From Wikipedia, the free encyclopedia
Parma Football Club (prije Parma Associazione Calcio) je talijanski nogometni klub iz Parme. Natječe se u Serie A, a svoje domaće utakmice igra na stadionu Stadio Ennio Tardini.
| Parma | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Parma Football Club S.p.A. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.png) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Općenito | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Liga | Serie A | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Osnivanje | 16. prosinca 1913. (kao Parma Foot Ball Club) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nadimci | I Crociati (Križari) I Gialloblù (Žuto-plavi) I Ducali (Vojvode) Gli Emiliani (Emilijani) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Stadion | Stadio Ennio Tardini Parma, Italija (47.282 gledatelja) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ličnosti | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Predsjednik | Pietro Pizzarotti | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Trener | Roberto D'Aversa | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Dresovi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| uredi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Parma je osnovana 27. srpnja 1913., a tek ne toliko davne 1990. debitira u Serie A. Od tada pa sve negdje do 2000. Parma je osvajala mnoge trofeje od kojih dva puta Kup UEFA 1994. -1995 i 1998. -1999. Najveći uspijeh u Seriji A ostvaruje 1997. kada im je naslov izmaknuo za samo 2 boda u odnosu na Juventus. Skandal koji je potresao klub 2003. uzrokovao je mnoge financijske probleme pa Parma 2008. ispada čak u Seriju B. Nakon sezone provedene u Seriji B Parma se vraća u prvu talijansku ligu zajedno sa Barijem i Livornom.
27. svibnja 1990. Parma po prvi put u povijesti ulazi u prvu talijansku nogometnu ligu i odmah ostvaruje vrlo dobre rezultate. Tijekom cijele sezone igraju na vrlo visokoj razini, a samo Juventus im nanosi težak poraz od 5-0. Pobjeđuju velike klubove kao što su Milan, Fiorentina i Roma, a na kraju sezone završavaju kao 6. s jednakim brojem bodova kao petoplasirani Torino.
1991. -1992. je još jedna uspiješna sezona za Parmu kada osvajaju i talijanski kup. Protiv Juventusa prvu utakmicu gube 1-0, međutim u uzvratu slave 2-0 pogodcima Mellija i Ossija. U Seriji A završavju sedmi iza Sampdorie.
Sezona 1992. -1993. je najbolja dosad kada Parma ostvaruje odlično 3. mjesto iza Intera i prvaka Milana. U Europi pobijeđuju u Kupu pobijednika kupova pobijedivši u finalu Belgijski Royal Antwerp sa 3-1 na Wembleyu. 1994. kao pobijednici Kupa pobijednika kupova igraju protiv Milana, finalista Kupa Uefe, u finalu Super Kupa. U Parmi gube 1-0, ali uspijevaju na San Siru potopiti Milan u produžetcima rezultatom 2-0. Kroz cijelu sezonu igraju vrlo dobro i ostvaruju dvije visoke pobijede od 4-0 u gostima protiv Cagliarija i Genoe. U prvenstvu na kraju osvajaju 5. mjesto.
1995. Parma je opet pri vrhu, a vrhunac sezone je osvajanje Kupa Uefe kad još jednom pobijeđuju Juventus ukupnim rezultatom 2-1. U talijanskom prvenstvu Juventus je znatno uspiješniji te on slavi ukupnim rezultartom od čak 7-1. Unatoč tome Parma završava kao treća s istim brojem bodova kao SS Lazio na drugom mijestu. Zbog ovako dobrih rezultata u Europi i u domaćem prvenstvu 1996. godine u Parmu dolaze velika imena poput Hernana Crespa, Gianfranca Zole, Dina Baggia i ostalih. Također i te sezone u Seriji A osvajaju šesto mjesto te se kvalificiraju u novu sezonu u Kupu Uefe.
1996. -1997. ostvaruju najbolji rezultat ikad u Seriji A, a to je 2. mjesto na kraju iza Juventusa za samo 2 boda. Te sezone ostvaruju i najviše pobjeda u sezoni- 18, a od toga 7 u gostima, a imena Luigi Appolloni, Dino Baggio, Gianluigi Buffon, Fabio Cannavaro, Stefano Fiore i Hernan Crespo i ostali tada su odvela Parmu do tako visokog plasmana. Slijedeće sezone 1998. Parma u svoje redove dovodi tri pojačanja, Brazilca Adailtona, Šveđanina Jespera Blomqvista i domaćeg igrača Simeone Baronea. Unatoč tome Parma ne uspijeva ponoviti prošlogodišnji uspijeh te završava sezonu na 6. mjestu s jednakim brojem bodova kao i Fiorentina.
1999. Parma ponavlja uspijeh iz 1995. kada drugi put pobijeđuje u finalu Kupa Uefe ovaj put protiv Francuskog Marseillea. Strijelci su bili Crespo, Vanoli i Chiesa. Susret se igrao 12. svibnja 1999. godine pred čak 62.000 tisuće gledatelja. U domaćem prvenstvu u 5 utakmica postižu 4 ili više pogodaka i penju se do četvrtog mjesta na kraju. U sezoni 1999. -2000. Parma dolazi do još jednog velikog uspijeha kada osvajaju Talijanski Super kup pobijedivši Milana na San Siru s 2-1. Na kraju sezone Parmu napušta Hernán Crespo i njegov sunarodnjak Ariel Ortega nakon 1 sezone provedene u klubu.
2000. -2001. sezona je posljednja gdje Parma konkurira za neke bolje rezultate i u Seriji A i u Europi. Opet su u finalu Talijanskog kupa, ali zaustavlja ih Fiorentina pobjedom na stadionu Ennio Tardini 1-0 jer je kasnije u Firenci bilo 1-1. Serie A završavaju kao 4. 2002. godine Parma je u nešto težoj situaciji nego prijašnjih godina i to rezultira samo 10. mjestom u Seriji A i prvi put ima negativnu gol razliku na kraju sezone Serie A (43:47) .
U Veljači 2003. Parmu potresa najveći skandal u povijesti kada Fausto Tonna -direktor Parmalata obaviještava da je tvrtka u gubitku od nevjerojatnih, gotovo 4 milijarde Eura. To je ujedno i najveći Europski bankrot do sada. S druge strane, one nogometne, što se tiče Parme oni kako-tako i te sezone se održavaju pri vrhu točnije kao peti. U ljeto 2003., odmah na početku nove sezone Rumunj Adrian Mutu seli u Chelsea za 15.8 milijuna funti. Prodani su još Aimo Diana -Sampdoriji i Stephen Appiah -Juventusu. Unatoč svemu Parma je opet jako visoko na završetku sezone 2004. najviše zahvaljujući Albertu Gilardinu koji je postigao 23 pogotka u sezoni, samo 1 manje od Andryi Shevchenka.
Nakon davne 1952. u Seriji A opet je 20 klubova. To nikako ne odgovara Parmi jer kroz cijelu sezonu uspijeva ostvariti samo 10 pobjeda i tako se nalazi na niskom 18. mjestu. Međutim, Bologna, koja jedno mjesto ispred, ide u dodatne kvalifikacije za ostanak u Seriji A protiv Parme. Prvu utakmicu slavi Bologna pobijedom od 1-0, ali drugu gubi 2-0 i tako ispada u Seriju B. Najbolji strijelac je ponovo Alberto Gilardino sa 23 pogotka , još jednom na drugom mjestu, ovaj put iza Cristiana Lucarellija. 2005. -2006. talijansku nogometnu ligu potresa opet novi skandal oko namiještanja utakmica pojedinih klubova. Juventus kao prvak izbačen je u Serie B nakon što mu je oduzeto svih 91 osvojenih bodova. Milanu, Fiorentini i Laciju oduzeto je "samo" 30 bodova pa su zauzeli treće, deveto i šesnaesto mjesto umjesto drugog, četvrtog i šestog. Prvak je Inter ispred Rome za 7 bodova. U kvalifikacijama se neočekivano nalazi i Chievo Verona. Parma umjesto 10. završava na 7. mjestu što je vodi u Kup Uefa.
2006. -2007. u redove Parme dolazi i jedan naš igrač. Riječ je o Igoru Budanu tek drugom Hrvatu nakon Marija Stanića koji je zaigrao za Parmu. Međutim, sama igra Parme te sezone bila je sve samo ne dobra. Jedna pobjeda u gostima i dosta neefikasan napad rezultiraju tek 12. mjestom na ljestvici i samo 3 boda od linije koja vodi u Serie B. Slijedeća sezona 2007. -2008. je najlošija otkad Parma igra u Seriji A. Ostvaruju samo 7 pobjeda, a jedino Livorno ima manje. U posljednjem 38. kolu, Catania se bori za opstanak sa Parmom. Inter i Roma se bore za sam vrh i igraju upravo protiv Parme i Catanie. Inter pobijeđuje Parmu s 2:0, a Roma i Catania remiziraju rezultatom 1:1. To je Interu dovoljno za novi naslov s prednošću ispred Rome za 3 boda. S druge strane Catania tako uspijeva zadržati prvoligaški status, a Parma će po prvi put u povijesti ispasti iz Serije A.
Sezona 2008. -2009. za Parmu je bila sezona u kojoj bez problema odrađuju posao u Seriji B. Zajedno s Barijem daleko su najbolji, a poraz su doživjeli samo 4 puta. Nekoliko kola prije kraja, točnije 16. svibnja 2009. osiguravaju se na 2. mjestu i tako direktno opet pridružuju se najelitnijem natjecanju u Seriji A za slijedeću sezonu. U prvoj polovici 2009. -2010. Parma igra odlično i nalazi se na visokom 4. mjestu u prvenstvu. Od 13. prosinca 2009. pa sve do 28. veljače 2010. Parma nije nikoga pobijedila te pada na 13. mjesto. Od tada Parma opet igra na vrhunskoj razini i u sljedećih 6 utakmica ostvaruje tri domaće pobjede od kojih se posebno ističe ona protiv Milana kada u 90. minuti Valeri Bojinov postiže pogodak za 1-0. U gostima su se zaredala 3 remija i tako Parma hvata priključak u gornjem dijelu tablice. Posljednjih 7 kola Parma pomalo iznenađuje vrlo dobrom igrom, a nakon dvije gostujuće pobjede od 3:2 protiv Juventusa i Napolija te 4:1 protiv Livorna u 38. kolu 19 sezonu u Seriji A završava na visokom 8. mjestu. 2010. -2011. sezona počinje pobjedom protiv novog prvoligaša Brescie 2:0. Međutim u cijelosti gledajući sezonu u prvih tridesetak kola to je borba za opstanak. Nakon poraza kući od Barija 1:2 trener Marino Pascquale dobiva otkaz. Na njegovo mjesto dolazi Franco Colomba. Od tada osim poraza od 2:0 protiv Lazia Parma posljednje 3 utakmice u Serie A pobjeđuje i ostvaruje nevjerojatnu gol razliku 7:1. Sezonu 2011. -2012. Parma započinje porazom od Juventusa 4:1 i to je prvi put u povijesti odkada je Parma u Seriji A da je poražena u prvom kolu. A nakon 12 kola Parma je i jedina momčad u sezoni bez ijedne nerješene utakmice, omjer je 5:0:7. Ali onda sljede 4 nerješene utakmice i od 13. kola pa sve do 22. samo su jednom poraženi i to rekordnim porazom od čak 5:0 protiv Intera u gostima. Onda je usljedio niz u kojem Parma nije nikoga uspjela pobijediti sve tamo do 30. kola kada su nadigrali Lazia sa 3:1. Sljedeće 31. kolo gube od Udinesea istim rezultatom kao i što su pobjedili Lazia sa 3:1. I onda sljedi najbolji niz u povijesti kluba: 7 utakmica zaredom pobjeđuju u Seriji A te tako penju se na visoko 8. mjesto na tabici i imaju jednaki broj bodova kao Roma - 56. Gol razlika je 54:53.
|
|
Violi Porcelli Spaggiari (1919.-1920)
Percy Humphrey (1920.-1921)
Adolf Rebe (1921.-1923) Guido Ara (1923.-1924) Gabbi Forlivesi (1924.-1925) Carlo Achatzi (1925.-1926) Ghini Stuardt (1926.-1927) Emilio Grossi (1927.-1928) Raoul Violi (1928.-1929) Emilio Grossi (1929.-1930)
Armand Halmos (1930.-1931) Emilio Grossi (1931.-1932) Crotti (1932.-1933) Tito Mistrali (1933.-1936) Alfredo Mattioli (1936.-1937) Elvio Banchero (1937.-1938) Pál Szalaj (1938.-1939) József Wereb (1939.-1940) Sam Trevors (1940.-1942) Italo Defendi (1942.-1943) Giuseppe Carlo Ferrari (1945.-1946) Renato Cattaneo Frione Mistrali (1946.-1947) Bruno Dentelli Giovanni Mazzoni Dietrich Tagliani (1947.-1948) Renato Cattaneo Giuberti Mistrali Giuseppe Carlo Ferrari Lombatti Carlo Rigotti (1948.-1949) Carlo Rigotti (1949.-1950) Giovanni Mazzoni Boni Mattioli (1950.-1951) Paolo Tabanelli (1951.-1953) Carlo Alberto Quario (1953.-1954) Ivo Fiorentini (1954.-1956) Oliveri Giuberti (1956.-1957)
Čestmír Vycpálek (1956.-1958) Guido Mazetti (1958.-1960) Mario Genta (1960.-1962) Canforini (1962.-1963) Diotallevi Arnaldo Sentimenti (1963.-1964) Oliveri Giuberti (1963.-1964) Bruno Arcari (1964.-1965) Ivano Corghi (1965.-1966) Dante Boni (1965.-1967) Dante Boni (1967.-1968) Giancarlo Vitali (1967.-1968) Dante Boni (1968.-1969) Giancarlo Vitali (1969.-1970) Stefano Angeleri (1970.-1972) Antonio Soncini (1972.) Giorgio Sereni (1973.-1974) Renato Gei (1974.-1975) Giovanni Meregalli (1975.-1976) Tito Corsi (1976.-1977) Bruno Mora (1977.) Gianni Corelli (1977.-1978) Giorgio Visconti (1977.-1978) Graziano Landoni (1978.) Cesare Maldini (1978.-1980) Domenico Rosati (1980.-1981) Giorgio Sereni (1981.) Giancarlo Danova (1981.-1983) Bruno Mora (1983.) Marino Perani (1983.-1985) Silvano Flaborea (1985.) Pietro Carmignani (1985.) Arrigo Sacchi (1985.-1987) Zdeněk Zeman (1987.) Giampiero Vitali (1987.-1989) Nevio Scala (1989.-1996) Carlo Ancelotti (1996.-1998) Alberto Malesani (1998.-2001) Arrigo Sacchi (2001.) Renzo Ulivieri (2001.)
Daniel Passarella 2001.) Pietro Carmignani (2001.-2002) Cesare Prandelli (2002.-2004) Silvio Baldini (2004.-2005) Pietro Carmignani (2005.) Mario Beretta (2005.-2006) Stefano Pioli (2006.-2007) Claudio Ranieri (2007.) Domenico Di Carlo (2007.-2008) Héctor Cúper (2008.) Andrea Manzo (2008.) Luigi Cagni (2008.) Francesco Guidolin (2008.-2010) Pasquale Marino (2010.-2011) Franco Colomba (2011.-2012) Roberto Donadoni (2012.-2015.) Luigi Apolloni (2015.-2016.) Roberto D'Aversa (2016.-)Kup UEFA (2):
Europski super kup:
Kup pobjednika kupova:
Talijanski kup (3):
Talijanski Super kup:
Serie A:
Serie B:
Serie C: (7)
Serie D:
Emilian Liga 1. divizija:
Emilian Liga 2. divizija:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
