, K 500
9 varijacija u D-duru na Menuet Jean-Pierrea Duporta, K 573
8 varijacija u F-duru na pjesmu "Ein Weib ist das herrlichste Ding" iz glazbenog igrokaza "Der dumme Gartner" Benedikta Schacka, K 613
12 varijacija na temu "reči ću vam majko"
Skladbe za dva izvođača na klavijaturi (glasovir ili čembalo)
Sonata za klavijaturu četveroručno u C-duru, K. 19d (London, svibanj 1765.)
Sonata za klavijaturu četveroručno u D-duru, K. 381 / 123a
Sonata za klavijaturu četveroručno u B-duru, K. 358 / 186c
Sonata za klavijaturu četveroručno u F-duru, K. 497
Sonata za klavijaturu četveroručno u C-duru, K. 521
Sonata za klavijaturu četveroručno u G-duru, K. 357 (incompleted)
Sonata za dva klavira u D-duru, K. 448 / 375a
Fuga za dva klavira u c-molu, K. 426
Komorna glazba
Glazba za violinu
Mozart je također skladao 16 dovršenih sonata, te nekoliko fragmenata i dva kompleta varijacija za glasovir i violinu gdje, uglavnom u zrelijim godinama, glasovir ne služi samo kao pratnja drugom instrumentu, nego i s njim ostvaruje dijalog.
Sonate za violinu - skladane za djetinjstva (1763.-1766.)
Sonata za violinu br. 1 u C-duru, K. 6
Sonata za violinu br. 2 u D-duru, K. 7
Sonata za violinu br. 3 u B-duru, K. 8
Sonata za violinu br. 4 u G-duru, K. 9
Sonata za violinu br. 5 u B-duru, K. 10
Sonata za violinu br. 6 u G-duru, K. 11
Sonata za violinu br. 7 u A-duru, K. 12
Sonata za violinu br. 8 u F-duru, K. 13
Sonata za violinu br. 9 u C-duru, K. 14
Sonata za violinu br. 10 u B-duru, K. 15
Sonata za violinu br. 11 u Es-duru, K. 26
Sonata za violinu br. 12 u G-duru, K. 27
Sonata za violinu br. 13 u C-duru, K. 28
Sonata za violinu br. 14 u D-duru, K. 29
Sonata za violinu br. 15 u F-duru, K. 30
Sonata za violinu br. 16 u B-duru, K. 31
Kasnije sonate za violinu (1778.-1788.)
Sonata za violinu br. 17 u C-duru, K. 296
Sonata za violinu br. 18 u G-duru, K. 301
Sonata za violinu br. 19 u Es-duru, K. 302
Sonata za violinu br. 20 u C-duru, K. 303
Sonata za violinu br. 21 u e-molu, K. 304
Sonata za violinu br. 22 u A-duru, K. 305
Sonata za violinu br. 23 u D-duru, K. 306
Sonata za violinu br. 24 u F-duru, K. 376
Sonata za violinu br. 25 u F-duru, K. 377
Sonata za violinu br. 26 u B-duru, K. 378
Sonata za violinu br. 27 u G-duru, K. 379
Sonata za violinu br. 28 u Es-duru, K. 380
Sonata za violinu br. 29 u A-duru, K. 402 (completed by M. Stadler)
Sonata za violinu br. 32 u B-duru, K. 454
Sonata za violinu br. 33 u Es-duru, K. 481
Sonata za violinu br. 35 u A-duru, K. 526
Sonata za violinu br. 36 u F-duru, K. 547
Varijacije za violinu i klavir
Varijacije u G-duru, K. 359, "La bergere Celimene"
6 varijacija u g-molu na sklabdu "Helas, j'ai perdu mon amant", K. 360
Dua i trija za gudače
Duo za violinu i violu u G-duru, K. 423
Duo za violinu i violu u B-duru, K. 424
Trio za violinu, violu i violončelo u Es-duru, K. 563 (1788.)
Trio za dvije violine i violončelo u B-duru, K. 266
Preludiji i fuge za violinu, violu i violončelo, K. 404a
Gudački kvarteti
Quartetti Milanesi (Milanski kvarteti), K. 80 i K. 1550 (1770.-1773.)
Ovaj ciklus u tri stavka zanimljiv je utoliko što se može smatrati prethodnikom ranijih, kompletnijih gudačkih kvarteta.
Gudački kvartet br. 1 u G-duru, K. 80/73f (1770.)
Gudački kvartet br. 2 u D-duru, K. 155/134a (1772.)
Gudački kvartet br. 3 u G-duru, K. 156/134b (1772.)
Gudački kvartet br. 4 u C-duru, K. 157 (1772.-3)
Gudački kvartet br. 5 u F-duru, K. 158 (1772.-3)
Gudački kvartet br. 6 u B-duru, K. 159 (1773.)
Gudački kvartet br. 7 u Es-duru, K. 160/159a (1773.)
Bečki kvarteti, K. 168-173 (1773.) +
Stilski puno razvijeniji. Vjeruje se da je u Beču Mozart čuo opuse 17 i 20 kvarteta Josepha Haydna koji su ga se duboko dojmili.
Gudački kvartet br. 8 u F-duru, K. 168 (1773.)
Gudački kvartet br. 9 u A-duru, K. 169 (1773.)
Gudački kvartet br. 10 u C-duru, K. 170 (1773.)
Gudački kvartet br. 11 u Es-duru, K. 171 (1773.)
Gudački kvartet br. 12 u B-duru, K. 172 (1773.)
Gudački kvartet br. 13 u d-molu, K. 173 (1773.)
Haydnovi kvarteti K. 387, 421, 428, 458, 464, 465, Opus 10 (1782.–1785.)
Mozart se vratio kvartetu u ranim 1780-ima, nakon što se doselio u Beč i osobno upoznao starijeg Haydna, te s njime razvio prijateljstvo. Haydn je baš tada objavio ciklus od šest kvarteta opus 33, za koje se vjeruje da su Mozartu poslužile kao motiv povratku tom žanru i koje je posvetio Haydnu. Ove kvartete često se smatra vrhuncem žanra.
Gudački kvartet br. 14 u G-duru, ("Proljeće") K. 387 (1782.)
Gudački kvartet br. 15 u d-molu, K. 421/417b (1783.)
Gudački kvartet br. 16 u Es-duru, K. 428/421b (1783.)
Gudački kvartet br. 17 u B-duru ("Lov"), K. 458 (1784.)
Gudački kvartet br. 18 u A-duru, K. 464 (1785.)
Gudački kvartet br. 19 u C-duru ("Disonanca"), K. 465 (1785.)
Gudački kvartet br. 20 u D-duru ("Hoffmeister"), K. 499 (1786.)
Ovaj rad, kao i "Pruske kvartete" objavio je, ili je bio posvećen Franzu Antonu Hoffmeisteru. Mozartova posljednja tri kvarteta, posvećena pruskom kralju Friedrichu Wilhelmu II, i ističu se cantabile (pijevnim) karakterom dionica za violončelo (glazbalo koje je svirao sam kralj), slatkoća zuvuka i ravnoteža među instrumentima.
Pruski kvarteti K. 575, 589, 590 (1789.-1790.)
Gudački kvartet br. 21 u D-duru, K. 575 (1789.)
Gudački kvartet br. 22 u B-duru, K. 589 (1790.)
Gudački kvartet br. 23 u F-duru, K. 590 (1790.)
Gudački kvinteti
Gudački kvinteti (K. 174, 406, 515, 516, 593, 614), za dvije violine, dvije viole i violončelo. Prema Charlesu Rosenu: "Mozartovo najveće dostignuće u komornoj glazbi je skupina gudačkih kvinteta s dvije viole."[1].
Gudački kvintet u B-duru, K. 174
Gudački kvintet u C-duru, K. 515
Gudački kvintet u g-molu, K. 516
Gudački kvintet u c-molu, K. 406 (516b)
Ovo je transkripcija ranije Serenade za puhački oktet u c-molu (K. 388).
Gudački kvintet u D-duru, K. 593
Gudački kvintet u Es-duru, K. 614
Trija za klavir
Trio za klavir u B-duru, K. 254
Trio za klavir u G-duru, K. 496
Trio za klavir u B-duru, K. 502
Trio za klavir u E-duru, K. 542
Trio za klavir u C-duru, K. 548
Trio za klavir u G-duru, K. 564
Druga komorna glazba
Kvarteti za flautu (flauta, violina, viola, violončelo) K. 285, 285a, 285b, 298 (1777.–1778.)
Kvartet za obou u F-duru, K. 370
Kvintet za rog u Es-duru, K. 407
Kvintet za klavir i puhače (oboa, klarinet, rog, fagot) K. 452 (1784.)
Kvartet za glasovir br. 1 u g-molu K. 478 (1785.)
12 dueta - za dva baset-roga, K. 487
Kvartet za glasovir br. 2 u Es-duru K. 493 (1786.)
Trio za klarinet, violu i klavir u Es-duru, K. 498 "Kegelstatt" (1786.)
Kvintet za klarinet u A-duru, K. 581 (1789.)
Serenade, divertimenti, i ostali instrumentalni radovi
Za instrumentalne ansamble, osim naravno simfonija, Mozart je skladao divertimente, nokturne, serenade, kasacije, marševe i plesove. Skladane su uglavnom za gudačke ansamble kao i za drvene puhačke ansamble i razne kombinacije gudača i drvenih puhača.
Serenade
Serenada br. 1 u D-duru, K. 100
Serenada br. 3 ("Antretter") u D-duru, K. 185
Serenada br. 4 ("Colleredo") u D-duru, K. 203
Serenada br. 5 u D-duru, K. 204
Serenada br. 6 ("Serenata Notturna") u D-duru, K. 239
Serenada br. 7 ("Haffner") u D-duru, K. 250
Serenada br. 9 ("Poštanski rog") u D-duru, K. 320
Serenada br. 10 za puhače (Serenada za trinaest drvenih puhačkih instrumenata ili "Gran Partita") u B-duru, K. 361
Serenada br. 11 za puhače u Es-duru, K. 375
Serenada br. 12 za puhače u c-molu, K. 388
Serenada br. 13, "Mala noćna muzika" za gudački kvartet i bas u G-duru, K. 525
Divertimenti
Galimathias Musicum (Quodlibet), K. 32 (1766.)
Kasacija u G-duru, K. 63 (1769.)
Kasacija u B-duru, K. 99 (1769.)
Divertimento u Es-duru, K. 113 (1771.)
Divertimento u D-duru, K. 131 (1772.)
Divertimenti, K. 136-138 (1772.)
Divertimento u D-duru, K. 205 (1773.)
Divertimento u F-duru - "Lodron", K. 247 (1776.)
Divertimento u D-duru, K. 251 (1776.)
Nokturno u D-duru za četiri orkestra, K. 286 (1776.-77) (orkestar označava grupu od dvije violine, viole, kontrabasa i dva roga
Divertimento u B-duru "Lodron", K. 287 (1777.)
Divertimento u D-duru, K. 334 (1779.-80)
Divertimento za dva roga i gudače, Glazbena pošalica, (Ein Musikalischer Spaß,) K. 522
Plesovi
Mozart je ostavio ogroman broj plesova za orkestar, uključujući žanrove menueta (preko 100), kontradanca, njemačkih plesova itd. U skladanju menueta, Mozart općenito slijedi Haydnov primjer, preferirajući polagani karakter plesa. Plesovi Allemies (56 između 1787. i 1791.) skladani su uglavnom za javne balove u Beču.
6 menueta, K. 61h
7 menueta, K. 65a
4 kontradance, K. 101/250a
20 menueta, K. 103
6 menueta, K. 104/61e
6 menueta, K. 105/61f
Menuet u Es-duru, K. 122
Kontradanca u B-duru, K. 123
6 menueta, K. 164
16 menueta, K. 176
4 kontradance, K. 267/271c
Gavota, K. 300
3 menueta, K. 363
5 menueta, K. 461
6 kontradance, K. 462/448b
2 kvadrilje, K. 463/448c
6 njemačka plesa, K. 509
Kontradanca, "Das Donnerwetter", K. 534
Kontradanca, "La Bataille", K. 535
6 njemačkih plesova, K. 536
6 njemačkih plesova, K. 567
12 menueta, K. 568
6 njemačkih plesova, K. 571
12 menueta, K. 585
12 njemačkih plesova, K. 586
Kontradanca, "Der Sieg vom Helden Koburg", K. 587
6 menueta, K. 599
6 njemačkih plesova, K. 600
4 menueta, K. 601
4 njemačkih plesova, K. 602
2 kontradance, K. 603
2 menueta, K. 604
3 njemačkih plesova, K. 605
6 njemačkih plesova, K. 606
5 njemačkih plesova, K. 609
Kontradanca, K. 610
Sakralna glazba
Mozartova sakralna glazba uglavnom je vokalna, iako postoje i instrumentalni primjerci, kao Sonate da Chiesa za dvije violine, kontrabas i orgulje, skladane između 1767. i 1780.
Mozartova sakralna glazba predstavlja bogat stilistički mozaik - elementi gregorijanskog korala susreću se sa čvrstim kontrapunktom, pa čak i opernim elementima. Sve karakteriziraju stilsko jedinstvo i dosljednost.
Ovdje su zbog liturgijskog karaktera glazbe uključene i skladbe napisane za masonsku ložu, kao što je kantata Laut Verkunde unsre Freude, K623 i Maurerische Trauermusik ("Masonska pogrebna glazba") K477.
Mise
Misa br. 1 ("Missa brevis") u G-duru, K. 49
Misa br. 2 ("Missa brevis") u d-molu, K. 65
Misa br. 3 u C-duru (Dominicusmesse), K. 66
Misa br. 4 ("Missa solemnis") u c-molu, K. 139
Misa br. 5 ("Missa brevis") u G-duru, K. 140
Misa br. 6 ("Missa brevis") u F-duru, K. 192
Misa br. 7 u C-duru (Missa in honorem Sanctissimae Trinitatis, Misa u čast Presvetog Trojstva), K. 167
Misa br. 8 ("Missa brevis") u D-duru, K. 194
Misa br. 9 ("Missa brevis") u C-duru (Spatzenmesse), K. 220
Misa br. 10 ("Missa brevis") u C-duru ("Credo" Mass), K. 257
Misa br. 11 u C-duru (Spaurmesse ili Piccolomissa), K. 258
Misa br. 12 ("Missa brevis") u C-duru ("Misa za solo orgulje"), K. 259
Misa br. 13 ("Missa longa") u C-duru, K. 262
Misa br. 14 ("Missa brevis") u B-duru, K. 275
Misa br. 15 u C-duru ("Krunidbena misa"), K. 317
Misa br. 16 ("Missa solemnis") u C-duru (Missa aulica), K. 337
Misa br. 17 u c-molu ("Velika misa"), K. 427
Misa Requiem u d-molu, K. 626 (nakon Mozartove smrti dovršio Franz Xaver Süssmayr)
Druga sakralna glazba
Regina Coeli za sopran, zbor i orkestar, K. 108
Regina Coeli za sopran, zbor i orkestar, K. 127
Te Deum, K. 141
Exsultate, jubilate, K. 165
Regina Coeli za soliste, zbor i orkestar, K. 276
Vesperae solennes de confessore, K. 339 (1780.)
Kyrie u d-molu, K. 341
Ave verum corpus, K. 618
Crkvene sonate
Crkvena sonata br. 1 u Es-duru, K. 41h (1772.)
Crkvena sonata br. 2 u B-duru, K. 68 (1772.)
Crkvena sonata br. 3 u D-duru, K. 69 (1772.)
Crkvena sonata br. 4 u D-duru, K. 144 (1772.)
Crkvena sonata br. 5 u F-duru, K. 145 (1772.)
Crkvena sonata br. 6 u B-duru, K. 212 (1775.)
Crkvena sonata br. 7 u F-duru, K. 241a (1776.)
Crkvena sonata br. 8 u A-duru, K. 241b (1776.)
Crkvena sonata br. 9 u G-duru, K. 241 (1776.)
Crkvena sonata br. 10 u F-duru, K. 244 (1776.)
Crkvena sonata br. 11 u D-duru, K. 245 (1776.)
Crkvena sonata br. 12 u C-duru, K. 263 (1776.)
Crkvena sonata br. 13 u G-duru, K. 274 (1777.)
Crkvena sonata br. 14 u C-duru, K. 278 (1777.)
Crkvena sonata br. 15 u C-duru, K. 328 (1779.)
Crkvena sonata br. 16 u C-duru, K. 329 (1779.)
Crkvena sonata br. 17 u C-duru, K. 336 (1780.)
Glazba za orgulje
Fuga u Es-duru, K. 153 (375f)
Fuga u g-molu, K. 154 (385k)
Uvertira u C-duru, K. 399 (385i)
Fuga u g-molu, K. 401 (375e)
Adagio u C-duru, K. 536 (617a)
Mali gigue, K. 574
Adagio i Allegro u f-molu za mehaničke orgulje, K. 594 (1790.)
Fantazija u f-molu za male mehaničke orgulje, K. 608 (1791.)
Andante u f-molu za male mehaničke orgulje, K. 616 (1791.)
Opere
Mozart na praizvedbi opere "Don Juan" u Beču
Die Schuldigkeit des ersten Gebotes, sakralna drama, K. 35 (1767.)
Apolon i Hijacint, Apollo et Hyacinthus, K. 38 (1767.)
1767. godine Mozart je skladao svoju prvu operu, ako se tako može nazvati glazbena drama Apolon i Hijacint.
Bastien und Bastienne, K. 50=46b (1768.)
Uz poštovanje prvom pokušaju, Bastien i Bastienne stvara sasvim drukčiji rezultat. Već tada je u stanju dominirati tekstom, a njegova glazba izdiše postoralnu radost i spontanu fascinaciju.
La finta semplice, K. 51 (1768.)
La finta semplice može se smatrati Mozartovim prvim, samo djelomice ostvarenim, pristupom žanru Opere buffa.
Mitridate, re di Ponto, K. 87 (1770.)
Nakon toga sklada prve talijanske opere, po narudžbama primljenima iz Milana i Salzburga: Mitridat, kralj Ponta (Mitridate, re di Ponto), Ascanio u Albi (Ascanio in Alba), Scipionov san (Il sogno di Scipione), i Lucio Silla. U svim ovim radovima Mozart još pokazuje blagu nespretnost u tradicionalnom okviru žanra opere serie. Libreti su često dramatski slabi i teško vjerojatni. No bez obzira na to, u njima se mogu naći nesumnjivo mozartovski znaci, iako težine, supstance i perfekcije forme prisutnih kod zrelijeg Mozarta još uvijek nedostaju.
Ascanio u Albi (Ascanio in Alba), K. 111 (1771.)
Oslobođena Betulija (Betulia Liberata), oratorij, K. 118=74c (1771.)
Prema biblijskoj Knjizi o Juditi.
Scipionov san, (Il sogno di Scipione), K. 126 (1772.)
Lucio Silla, K. 135 (1772.)
Thamos, König in Ägypten (1773., 1775.)
La finta giardiniera, K. 196 (1774.-5)
Operom La finta giardiniera, Mozart se vraća operi buffi, prelazeći tadašnje okvire žanraoutranging all previous models of that genre. Libreto je još slab, ali likovi više nisu tako shematski i postaju stvarni pojedinci čijem karakteru glazba zasigurno doprinosi.
Figarov pir, prvo od tri velika operna djela, sva tri opere buffe (iako Don Giovanni sadrži i tragične elemente), Mozart je skladao u suradnji s libretistom Lorenzom da Ponteom. "Figarov pir" preuzet je iz komedije "Figarova svadba" Pierrea Beaumarchaisa - djelo koje je u Francuskoj teško izvedeno i loše prihvaćeno zbog ukazivanja na mane vladajućih slojeva (svećenstva i aristokracije). I u Austriji se Mozartova opera susrela sa suprotstavljanjem carskog dvora, no treba istaknuti da je Da Ponte libreto očistio od najupadljivijih, aristokraciji najsablažnjivijih dijelova fabule. Opera je praizvedena u proljeću 1786 u Bečkom kazalištu Burgtheater uz ogroman uspjeh.
"Čarobna frula" bila je kritizirana zbog apsurdnosti u libretu Emanuela Schikanedera. No svojom premijerom postigla je velik uspjeh. Glazba u operi sadrži elemente izrazite vedrine i duhovnosti, te jedinstvenog uklapanja svete i svjetovne ljubavi. Na ovo djelo utjecaj je imalo slobodno zidarstvo.
La clemenza di Tito, K. 621 (1791.)
Koncertne arije, pjesme i kanoni
Arije, kanconete, kavatine i recitativi
Za sopran
Conservati fedele
Aria with orchestra, K. 23 (1765.), libretist Metastasio
Aria with piano, K. Zu 23 (1766.), libretist Metastasio
A Berenice, K. 70=61c (1767. ili 1769.)
Recitativ za sopran i orkestar, nepoznatog libretista
Sol nascente, K. 70=61c (1767. ili 1769.)
Arija za sopran i orkestar, nepoznatog libretista
Non curo l'affetto, K6 74b (1771.)
Arija za sopran i orkestar, nepoznatog libretista
Misero me!, K. 77=73e (1770.)
Recitativ za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Misero pargoletto, K. 77=73e (1770.)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
O temerario Arbace!, K. 78=73b (1766.)
Recitativ za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Per pieta, bell'idol mio, K. 78=73b (1766.)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Per quel paterno amplesso, K. 79-73d (1766.)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Se ardire, e speranza, K. 82=73o (1770.-04-25)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Se tutti i mali miei, K. 83=73p (1770.)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Fra cento affanni e cento, K. 88=73c (1770.)
Arija za sopran i orkestar, libretist Metastasio
Der Liebe himmlisches Gefühl, K. 119=382h (1782.)
Arrangment of Arija za sopran i orkestar, nepoznatog libretista
Ridente la calma, K. 152=210a (Između 1772. i 1775.)
Kanconeta za sopran i piano accompaniment, libretist G. Migliavacca
Klavirski aranžman arije Josefa Myslivečeka 'Ridente la calma' za operu Armida
Kanoni 14 intervala br. 2: Canoni in seconda di sopra: NMA III/10 No. 26 No. 2 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 3: Canoni in seconda di sotto: NMA III/10 No. 26 No. 3 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 4: Canoni in terza di sopra: K. 508a No. 3 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 5: Canoni in terza di sotto: NMA III/10 No. 26 No. 5 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 6: Canoni in quarta di sopra: K. 508a No. 4 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 7: Canoni in quarta di sotto: NMA III/10 No. 26 No. 7 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 8: Canoni in quinta di sopra: K. 508a No. 5 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 9: Canoni in quinta di sotto: NMA III/10 No. 26 No. 9 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 10: Canoni in sesta di sopra: K. 508a No. 6 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 11: Canoni in sesta di sotto: NMA III/10 No. 26 No. 11 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 12: Canoni in settima di sopra: K. 508a No. 7 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 13: Canoni in settima di sotto: K. 508a NMA III/10 No. 26 No. 13 (1786.)
Kanoni 14 intervala br. 14: Canoni in settima di sotto: K. 508a No. 8 (1786.)
2 kanona: NMA III/10 Anh II No. 7a (1786.)
2 kanona: NMA III/10 Anh II No. 7b (1786.)
4 kanona-zagonetke br. 1 za 3 muška glasa jednoglasno: Ter ternis canite vocibus: Incipe Menalios: K. 73r (srpanj ili kolovoz 1770.)
4 kanona-zagonetke br. 2 za 9 ženskih glasova zajedno: Clama ne cesses. Tertia pars si placet: Cantate Domino: K. 73r (srpanj ili kolovoz 1770.)
4 kanona-zagonetke br. 3 za 2 različita glasa i jedan dodatni glas: Ter voce ciemus. Voce ter insonuit: Confitebor tibi Domine: K. 73r (srpanj ili kolovoz 1770.)
4 kanona-zagonetke br. 4 za 6 mješovitih glasova, dvoglasno: Thebana bella cantus / Troiana cantat: K. 73r (srpanj ili kolovoz 1770.)
Kanon za dva glasa in 1: Selig, selig: K. 382b (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: K. 508A (1786.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: NMA III/10 Anh II No. 6 (1786.)
Kanon za tri glasa troglasno: NMA III/10 Anh II No. 1b (1781. ili 1782.)
Kanon za četiri instrumenta zajedno K. 562c (?)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Canone a tre soprani: Auf das Wohl aller Freunde: K. 508 (1786.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Ave Maria: K. 554 (1888)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Bei der Hitz im Sommer eß ich: K. 382e (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Essen, Trinken / Bei der Hitz im Sommer eß ich: K. 382e (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Heiterkeit und leichtes Blut: K. 507 (1786.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Leck mir den Arsch fein recht schön sauber / Nichts labt mich mehr als Wein: K. 233/382d (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Nichts labt mich mehr als Wein: K. 382d (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: O du eselhafter Peierl: K. 559a (some point Između 1785. i 1787.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: Sie ist dahin: K. 382a (1782.)
Kanon za tri glasa jednoglasno: V'amo di core: K. 382g (1782.)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: K. 562a (?)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: NMA III/10 No. 28 (Summer 1786.)
Kanon za četiri glasa troglasno: NMA III/10 Anh II No. 11 (1787. ili 1888)
Kanon za četiri glasa četveroglasno: NMA III/10 Anh II No 2 (1781. ili 1782.)
Kanon za četiri glasa četveroglasno: NMA III/10 Anh II No. 10 (1787. ili 1888)
Kanon za četiri glasa četveroglasno: NMA III/10 Anh II No. 3 (1781. ili 1782.)
Kanon za četiri glasa četveroglasno: NMA III/10 Anh II No. 4 (krajem 1785. ili 1786.)
Kanon za četiri glasa četveroglasno: NMA III/10 Anh II No. 9 (1787. ili 1888)
Kanon za četiri glazbala jednoglasno: K. 73i (1770.-04)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Alleluia K. 553 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Bona nox! bist a rechta Ox K. 561 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Caro bell'idol mio K. 562 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Difficile lectu mihi mars K. 559 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Gehn wir im Prater, gehn wir in d'Hetz K. 558 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Grechtelt's enk K. 556 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Lacrimoso son'io K. 555 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: Nascoso e il mio sol K. 557 (1888)
Kanon za četiri glasa jednoglasno: O du eselhafter Martin (Jakob) K. 560 (1888)
Kanon za pet glasova petoglasno: NMA III/10 Anh II No. 1a (1781. ili 1782.)
Kanon za šest glasova jednoglasno: Laßt froh uns sein K. 382c (1782.)
Kanon za šest glasova jednoglasno: Wo der perlende Wein im Glase blinkt K. 382f (1782.)
Kanon u tri dijela za tri ženska glasa jednoglasno: Canone a tre soprani: K. 508a No. 1 (1786.)
Kanon u tri dijela za tri ženska glasa jednoglasno: Canone a tre soprani: K. 508a No. 2 (1786.)
Kanonska etida za četiri glasa dvoglasno: K. 616b/31 (Summer 1887)
Dvostruki kanon za 4 četiri glasa dvoglasno: K. 515b (1787.-04)
Kyrie K. 73k (1770.)
Kanon za šest glasova jednoglasno: Leck mich im Arsch / Laßt froh uns sein: K. 231/382c (1782.)
Trostruki kanon za dvanaest glasova troglasno: Lieber Freistädtler, lieber Gaulimauli: K. 509a (1787.-04)
Kanon bez teksta za četiri (ili pet) glasova jednoglasno: Sit trium series una: K. 73i (1770.-04)
