Neokonfucijanizam

Ovo je članak o neokonfucijanstvu u doba carske Kine. Za pokret u suvremenoj Kini, vidi Novi konfucijanizam.

Neokonfucijanizam ili neokonfucijanstvo (pojednostavljeni kineski: ; tradicionalni kineski: ; pinyin: Song-Ming Lǐxué često skraćeno na 理學) je moralna, etička i metafizička kineska filozofija temeljena na konfucijanizmu i nastala u doba dinastije Tang zahvaljući filozofima kao što su Han Yu i Li Ao (772-841), a koja je veliki uticaj stekla u doba dinastija Song i Ming.

Neokonfucijanizam je predstavljao pokušaj stvaranja više racionalnog i sekularnog oblika konfucijanizma, odnosno odbacivanja praznovjerja i mističkih elemenata taoizma i budizma koji su dominirali konfucijanističkom misli za vrijeme i poslije dinastije Han.^[1] Iako su nekonfucijanci kritizirali taoizam i budizam,^[2] te dvije religije su svejedno imali uticaj na njihovu filozofiju, s obzirom da su od njih posuđivali terminologiju i pojedine koncepte. Međutim, za razliku od budista i taoista, koji su metafiziku promatrali kao katalizator duhovnog razvoja, vjerskog prosvjetljenja i besmrtnost, neokonfucijanisti su metafiziku gledali kao vodič za racionalnu etičku filozofiju.^[3]

Izvori

1. Blocker, H. Gene; Starling, Christopher L. (2001). Japanese Philosophy. SUNY Press. str. 64.
2. Huang 1999: str. 5 harvnb error: no target: CITEREFHuang1999 (help).
3. Chan 2002: str. 460 harvnb error: no target: CITEREFChan2002 (help).

Literatura

• Chan, Wing-tsit, A Sourcebook of Chinese Philosophy (Princeton, Princeton University Press, 1963)
• Chan, Wing-tsit, trans. Instructions for Practical Living and Other Neo-Confucian Writings by Wang Yang-ming. New York: Columbia University Press, 1963.
• Chan, Wing-tsit (1946), China. Berkeley and Los Angeles: University of California Press.
• Craig, Edward (1998), Routledge Encyclopedia of Philosophy, Volume 7, Taylor & Francis, ISBN 978-0-415-07310-3
• Daehwan, Noh. "The Eclectic Development of Neo-Confucianism and Statecraft from the 18th to the 19th Century," Korea Journal (Winter 2003).
• Huang, Siu-chi. Essentials of Neo-Confucianism: Eight Major Philosophers of the Song and Ming Periods Westport: Greenwood Press, 1999.
• Tu Weiming. Neo-Confucian Thought in Action: Wang Yang-ming’s Youth (1472–1509). Berkeley and Los Angeles: University of California Press, 1976.
• Tu Weiming. Confucian Thought: Selfhood As Creative Transformation. New York: State University of New York Press, 1985.