Osman ibn Afan

Osman ibn Afan (arapski: عثمان بن عفان‎, navođen i kao Usman ili Utman, cca. 576 – 17. jul 656) bio je jedan od drugova islamskog proroka Muhameda. Igrao je važnu ulogu u ranoj historiji islama kao treći po redu sunitski Rašidun ili Pravedni halifa.

Osman je bio rođen u Taifu ili Meki, u moćnoj porodici unutar plemena Kurejša. Bio je Muhamedov drug koji je preuezo mjesto vođe (kalifa) Muslimanskog Carstva u dobi od 70 godina, a poslije Umar ibn al-Khattaba. Pod njegovim vodstvom se carstvo oko 650. proširilo u Fars (Iran), neka područja Horasan 651. godine, a osvajanje Armenije je započelo 640-ih.^[1] Neka od najvećih Osmanovih dostignuća su ekonomske reforme, te konačna kompilacija Kurana u njegov današnji oblik.

Halife
prije	Osman	poslije
Omer	644–656	Alija

Nakon smrti Omera, okupilo se vijeće kako bi izabrali novoga halifu. Bilo je predloženo šest ashaba, da bi nakon rasprave trojica odustala, a ostali su: Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib i Abdurrahman ibn Avf. Abdurrahman ibn Avf je tada rekao: "Ja ću preuzeti na sebe izbor, i odredit ću onoga ko je preči od vas dvojice", pa je ispitivao stanovništvo u nadi da će volja naroda odlučiti. Međutim, kada ni jednom od njih dvojice narod ne ukaza povjerenje, on se odluči da okupi vjernike u džamiji, te sa minbera zatraži od kandidata da se zakunu Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika da će raditi kao Ebu-Bekr i Omer ibn el-Hattab. Alija ibn Ebu-Talib odgovori da se ne može zakleti, ali da će uložiti sve od sebe, a Osman izreče zakletvu, te tako postade treći halifa.

Za vrijeme Osmanovog hilafeta nastavljena su osvajanja na istoku. Osvojena je Armenija i Azerbejdžan, a stanovnici Tabaristana i Gruzije su se dobrovoljno predali. Period hilafeta Osmana je period kada su muslimani bili najjači, i kada su živjeli u najvećem blagostanju. To vrijeme je zapamćeno po sljedećem:

• Kovan je novac koji je dopro u sve krajeve hilafeta.
• Formirana je mornarica koja je izvojevala mnoge pobjede.
• Medina je postala prijestolnica
• Kur'an je sastavljen u jednu zbirku po pravilima koja važe i danas.

Izmjenjivao je namjesnike na visokim položajima i na njihova mjesta postavljao svoje rođake, pa je to izazvalo nezadovoljstvo muslimana. Nagomilani gnjev prerastao je u pobunu. Prvo se pobunio narod Kufe, zatim Basre, a u Egiptu se pripremala pobuna i zavjera o ubistvu halife. Iako je bio svjestan teškoće u kojoj se našao halifa nije htio preći u Šam gdje bi mu bila pružena zaštita, nego je govorio: "Allah mi je dovoljan, a divan je On zaštitnik"

Pobuna je prerasla u opsadu Osmanove kuće. Okupili su se stanovnici Egipta, Kufe i Basre, a bilo je i nekolicina muhadžira i ensarija koji su se kasnije razišli zbog obavljanja Hadždža. U petak 8. zul-hidžeta 35.HG pobunjenici su preskočili zidove kuće i sukobili se sa stražarima. U kuću su upali: Muhamed ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bišr ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su Osmana kako čita Kur'an. Kenane je željeznim štapom udario halifu, oborivši ga na stranu, a Amr ibn el-Hamk mu je sjeo na prsa i devet puta ga udario nožem. Halifa je umro sa riječima: "Neka je slavljen uzvišeni Allah"

Izvori

1. Ochsenweld, William; Fisher, Sydney Nettleton (2004). The Middle East: a history (6. izd.). New York: McGraw Hill. ISBN 0072442336.

Vanjske veze

Osman ibn Afan na Wikimedijinoj ostavi

• Biografija Osmana Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
• Ubistvo Osmana Arhivirano 2012-01-13 na Wayback Machine-u
• Pjesma o Osmanu Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u