Ojmjakon

Ojmjakon (rus.: Оймякон, jak.: Өймөкөөн) je selo u Jakutskoj u Rusiji, u dalekoistočnom dijelu Sibira u Ojmjakonskom okrugu. Najhladnije je naseljeno mjesto na Zemlji (najniža izmjerena temperatura -67,7 °S) i nalazi se na lijevoj obali reke Indigirke^[1]. Ovdje živi oko 500 stanovnika, koji se pretežno bave stočarstvom i ribolovom^[2]. Od glavnog grada Jakutska, Ojmjakon je udaljen oko 1 100 kilometara prema istoku. Najbliža područna cesta je Kolimska autocesta udaljena oko 32 kilometra sjeverozapadno. Najbliža susjedna naselja su Hara-Tumul i Bereg-Jurdja.

Ojmjakon Оймяко́н rus Өймөкөөн, Öymököön jakutski
Šuma pokraj Ojmjakona Šuma pokraj Ojmjakona
Nadimak: Pol hladnoće
Koordinate: 63°28′N 142°47′E
Država	Rusija
Savezni okrug	Dalekoistočni savezni okrug
Federalna oblast	Jakutska
Vlast
- Gradonačelnik	Rosalija Petrovna Kondakova
Visina	675 m
Stanovništvo (2010.)
- Grad	462
Vremenska zona	UTC+11 (UTC+12)
Poštanski broj	678752
Pozivni broj	+7 41154
Karta
Ojmjakon Ojmjakon na karti Rusije

Podrijetlo naziva

Mjesto je dobilo ime po rijeci čiji je naziv došao od riječi kheium iz evenskog jezika, što bi u slobodnom prijevodu značilo nesmrznuta voda, mjesto gdje ribe provode zimu^[3]. Prema drugom izvoru, rječnik tunguskog jezika, navodi da evenska riječ heyum znači zaleđeno jezero^[4].

Geografija

Položaj i reljef

Mjesto Ojmjakon nalazi se u istočnom dijelu Sibira na obali rijeke Indigirke. Upravno pripada Jakutskoj. Smješten je na svega tri stupnja od polarnog kruga (66° 33『 sgš). Predjel se odlikuje zajednicom tundre i tajge, a nadmorska visina mjesta je 741 metar. Mjesto je omeđeno ojmjakonskim planinama (3 003 m) na zapadu i jugozapadu i planinom Tas Kistabit (2 341 m) na sjeveru i sjeveroistoku^[5][6]. Rijeka Indigirka je s istoka usjekla svoju dolinu i ojmjakonsku kotlinu. Zemljište se zaleđuje do dubine od čak 1 500 metara[3]. Kako je Ojmjakon blizu sjevernog pola, duljina dana i noći tijekom godine iznimno varira; tijekom prosinca dan traje tri, a u lipnju 21 sat.

Klima

Najspecifičnija odlika ovog mjesta je oštra kontinentalna klima koju karakteriziraju ekstremno hladne zime sa srednje toplim ljetima. Vjetar ne puše, a sunčev sjaj je intenzivan. Ojmjakon se smatra najhladnijim stalno naseljenim mjestom na svijetu, a naziva se i „Pol hladnoće「 sjeverne polutke. Najniža do sada izmjerena temperatura je –68 °C u meteorološkoj postaji Tomtor godine 1933. Temperatura od -71,2 °C^[7][8] zabilježena je na spomeniku u Ojmjakonu. Tijekom ljeta temperature mogu dostići 25-30° Celzijevih stupnjeva, pa je godišnja amplituda u ovom mjestu veća od 100°S^[9].

Najviša ikada izmjerena temperatura u Ojmjakonu iznosila je 34,6°S u srpnju 2010. godine, dok je najniža temperatura zabilježena 6. veljače 1933. godine i iznosila je -67,7°S^[10]. Srednja godišnja temperatura je -15,5°S. Količina padalina je iznimno niska i iznosi svega 212 milimetara godišnje^[11]. Vjetar rijetko puše u Ojmjakonu. Prosječna brzina 1,2 m/s, a najčešće se javlja sa zapada i sjeveroistoka^[12]. Vlažnost zraka je visoka i prosječna godišnja iznosi 71%. Najviša je u siječnju (75%), a najniža u lipnju (59%)^[13]. Ukupan broj dana sa snježnim pokrivačem je 213, a najsnježnije razdoblje je od listopada do travnja. Prosječna visina pokrivača u tom razdoblju je 21 cm, a maksimalna izmjerena 51 cm (veljača)^[14]. Prosječna godišnja oblačnost u Ojmjakonu iznosi 6,5 desetina^[15].

Hidrografija

Okolina Ojmjakona je bogata izvorima tople vode. Glavni vodeni tok je Indigirka, koja teče s istoka. Izvire na Halkanskim planinama, točnije nastaje od dva manja toka (Tura Urjah i Tarin Jurah). Dugačka je 1 726 kilometara i ulijeva se u Istočnosibirsko more. U razdoblju od listopada do svibnja površina rijeke se zaledi. Pogodna je za ribolov budući da je bogata vrstama poput repuške, čira, muksune, zatim omulja i dr.^[16] Jugoistočno od sela nalaze se i dva veća jezera, Boljšoj i Mendereljah^[17].

Živi svijet

Predjel je prekriven tipičnim predstavnicima tundre (patuljaste vrste drveća) i tajge (četinari poput smreke, jele, ariša i dr.). Na području Ojmjakona živi posebna vrsta konja koji su slični ponijima po visini, a odlikuju se iznimno dugom dlakom koja ih štiti od hladnoće tijekom zime. Vode su bogate ribom, a u šumama žive sobovi^[18].

Historija

Među prvim istraživačima koji su posjetili ovaj dio Sibira bili su Semjon Dežnjev i Mihail Straduhin u 17. i Gavril Saričev u 18. stoljeću. Matvej Matvejevič Gedenštrom (1780.–1845.), estonski istraživač, spomenuo je naselje Ojmjakon u svom putopisu k Novosibirskim otocima, iz prve polovine 19. stoljeća^[19]. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina Ojmjakon je bilo tipično povremeno naselje, gdje su svoje utočište tražili stočari i lovci na sobove.

Sovjetska vlast, u želji nomadima osigurati normalne uvjete za život i stalan boravak, izgradila je trajno naselje. Tijekom Drugog svjetskog rata u blizini sela izgrađena je pista za slijetanje zrakoplova na liniji Aljaska-Sibir, koja je uspostavljena na osnovu Zakona o zajmu i najmu (program opskrbe saveznika za vrijeme rata od strane SAD-a)^[20]. Ojmjakonski okrug je formiran 1931. godine, a 1954. upravno središte postalo je mjesto Ust-Nera. Danas je Ojmjakon stalno naseljeno selo.

Stanovništvo

Prema procjeni iz 2012. godine u Ojmjakonu živi 512 stanovnika, dok je po podacima popisa iz 2010. bilo 462 stanovnika (230 muškaraca i 232 žene)^[21]. Prema nacionalnom sastavu iz 2002. najbrojniji su Jakuti, a zatim slijede Rusi^[22]. Službeni jezici su ruski i jakutski. Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom, lovom i ribolovom^[23]. Zbog iznimno niskih temperatura uzgajanje žitarica, i gajenje voća ili povrća nije moguće, a u prehrani su, shodno tome zastupljeni divlji plodovi mjesnih biljnih vrsta^[24]. Među mjesnim poslasticama izdvajaju se mliječni proizvodi „hajak「 i „kjorčeh「, koji su slični maslacu i sladoledu, kao i najpoznatije ojmjakonsko jelo „stroganina「 (ostrugana svježe zaleđena riba). Zahvaljujući čistom zraku, zdravoj prehrani i čistoj vodi, stanovnici Ojmjakona su poznati po dugovječnosti^[25]. Upravnica sela je Rozalija Petrovna Kondakova.

Gospodarstvo

Stanovništvo Ojmjakona se najvećim dijelom bavi stočarstvom, točnije gajenjem sobova i divljih konja. Osim toga zastupljen je i ribolov na rijeci Indigirki^[26]. Okolina mjesta bogata je nalazištima i rudnicima zlata koji se koriste^[27]. Uslijed niskih temperatura u Ojmjakonu nema mobilne telefonije i signala^[28]. Turizam je razvijen na osnovi klimatske specifičnosti (najniže temperature), što je razlog dolaska turista^[29]. Tijekom 2012. godine Ojmjakon je posjetilo 57 turista od čega najviše iz Njemačke i Engleske^[30]. Svaki posjetitelj u okviru organizirane ture dobiva „certifikat za boravak na Polu hladnoće「^[31].

Infrastruktura

Ojmjakon je malo mjesto povezano mjesnim cestama sa susjednim naseljima: Hara-Tumul i Terjut na sjeverozapadu, Očjugej na jugu i Tomtor i Bereg-Jurdja na jugoistoku. U selu se nalaze škole i vrtić, zatim dom kulture i športski centar^[32]. U istočnom dijelu se nalazi mjesna mljekara i pilana. Južno od sela Tomtor nalazi se zračna luka Ojmjakon (ICAO kod – UEMJ^[33]), koja je izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata, a zatvorena je 1970-ih godina^[34]. Ima jednu zemljanu pistu duljine 1,9 kilometara^[35]. Općinska zgrada se nalazi u središtu Ojmjakona^[36].

Ojmjakon u medijima

Ojmjakon se spominje i pojavljuje u brojnim televizijskim serijama i emisijama:

• u epizodi „The Winter's Tale「 dokumentarne serije Savage Skies iz 1996. godine meteorolog Al Rocker posjetio je Sibir i Ojmjakon^[37][38]
• u prvoj epizodi druge sezone (epiz. Sibir^[39]) dokumentarne serije „Najopasniji putevi na svijetu「 Eddie Birn i Andy Parsons putuju kroz Sibir^[40]
• oksfordski geograf Nick Middleton u svojoj televizijskoj seriji „Going to Extremes「 posjetio je selo i predstavio kako mještani žive i preživljavaju ekstremne hladnoće^[41]
• kamerman Geoff Mackley sminio je epizodu televizijske serije „Dangerman「 (za Discovery Channel), u kojoj je proveo noć u šatoru i vodio bika do izvora po vodu^[42][43]
• u epizodi „Hot and Cold「 BBC-jeve serije Ekstremni svijet prikazan je Ojmjakon kao najhladnije stalno naseljeno mjesto na svijetu^[44]
• u epizodi „Chilling Out「 australske TV serije 60 minuta voditelj Liam Bartlett predstavlja način života u Ojmjakonu^[45]
• u epizodi „Russia: The Bull of Winter「 putopisne TV serije Departures, putnici Scott Wilson i Justin Lukach posjetili su selo, jahali sobove i do Pola hladnoće^[46]

Poznati stanovnici

Za povijest Ojmjakona važan je Nikolaj Josipovič Krivošapkin (1832.–1926.), trgovac, humanist i filantrop. Rodio se u Tarin-Jurjahskom okrugu (danas Ojmjakonski) 1832. godine. Tijekom života i školovanja stekao je bogatstvo koje je uložio u svoj rodni kraj. Nikolaj je dao izgraditi dvije crkve, dom kulture, osnovnu školu i knjižnicu u Ojmjakonu i okolini. Umro je 1926. u 95. godini života^[47][48][49].