Memnon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Memnon (starogrčki: ) bio je, u grčkoj mitologiji, kralj Etiopije, sin Titona i Eoje,[1] te bratanac trojanskog kralja Prijama.[2] Eoja je Titonu u Etiopiji rodila dva sina, Memnona i Emationa.[3][4] Titon je potom prešao u Suzu u Aziji, a Memnon je ostao da vlada Etiopljanima.[5]


Mitologija
Homer samo usputno spominje Memnona, pa je on u suštini jedan od posthomerskih junaka. Prema tim kasnijim predanjima, Memnon je u trojanskom ratu stigao pred Troju u poslednjoj godini, kao predvodnik Etiopljana (i stoga crne boje kože), kako bi pomogao svom stricu Prijamu.[6][7][8] Titon i Prijam su, naime, bili polubraća, budući da su imali istog oca, Laomedonta, a različite majke.[1] U vezi s njegovim učešćem u trojanskom ratu postojala su različita predanja. Prema nekima, Memnon je prvo otišao u Egipat, zatim u Suzu, a odande u Troju.[9] U Suzi, koju je osnovao njegov otac Titon, Memnon je sagradio kraljevski dvorac, odnosno akropolj, koji je po njemu dobio ime "Memnonij" (Μεμνόνια).[10][5] Prema drugima, Titon je bio upravitelj jedne persijske satrapije i miljenik Teutamnov, a Memnon je postavljen na čelo velike vojske, sastavljene od Etiopljana i građana Suze, koja je poslata u pomoć Prijamu.[11][8] Treće predanje kaže da je Titon poslao svog sina Prijamu jer mu je Prijam poklonio zlatnu lozu.[1] Diktis Krićanin pripoveda da je Memnon predvodio vojsku Etiopljana i Indijaca, koju je preveo od vrhova Kavkaza do Troje.[12]
Smrt
Memnon je u trojanskom ratu pao od Ahilejeve ruke, a glavni elementi mita u vezi s njim tiču se njegovog pogubljenja mladog Antiloha, zatim njegove borbe s Ahilejem i, naposletku, njegove smrti i sudbine njegovog tela, koje je uzela i odnela Eoja.[1] Antiloh, najdraži Ahilejev prijatelj nakon Patroklove smrti, pojurio je u pomoć svom ocu, Nestoru, koji je zapao u nevolju tokom borbe s Parisom; Memnon je napao Antiloha i tom ga je prilikom ubio.[13] Drugi pripovedaju da se Memnon sukobio s Ajantom i, pre no što su mu njegovi Etiopljani mogli priskočiti u pomoć, pao je od ruke Ahileja koji je pojurio pomoći Ajantu,[14] a Antiloha je zapravo ubio Hektor.[15][16] Međutim, većina izvora kaže da je Ahilej osvetio Antilohovu smrt tako što je ubio Memnona, a da ga je o Antilohovoj sudbini obavestila njegova majka, Tetida. Dok su se Antiloh i Memnom borili jedan protiv drugoga, Zevs je vagao sudbinu dvojice junaka i naposletku je Memnonov tas potonuo.[17][18][19][1] Prema Diodoru Sicilijskom, Memnon nije ubijen u borbi pra u prsa, već je pao kao žrtva zasede koju su mu postavili Tesalijci.[11] Eoja je izmolila od Zevsa da njenom sinu podari besmrtnost te je uzela njegovo telo s poprišta bitke; svakog je jutra plakala za njim, i kapi rose koje se ujutru pojavljuju predstavljaju Eojine suze.[20]
Filostrat razlikuje dva Memnona, jednog iz Troje i drugog iz Etiopije, te veruje da je Trojanac, koji je bio vrlo mlad i nije se uopšte isticao do Hektorove smrti, ubio Antiloha; dodaje i da je Ahilej, nakon što je osvetio prijateljevu smrt, spalio Memnonovo oružje na Antilohovoj pogrebnoj lomači.[21] Neki pripovedaju da su etiopski ratnici spalili Memnovo telo i pepeo odneli Titonu.[11] Prema drugima, Memnonov je pepeo predat njegovoj sestri, Himeri, koja je tragala za bratovljevim telom i potom sahranila njegove posmrtne ostatke u Faliohidi (inače nepoznatom mestu), a zatim je i sama nestala.[22][1]
Grob Memnonov pokazivan je na različitim mestima, na primer u Ptolemaidi u Kirenaici, zatim na Helespontu, na jednom brdu u blizini ušća reke Ajsepa, ali i blizu Palta u Siriji, u Etiopiji i na drugim mestima.[23] Oružje je Memnonu bio napravio sam bog Hefest, na molbu Eojinu; a njegov je mačć pokazivan u Asklepijevom hramu u Nikomediji.[24]
Pripovedalo se da svake godine na Memnonov grob kod reke Ajsepa dolaze ptice, nazvane memnonide, da mu iskažu poštovanje.[8] Prema jednima, te su ptice nastale iz Memnonovog pepela još dok je njegovo telo gorelo na lomači; one su tri puta obletele lomaču i svojim kricima zaparale vazduh, a zatim se podelile u dva jata koja su se međusobno sukobila.[25] Drugi kažu da su te ptice nastale od Etiopljana koji su sahranili Memnona, a koje je Eoja pretvorila u memnonide da bi oplakivale smrt njenog sina.[26][27]
Grci su kasnije smatrali da jedan veliki kolos kod egipatske Tebe predstavlja Memnona. "Statuu je prepolovio Kambiz" ― piše Pausanija u 2. veku nove ere ― "i sada deo trupa od glave do struka leži oboren, a ostatak sedi i svakog jutra pri rađanju sunca zajeca; taj bi se zvuk najbolje mogao uporediti sa zvukom napukle strune na kitari ili liri".[28] Ti su zvuci tumačeni kao Memnonov pozdrav majci Eoji.[29] Naučnici su kasnije izneli nekoliko zanimljivih teza u vezi s ovim navodnim Memnonovim kipom, uključujući i tu da je kip služio u astronomske svrhe i da je bio povezan s mističnim obožavanjem Sunca i svetlosti; no danas nema sumnje da se jednostavno radilo o kipu egipatskog faraona Amenofisa III.[1]
Umetnost i književnost
Grčki umetnici često su prikazivali borbu između Ahileja i Memnona, pa se ta scena, na primer, nalazila na Kipselovom kovčegu,[30] na Apolonovom prestolu u Amikli,[31] kao deo jedne velike skulpturne grupe u Olimpiji, koju je izradio Likije i koju su tamo posvetili stanovnici Apolonije,[32] kao i na slici u riznici Kniđana u Delfima, koju je naslikao Polignot.[33] Na nekoliko crvenofiguralnih i crnofiguralnih vaza prikazane su scene Ahilejeve i Memnonove borbe te boginja Eoja sa mrtvim telom svoga sina u rukama, od kojih je najpoznatija Durisova vaza iz 5. veka pne., na kojoj su predstavljeni Memnon i Eoja.[2]
U grčkoj književnosti Memnonovu je sudbinu obradio Eshil u dve tragedije, Memnon i Psihostazije, koje se nisu sačuvale, a spominje se i jedna Sofoklova tragedija.[2] Memnon je i glavni lik Etiopide, epa koji se pripisivalo Arktinu Milećaninu i koji je činio deo trojanskog ciklusa u okviru tzv. kikličkih epopeja.[34]
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.