Nacionalni park Huascarán

Nacionalni park Huascarán (španjolski: Parque Nacional Huascarán) je nacionalni park i rezervat biosfere koji se nalazi u masivu Cordillera Blanca u peruanskim Andama.

Nacionalni park Huascarán
Svjetska baština – UNESCO
Peru
Koordinate: 9°27′0″S, 77°25′48″W
Registriran:	1985.(14. zasjedanje)
Vrsta:	Prirodno dobro
Mjerilo:	vii, viii
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO
Karta
Nacionalni park Huascarán Pozicija Parka

Park se nalazi na sjeverozapadu Peruua u Departmanu Áncash, nedaleko od grada Huaraza, on je 1985. uvršten na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.^[1]

Karakteristike

Jezero Churup

Park je osnovan 1975. godine kako bi se zaštitila fauna i flora karakteristična za ovo područje Anda, prostire na površini od 3367 km², što ga čini sedmim po veličini u zemlji.^[2]

Smješten u najvišem tropskom planinskom masivu na svijetu - Cordillera Blanca, u kom se uzdiže planina Huascarán visoka 6,768 metara (najviša u zemlji. Duboki kanjoni premreženi brojnim brzacima, glacijalnim jezerima i raznovrsnom vegetacijom čine ga neobično lijepim mjestom.^[1]

Park se prostire na nadmorskoj visini od oko 2,500 m sve do 27 snijegom prekrivenih vrhova iznad 6,000 m među kojima je i Huascarán nazvan tako po kralju Inka iz 16. vijeka Huáscaru.^[1]

Zbog tog ima raznovrsne ekosisteme i veliku bioraznolikost, od džepova tropskih šuma do adskih pašnjaka. Nacionalni park Huascaran je stanište vikunje, koja je 1960-ih bila blizu izumiranja, ali se do danas oporavila, što je jedan od najspektakularnijih uspjeha očuvanja u Južnoj Americi. Od drugih sisavaca valja spomenuti sjevernoandskog jelena (Hippocamelus antisensis), kolokola (Leopardus colocolo) i ugrožene medvjede naočare i andske planinske mačke (Leopardus jacobita).

Ptičjih vrsta ima više od 100, među kojima su andski kondor i golemi kolibri (Patagona gigas).^[1]

Flora sadrži oko 800 biljnih vrsta, a najpoznatija je ugrožena puya raimondii kraljica Anda, poznata po svom divovskom cvjetnom klasu, koji naraste do 15 m.^[2]

U parku se nalazi više od 600 glečera, gotovo 300 jezera, 41 vodotoka i 3 važne rijeke; Santa, Pativilca i Marañón.^[1]

Geološka historija parka seže do mezozoika, kad je počelo izdizanje sedimenata, koji su naborani krajem krede i vulkanskim erupcijama tokom pliocena i pleistocena.^[1] I danas postoji jaka seizmička aktivnost u tom području, veliki potresi 1945., 1962. i 1970. bili su podsjetnici na ta vremena. Glacijacija je glavni element u geomorfologiji i hidrologiji parka. Procjenjuje se da je čak 1/4 volumena glečera u Cordilleri nestala od kraja 1960-ih, proces koji će vjerojatno dodatno promijeniti vizualno lice Nacionalnog parka Huascaran.^[1]