Lenny Wilkens

Leonard Randolph "Lenny" Wilkens (28. oktobar 1937 – 9. novembar 2025) bio je američki košarkaš i trener. Primljen je u Kuću slavnih tri puta: 1989. kao igrač, 1998. kao trener i 2010. kao član reprezentacije SAD-a na Olimpijskim igrama 1992, u kojoj je bio pomoćni trener.

Lenny Wilkens

plejmejker
Biografski detalji
Rođenje	(1937-listopada-28)28. listopada 1937. New York, NY, Sjedinjene Države
Smrt	9. studenoga 2025. (dob: 88) Medina, WA, Sjedinjene Države
Službena visina	185 cm
Službena težina	82 kg
Informacije o karijeri
NBA draft	1960. / Krug: 1. / Pick: 6. ukupno
Izabrali ga St. Louis Hawksi
Profesionalna karijera	1957. – 1975.
Pregled karijere
Kao igrač:
1960 – 1968	St. Louis Hawks
1968 – 1972	Seattle SuperSonics
1972 – 1974	Cleveland Cavaliers
1974 – 1975	Portland Trail Blazers
Kao trener:
1969 – 1972	Seattle SuperSonics (trener-igrač)
1974 – 1976	Portland Trail Blazers (trener-igrač)
1977 – 1985	Seattle SuperSonics
1986 – 1993	Cleveland Cavaliers
1993 – 2000	Atlanta Hawks
2000 – 2003	Toronto Raptors
2004 – 2005	New York Knicks
Uspjesi i nagrade
Kao igrač: 9x NBA All-Star (1963–1965, 1967–1971, 1973) Najkorisniji igrač NBA All-Star utakmice (1971) Uvršten među 50 najboljih igrača u historiji NBA Seattle SuperSonicsi umirovili njegov broj 19 Kao trener: Prvak NBA (1979) Trener godine (1994) 4x trener All-Star ekipa (1979, 1980, 1989, 1994) Uvršten među 10 najvećih trenera u historiji NBA Osvajač zlatne medalje na OI 1996.
Medalje Olimpijske igre Trener reprezentacije SAD Atlanta 1996. Muški turnir Pomoćni trener reprezentacije SAD Los Angeles 1992. Muški turnir

Wilkens je kao igrač devet puta učestvovao na All-Staru. Ipak, veće uspjehe ostvario je kao trener. Osvojio je NBA ligu 1979. i Olimpijske igre 1996, bio je trener godine 1994, a četiri puta predvodio je All-Star ekipe.

Kao trener zabilježio je 1332 pobjede i držao je rekord po broju pobjeda od sezone 1994/95. do 2009/10.

Rani život

Odrastao je u Brooklynu.^[1] Otac mu je bio Afroamerikanac, a majka irskog porijekla.^[2] Odgajan je kao katolik.^[2]

Karijera

Studirao je na Providence koledžu, koji je 1996. povukao njegov dres iz upotrebe.

Na draftu 1960. kao šesti pik izabrali su ga St. Louis Hawksi, u kojima je proveo prvih osam godina karijere. Već u prvoj sezoni stigli su do finala, gdje su poraženi od Boston Celticsa. U narednih sedam godina uspijevali su doći do doigravanja, ali nikad do finala.

Razmijenjen je u Seattle SuperSonicse za Walta Hazzarda. U Sonicsima je proveo četiri sezone. U prvoj sezoni prosječno je bilježio 22,4 poena, 6,2 skoka i 8,2 asistencije po utakmici. Bio je All-Star u tri od četiri sezone u Seattleu. U drugoj sezoni postao je trener ekipe.

Godine 1972. razmijenjen je u Cleveland Cavalierse. Za njih je igrao dvije sezone, a karijeru je završio u Portland Trail Blazersima.

Trenerska karijera

Bio je trener-igrač u Seattleu od 1969. do 1972. Posljednju sezone karijere odigrao je u Trail Blazersima, u kojima je također bio trener-igrač. Nakon što se povukao 1975, ostao je trener Portlanda još sezonu. Nakon jedne godine pauze preuzeo je Seattle 1977, poslije otkaza Bobu Hopkinsu. Sonicsi su pobijedili 11 od prvih 12 Wilkensovih utakmica. Na kraju su ušli u doigravanje i stigli do finala, gdje su u sedam utakmica poraženi od Washington Bulletsa. Seattle je trenirao od 1977. do 1985. Osvojio je NBA titulu 1979. Trenirao je još Cleveland (1986–1993), Atlantu (1993–2000), Toronto (2002–2003) i New York Knickse (2004–2005).

Kasnije godine

Postao je potpredsjednik vlasničke grupe SuperSonicsa 29. novembra 2006.^[3] U aprilu 2007. postao je predsjednik košarkaških operacija.^[4] Dao je ostavku 7. jula 2007.