Larry Bird

Larry Joe Bird (West Baden Springs, IN, 7. prosinca 1956.) je umirovljeni američki košarkaš, trener i košarkaški djelatnik. Bird je cijelu igračku karijeru proveo u Boston Celticsima, gdje je i dobio nadimak "The Hick from French Lick" (po općini u kojoj se nalazi njegov rodni grad), a danas ga se smatra jednim od najboljih košarkaša svih vremena.

Larry Bird

nisko krilo / krilni centar
Biografski detalji
Rođenje	7. prosinca 1956. West Baden Springs, IN, Sjedinjene Države
Nacionalnost	Amerikanac
Službena visina	6 ft 9 in (206 cm)
Službena težina	220 lb (100 kg)
Informacije o karijeri
Srednja škola	Springs Valley French Lick, IN
Sveučilište	Indiana State (1976–1979)
NBA draft	1978. / Krug: 1. / Pick: 6. ukupno
Izabrali ga Boston Celtics
Profesionalna karijera	1979. – 1992.
Trenerska karijera	1997. – 2000.
Pregled karijere
Kao igrač:
1979 – 1992	Boston Celtics
Kao trener:
1997 – 2000	Indiana Pacers
Reprezentativna karijera
1992	Sjedinjene Države
Uspjesi i nagrade
Kao igrač: 3× NBA prvak (1981., 1984., 1986.) 2× MVP NBA finala (1984., 1986.) 3× NBA MVP (1984. – 1986.) 12× NBA All-Star (1980. – 1988., 1990. – 1992.) NBA All-Star MVP (1982.) 9× All-NBA prva momčad (1980. – 1988.) All-NBA druga momčad (1990.) 3× Najbolja druga obrambena momčad (1982. – 1984.) NBA Novak godine (1980.) Najbolja momčad novaka NBA lige (1980.) 3× Pobjednik natjecanja u tricama (1986. – 1988.) 2× Klub 50–40–90 (1987., 1988.) Sportaš godine Associated Pressa (1986.) Umirovljen dres s brojem 33 (Boston Celtics) 50 najvećih igrača u historiji NBA lige Umirovljen dres s brojem 33 (Indiana State Sycamores) Kao trener: Trener godine (1998.) Glavni trener NBA All-Star utakmice (1998.) Kao službenik: Službenik godine (2012.)
Statistike – NBA
Poeni	21,791 (24.3/uta.)
Skokovi	8,974 (10.0/uta.)
Asistencije	5,695 (6.3/uta.)
Košarkaška kuća slavnih – igrač
Sveučilišna košarkaška kuća slavnih Primljen 2006.
Medalje Država:  Sjedinjene Države Natjecanje Univerzijada 1 0 0 FIBA AmeriCup 1 0 0 Olimpijske igre 1 0 0 Univerzijada Sofija 1977. Momčad FIBA AmeriCup Sjedinjene Države 1992. Momčad Olimpijske igre Barcelona 1992. Momčad

Izabran od strane Boston Celticsa kao 6. ukupni izbor na Draftu 1978. godine, Larry Bird će biti zvjezdano nisko krilo, odnosno krilni centar Celticsa tokom 13 sezona. Dvanaest je puta biran u sastav NBA All-Star utakmice, a tri je godine za redom dobivao nagradu za MVP-a lige (1984. – 1986.). Cijelu profesionalnu karijeru proveo je u Bostonu, s kojim je osvojio tri naslova prvaka i dvije nagrade za MVP-a finalne serije. Također je bio član slavne reprezentacije koja je na Olimpijadi 1992. godine osvojila zlatnu medalju, a dobila je nadimak "The Dream Team". Godine 1996. uvršten je među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige, dok je u Kuću slavnih Naismith Memorial biran čak dva puta - kao samostalni igrač 1998. godine i kao član "Dream Teama" 2010. godine.

Nakon umirovljenja, Bird je od 1997. do 2000. godine bio glavni trener Indiana Pacersa. Imenovan je trenerom godine u sezoni 1997./1998., a 2000. je godine vodio Pacerse do njihovog prvog i jedinog NBA finala, gdje su izgubili od Los Angeles Lakersa, koje je vodio Phil Jackson. Godine 2003. imenovan je predsjednikom košarkaških operacija u Pacersima, što je pozicija koju je držao do umirovljenja 2012. godine,^[1] kada je dobio i Nagradu za službenika godine. Na položaj u klubu vratio se 2013. godine^[2] te je ostao u klubu sve do 2017. godine, kada se ponovo umirovio.

Od početka 2020. godine, Larry Bird ostaje jedini igrač u NBA ligi koji je tokom karijere dobio nagrade za novaka godine, MVP-a regularne sezone, MVP-a finalne serije, MVP-a All-Star utakmice, trenera godine i službenika godine.^[3]

Rani život

Bird je rođen 1956. godine u mjestu West Baden Springs, IN, kao sin veterana Korejskog rata, Claudea Josepha "Joea" Birda i Georgije Bird (née Kerns).^[4] Imao je četiri brata i dvije sestre.^[5] Odrastao je u obližnjem mjestu French Lick, gdje je njegova majka radila dva posla kako bi uzdržavala Larryja i ostalu djecu.^[6] Bird je rekao da ga činjenica da je živio u siromaštvu motivira "i dan-danas".^[7] Njegovi roditelji rastavili su se kada je Larry bio u srednjoj školi, a njegov je otac počinio samoubojstvo oko godinu dana nakon razvoda.^[8]

Bird je koristio košarku kao utočište od obiteljskih problema, postavši zvijezda Srednje škole Springs Valley,, za koju je prosječno postizao 31 poen, 21 skok i 4 asistencije kao maturant te je postao najbolji strijelac u historiji škole.^[4][9]

Birdov brat, Eddie Bird, igrao je košarku za Indiana State Sycamorese.^[5]

Sveučilišna karijera

Larry Bird u dresu Sycamoresa.

Bird je 1974. godine dobio stipendiju kako bi igrao sveučilišnu košarku za Indiana Hoosierse pri Univerzitetu u Indiani.^[10] Nakon manje od mjesec dana života na kampusu, Bird je odustao od fakulteta, ne mogavši se, kao dijete iz malog mjesta, prilagoditi životu u znatno većem Bloomingtonu.^[4] Vratio se u French Lick i upisao na Institut Northwood u obližnjem West Badenu te je radio studentske poslove godinu dana prije nego se 1975. godine upisao na Državni univerzitet u Indiani u Terre Hauteu.^[11][12][13] Imao je tri vrlo uspješne godine sa Sycamoresima, pomogavši im da 1979. godine, s omjerom 33:0, po prvi puta u historiji izbore završni turnir NCAA Divizije I, gdje su igrali protiv Michigan State Spartansa.^[14][15] Indiana je izgubila utakmicu 75:64, a Bird je postigao 21 poen, s tim da je imao šut 7/21.^[4] Utakmica je ostala poznata po činjenici da je bila najgledanija sveučilišna košarkaška utakmica u historiji, velikim dijelom zbog rivalstva između Birda i Earvina Johnsona,^[6] tadašnjeg plejmejkera Spartansa, koje će se nastaviti i tokom njihovih profesionalnih karijera. Iako Sycamoresi nisu osvojili naslov, Bird je dobio brojne nagrade i priznanja za svoju igru tokom sezone, uključujući i nagradu za košarkaša godine.^[15] Tokom sveučilišne karijere imao je prosječno 30.3 poena, 13.3 skoka i 4.6 asistencija po utakmici,^[16] a Sycamoresi su tokom njegove karijere imali omjer 81:13.^[15] Bird je također odigrao i jednu utakmicu za sveučilišnu bejzbol momčad.^[17] Diplomirao je kineziologiju 1979. godine.^[18]

Profesionalna karijera

Dolazak u Boston (1978–1979)

Bird je izabran kao 6. ukupni pick na draftu 1978. godine od strane Boston Celticsa.^[16] Međutim, nije odmah potpisao za Celticse, već je odlučio odigrati svoju posljednju sveučilišnu sezonu za Sycamorese, koje je uspio odvesti do NCAA finala. Red Auerbach je javno objavio kako nema namjeru platiti Birda više od ostalih igrača, na što mu je Birdov agent rekao da će njegov klijent bez razmišljanja odbiti bilo kakve ispodtržišne ponude te će jednostavno izaći na draft 1979. godine, gdje bi prava Celticsa na potpis odmah bila anulirana, a Bird bi zbog svoje kvalitete vjerojatno bio prvi izbor. Nakon iscrpljujućih pregovora, Bird je potpisao petogodišnji ugovor vrijedan $3,250,000, čime je postao najplaćeniji novak u historiji NBA lige u to doba.^[9][19] Nedugo nakon ovoga, pravila drafta su promijenjena kako bi spriječila momčadi da izabiru igrače koji još nisu bili spremni za profesionalni ugovor, što je pravilo koje je i danas poznato kao Birdovo sveučilišno pravilo (engl. Bird Collegiate Rule).^[19]

Rani uspjesi i uspon (1979–1983)

Bird je imao 14 poena, 10 skokova i 5 asistencija u svom NBA debiju protiv Houston Rocketsa 12. listopada 1979. godine.

Bird je u svojoj debitantskoj sezoni u NBA ligi odmah pretvorio Celticse u kandidate za naslov. Celticsi su imali 32 pobjede više u odnosu na prethodnu sezonu te su odmah završili na prvom mjestu Istoka.^[20][21] U svojoj debitantskoj utakmici, imao je 14 poena, 10 skokova i 5 asistencija u pobjedi 114:106 nad Houston Rocketsima.^[22] Svoj prvi triple-double ostvario je 14. studenog 1979. godine, postigavši 23 poena, 19 skokova i 10 asistencija u pobjedi 115:111 nad Detroit Pistonsima.^[23] Već je 23. studenog zabilježio prvu utakmicu s minimalno 30 poena, postigavši 30 poena uz 11 skokova i 3 asistencije u pobjedi 118:103 nad Indiana Pacersima.^[24]

Zahvaljujući prosjeku od 21.3 poena, 10.4 skoka, 4.5 asistencija i 1.7 ukradenih lopti po utakmici, Larry Bird je u svojoj debitantskoj sezoni izabran u NBA All-Star momčad te je proglašen novakom godine.^[16] Celticsi su uspjeli izboriti konferencijsko finale u doigravanju, ali su izgubili od Philadelphia 76ersa.^[21]

Prije početka sezone 1980./1981., Celticsi su na draftu izabrali Kevina McHalea te su iz Golden State Warriorsa doveli Roberta Parisha,^[25][26] čime je formiran trio budućih članova Kuće slavnih i jedan od najboljih ofenzivnih tandema u historiji lige; mnogi komentatori smatraju kako je tandem Bird-McHale-Parish najbolji napadački tandem u historiji lige.^[27][28][29] Predvođeni Birdom i s ojačanim sastavom, Celticsi su ponovo jurišali na naslov prvaka. Dogurali su do novog konferencijskog finala, odnosno revanša protiv 76ersa.^[30] Celticsi su gubili 3:1 u seriji, ali su pobijedili tri utakmice u nizu i izborili finale protiv Rocketsa,^[31] koje su pobijedili u šest utakmica i tako donijeli Birdu prvi naslov prvaka.^[30] Bird je imao prosjek od 21.9 poena, 14 skokova, 6.1 asistencije i 2.3 ukradene lopte po utakmici u postsezoni te 15.3 poena, 15.3 skoka i 7 asistencija u finalnoj seriji, ali nije dobio nagradu za MVP-a finala, koja je otišla njegovom momčadskom kolegi, Cedricu Maxwellu.^[16][32]

Bird je postigao 19 poena u All-Star utakmici 1982. godine na putu do nagrade za MVP-a All-Star susreta.^[33] Po završetku sezone, po prvi puta je uvršten u All-NBA obrambenu momčad sezone.^[16] U konačnici je završio na drugom mjestu u izboru za MVP-a lige, iza Mosesa Malonea.^[33] Celticsi su po treći put za redom igrali konferencijsko finale protiv 76ersa, ali su ovoga puta izgubili u sedam utakmica.^[34] Nedostatak sreće nastavio se i naredne sezone, kada je Bird ponovo izgubio MVP naslov od Malonea, a Celticsi su izgubili od Milwaukee Bucksa u konferencijskom polufinalu.^[33][35]

Rivalstvo s Magicom Johnsonom i MVP period (1983–1987)

Bird u dresu Celticsa tokom utakmice protiv Washington Bulletsa.

Bird je 1984. godine konačno imenovan MVP-om lige, u sezoni u kojoj je imao prosjek od 24.2 poena, 10.1 skok, 6.6 asistencija i 1.8 ukradenih lopti po utakmici.^[16] U doigravanju, Celticsi su se osvetili Bucksima za prošlogodišnji poraz tako što su ih u finalu Istoka svladali u pet utakmica i tako osigurali finalni ogled protiv Los Angeles Lakersa.^[36] U četvrtoj utakmici serije, Lakersi su — predvođeni Birdovim sveučilišnim rivalom, Magicom Johnsonom — bili na rubu pobjede koja bi im osigurala važno vodstvo od 3:1 u seriji, međutim nakon grubog prekršaja na Kurtu Rambisu došlo je do nagurivanja igrača, nakon kojega je Lakersima pala koncentracija.^[37] Boston se vratio i pobijedio u utakmici te je u konačnici postao prvak nakon pobjede u sedam utakmica.^[36] Bird je imenovan MVP-om finalne serije s prosjekom od 27.4 poena, 14 skokova i 3.6 asistencija po utakmici.^[36]

Dana 9. prosinca 1984. godine, Bird je postigao rekordnih 48 poena, uz 14 skokova i 5 asistencija, u pobjedi 128:127 protiv Atlanta Hawksa.^[38] Nekoliko mjeseci kasnije, 12. ožujka 1985., Bird je, ponovo protiv Hawksa, postavio osobni i klupski rekord s postignutih 60 poena u utakmici.^[39] Ovaj je rekord stigao samo devet dana nakon što je Kevin McHale bio postavio klupski rekord s 56 poena na utakmici.^[40] Po završetku sezone, Bird je po drugi puta za redom postao MVP s prosjekom od 28.7 poena, 10.5 skokova i 6.6 asistencija po utakmici.^[16] Celticsi su u doigravanju ponovo došli do finala i novog okršaja s Lakersima, ali su ovoga puta izgubili u šest utakmica.^[41]

Tokom ljeta 1985. godine, Bird je ozlijedio leđa dok je lopatom uređivao šljunak kako bi napravio prilazni put ispred kuće svoje majke. Barem djelomično zbog ove ozljede, Bird je imao probleme s leđima do kraja svoje profesionalne karijere.^[42]

Robert Parish (lijevo), Larry Bird (sredina) i gradonačelnik Bostona, Raymond L. Flynn, u Uredu gradonačelnika na slavlju povodom naslova prvaka Celticsa iz 1984. godine.

Pred početak sezone 1985./1986., Celticsi su napravili odvažan potez i potpisali All-Star centra Billa Waltona, koji je bio sklon ozljedama.^[43] To se pokazao kao odličan potez, s obzirom da je Walton pomogao Celticsima da osvoje sezonu s rekordnih 67 pobjeda.^[44] Jedna od najpoznatijih anegdota iz karijere Larryja Birda dogodila se upravo ove sezone, tokom All-Star vikenda 1986. godine, kada je prije prvog ikad natjecanja u tricama ušao u svlačionicu i okupljene igrače pitao tko će završiti na drugom mjestu prije nego je uvjerljivo osvojio natjecanje.^[45][46]

Bird je 27. studenog 1985. upisao 47 poena, 12 skokova, 2 asistencije i 2 ukradene lopte u pobjedi 132:124 nad Detroit Pistonsima.^[47] Dana 10. ožujka 1986. godine postigao je 50 poena, uz 11 skokova i 5 asistencija, u porazu 115:116 od Dallas Mavericksa.^[48]

S prosjekom od 25.8 poena, 9.8 skokova, 6.8 asistenicija i 2 ukradene lopte po utakmici, Larry Bird je 1986. godine postao tek treći igrač u historiji NBA lige koji je tri puta za redom imenovam za MVP-a lige.^[49] U doigravanju, Celticsi su ostvarili impresivni niz sa samo jednim porazom prije finalne serije s Houston Rocketsima.^[43] Bird je u šestoj utakmici serije zabilježio triple-double s 29 poena, 11 skokova i 12 asistencija i pomogao Celticsima da osvoje seriju s rezultatom 4:2.^[50] Birdov prosjek u seriji bio je 24 poena, 9.7 skokova i 9.5 asistencija po utakmici.^[51]

Momčad Celticsa iz 1986. godine redovito se uvršava na liste najboljih košarkaških momčadi svih vremena, a na prvo mjesto su ih stavili Peter May iz Boston Globea te Bill Simmons s bloga Grantland.^[52]

Tokom 1987. godine, Celticsi su odigrali svoje posljednje NBA finale tokom Birdove igračke karijere i to nakon teško izborenih pobjeda protiv Milwaukee Bucksa i Detroit Pistonsa. U petoj utakmici konferencijskog finala protiv Pistonsa, Celticsi su pet sekundi pred kraj utakmice gubili 107:106, ali Bird je uspio ukrasti loptu i, padajući van terena, pravovremeno ju poslati do Dennisa Johnsona, koji je sekundu prije kraja pogodio polaganje za pobjedu Celticsa 108:107. Ovaj dramatični potez spasio je seriju Celticsa te su uspjeli izboriti finalnu seriju. Osakaćeni ozljedama, Celticsi su u finalu naletjeli na dominantne Lakerse, koji su zaključili regularnu sezonu sa 65 pobjeda, i izgubili u šest utakmica, rezultatom 4:2. Bird je u finalnoj seriji imao prosjek od 24.2 poena na postotku šuta od samo .445, 10 skokova i 5.5 asistencija po utakmici.^[53] Celticsi su 1988. godine izgubili u konferencijskom finalu od Pistonsa u šest utakmica, čime su se Pistonsi iskupili za dramatično ispadanje sezonu ranije. Osamdesete godine u NBA ligi bile su godine Larryja Birda i Magica Johnsona. Njih su dvojica, zajedno, osvojili osam naslova prvaka — Johnson pet, Bird tri — a njihove su momčadi nastupile, barem jedna, u svakom NBA finalu odigranom tokom osamdesetih godina.^[54]

Utakmice između Celticsa i Lakersa — bilo da se radilo o regularnoj sezoni, bilo da se radilo o doigravanju — imale su enormnu gledanost tokom 80-ih godina. Prvi međusobni okršaj regularnog dijela sezone 1987./1988. postao je klasik u kojem je Magic Johnson uspio pogoditi težak šut blizu linije za tri poena sa zvukom sirene i tako osigurao pobjedu Lakersa 115:114 u Bostonu.^[55] Historijsko rivalstvo ovih dviju momčadi, koje se protezalo još od 60-ih godina, privuklo je pažnju navijača i gledatelja, a profesionalna košarka nije imala ovakvo rivalstvo još od Billa Russella i Wilta Chamberlaina. Bird, koji je percipiran kao intvorertirani heroj iz malog grada s izraženom radnom etikom, savršeno je odgovarao stilu Celticsa, dok je ektrovertirani Johnson odgovarao brzom i atraktivnom stilu igre Lakersa. Ova dihotomija iskorištena je i u marketinške svrhe u slavnoj reklami za novu liniju Converseovih tenisica ("Weapon"), gdje vidimo kako Bird vježba košarku na usamljenom terenu u ruralnom dijelu Amerike (u stvarnosti je to bio teren što ga je Bird dao izgraditi na imanju u French Licku, koje je kupio svojoj majci), a ubrzo dolazi Johnson u limuzini i hvali se svojom varijantom tenisica, koja je bila drugačije obojena od Birdovih.

Unatoč intenzivnom rivalstvu, Bird i Johnson su van terena postali veliki prijatelji. Prijateljstvo se razvilo upravo na snimanju reklame za Converse, koja je dvojicu igrača prikazivala kao najveće neprijatelje. Johnson će se kasnije pojaviti na ceremoniji povodom Birdovog umirovljenja 1993. godine i održati emotivni govor.

Kasnija karijera (1988–1992)

Sezona 1987./1988. bila je najefikasnija u Birdovoj karijeri, uz postotak realizacije od .527. U sedmoj utakmici konferencijskog polufinala 1988. godine protiv Atlanta Hawksa, Bird je imao šut 9/10 u posljednjoj četvrtini, kada je postigao 20 poena i tako vodio Celticse do odlučujuće pobjede protiv Hawksa. Birdova 34 poena u toj utakmici bila su dovoljna da anuliraju izvanrednih 47 poena Atlantinog Dominiquea Wilkinsa,^[56] koji je izjavio: "Koš je bio kao bunar. Ja nisam mogao promašiti. On nije mogao promašiti. I sve se svelo na posljednji šut u utakmici. Tko će imati posljednji šut? To je bila najbolja utakmica koju sam ikada igrao ili koju sam gledao da se igra". Međutim, Celticsi nisu uspjeli, po prvi puta u pet godina, doći do finala nakon što su izgubili od Pistonsa u šest utakmica.

Naredna sezona završila je za Birda nakon samo šest utakmica, nakon što su mu kirurški odstranjeni koštani izrasci u obje pete. U momčad se vratio 1989. godine, ali opetovani problemi s leđima, kao i ostarjela momčad Celticsa onemogućili su njegov povratak na formu iz sredine 80-ih godina. Međutim, Bird je unatoč tomu i u poznim godinama svoje karijere zadržao status jednog od najboljih igrača generacije. U posljednje tri sezone, Bird je imao prosjek od preko 20 poena (uz postotak od preko 45%), 9 skokova i 7 asistencija po utakmici te je vodio Celticse do doigravanja.

Nakon što je vodio Celticse do omjera 29:5 na početku sezone 1990./1991., Bird je propustio 22 utakmice zbog problema sa živcem u leđima, što je ozljeda koja će ga u konačnici prisiliti na umirovljenje. Van sezone je imao operaciju kojom mu je izvađen disk iz leđa, ali problemi su se nastavili tako da je propustio čak 37 utakmica naredne sezone. Bird je propustio čak četiri od sedam utakmica protiv Cleveland Cavaliersa u polufinalu Istoka 1992. godine zbog problema s leđima.

Larry Bird je ljeto 1992. godine proveo kao dio slavnog "Dream Teama", a onda je 18. kolovoza 1992. godine najavio svoje umirovljenje. Celticsi su promptno umirovili njegov dres s brojem 33, a u veljači 1993. godine i organizirali veliku ceremoniju povodom umirovljenja na kojoj je, među ostalima, govorio i Birdov veliki rival i prijatelj, Magic Johnson.^[57]

Reprezentativna karijera

Bird je još kao student po prvi puta igrao za nacionalnu selekciju Sjedinjenih Država, s kojom je nastupio na Univerzijadi 1977. u Sofiji. Momčad izbornika Dennyja Cruma predvodio je upravo Bird, a uz njega je u momčadi bio i budući All-Star Sidney Moncrief. Sjedinjene Države su došle do finala, gdje su pobjedile Sovjetski Savez i tako osvojile zlatnu medalju.

Po završetku sezone 1992., Larry Bird se pridružio Michaelu Jordanu, Magicu Johnsonu i drugim superzvijezdama kako bi igrao za reprezentaciju Sjedinjenih Država na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni.^[58] Reprezentacija se prije Olimpijade okupila kako bi u lipnju nastupila na Turniru Amerika 1992. godine, gdje je uvjerljivo pomela sve protivnike i osvojila zlato. Kada je kasnije nazvani "Dream Team" došao u Španjolsku, bio je to prvi put u historiji da su Sjedinjene Države poslale profesionalne igrače na olimpijski turnir. Momčad je, dakako, bila apsolutna senzacija i uvjerljivo je osvojila zlatnu medalju, pobjeđujući s prosječnom razlikom od 43.75 poena.

Sama momčad dobila je niz odlikovanja, a Kuća slavnih Naismith Memorial nazvala ju je "najvećim skupom košarkaškog talenta na planeti".^[59]

Igrački profil i ostavština

Larry Bird je 1996. godine uvršten među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige,^[60][61] dvije godine kasnije je kao igrač primljen u Kuću slavnih Naismith Memorial,^[62][63] a 2010. godine je po drugi put primljen u Kuću slavnih, ovaj put kao član "Dream Teama" iz 1992. godine.^[64] Godine 1999. završio je na 30. mjestu ESPN-ove liste 50 najvećih američkih spotraša 20. vijeka. Tokom karijere je igrao i kao nisko krilo i kao krilni centar.^[65]

"Larry, rekao si mi samo jednu laž. Rekao si da će biti još jedan Larry Bird. Larry, nikada, ali nikada neće biti još jedan Larry Bird."

– Magic Johnson tokom govora na ceremoniji povodom Birdovog umirovljenja^[66]

Bird je često opisivan kao jedan od najvećih košarkaša svih vremena i jedan od najboljih šutera u historiji.^[67][68][69] Čak je 12 puta bio NBA All-Star.^[70] Sa Celticsima je osvojio tri naslova prvaka (1981., 1984. i 1986.),^[65] a dva je puta bio MVP finalne serije.^[71] Tokom karijere je osvojio i tri uzastopne nagrade za MVP-a lige, što je prije njega uspjelo samo Billu Russellu i Wiltu Chamberlainu.^[72] Poznat je i kao jedan od najboljih "clutch igrača" u historiji košarke, igrajući iznimno dobro u utakmicama s visokim ulogom i u stresnim situacijama.^[73][74][75]

Larry Bird je svoju karijeru završio s prosjekom od 24.3 poena po utakmici, uz postotak šuta od .496, postotak slobodnih bacanja od .886 i prosjekom trica od .376. Prosječno je imao 10 skokova po utakmici u karijeri te 6.3 asistencije.^[76] Bird je bio prvi igrač u historiji lige koji je ostvario 50% šuta, 40% trica i 90% slobodnih bacanja u istoj sezoni, dok je istovremeno ostvario ligaški minimum za svaku od kategorija.^[77] To mu je uspjelo čak dva puta.^[78] Osvojio je i prva tri Natjecanja u tricama tokom NBA All-Star vikenda,^[79] a trice je znao vježbati zatvorenih očiju.^[76]

Osim kao šuter, Bird se pamti i kao izvrstan asistent^[80] i obrambeni igrač.^[65] Iako je bio relativno spor, Bird je imao dobar osjećaj za anticipaciju protivničke igre što ga je činilo kvalitetnim obrambenim igračem.^[67] U karijeri je ukupno ukao 1,556 lopti.^[81] U tri je navrata imenovan u drugu obrambenu momčad lige.^[67]

Bird je bio jedan od najdražih igrača legendarnog trenera Reda Auerbacha, koji ga je nazvao najboljim igračem svih vremena.^[82][83] Njegovi skromni korijeni donijeli su mu poznati nadimak "The Hick from French Lick",^[84] a bio je poznat i kao "The Great White Hope" (srpskohrvatski: "Velika bijela nada")^[14] i "Larry Legend" (srpskohrvatski: "Larry legenda").^[85] Bio je i zloglasan po svom psovanju i uvredama na terenu.^[86][87]

Na dodjeli NBA nagrada 2019. godine, Bird je s Magicom Johnsonom podijelio nagradu za životno djelo.^[88]

Trenerska i službenička karijera

Spomen-ploča Larryju Birdu na Quincy Marketu u Bostonu.

Nakon umirovljenja, Celticsi su zaposlili Birda kao posebnog košarkaškog savjetnika od 1992. do 1997. godine.^[89] Godine 1997. prihvatio je mjesto glavnog trenera Indiana Pacersa,^[90] rekavši odmah kako se ne namjerava zadržati na poziciji više od tri godine.^[91] Iako nije imao nikakvog trenerskog iskustva, Bird je vodio Pacerse do omjera 58:24, što je bio tadašnji klupski rekord, u svojoj debitantskoj sezoni,^[92] a tada dominantne Chicago Bullse doveo je do sedme utakmice u finalu Istoka. Za te je uspjehe proglašen trenerom godine.^[93] Pacersi su pod Birdom u naredne dvije sezone osvajali Centralnu diviziju, a 2000. godine su uspjeli doći do NBA finala, po prvi puta u historiji kluba.^[92] Nakon poraza od Los Angeles Lakersa u finalu, Bird se povukao s pozicije nedugo nakon završetka sezone, ispunivši tako obećanje da neće voditi klub više od tri godine.^[94]

Godine 2003., Bird je imenovan predsjednikom košarkaških operacija Indiana Pacersa.^[95] Po završetku sezone 2011./2012., Bird je imenovan službenikom godine, postavši tako prva i jedina osoba u historiji NBA lige koja je proglašena najboljim igračem, najboljim trenerom i najboljim službenikom.^[96] Dana 27. lipnja 2012. godine, dan prije NBA drafta, objavljeno je kako Pacersi i Bird prekidaju suradnju, a Bird je među razlozima odlaska naveo zdravstvene probleme.^[97] Bird se već 2013. godine vratio na poziciju u klubu,^[2] gdje je ostao do 2017. godine. Nakon odlaska, ostao je u klubu kao savjetnik.^[98]

Privatni život

Bird se već 1975. godine oženio za Janet Condru, ali taj je brak bio kratkotrajan i razveli su se nakon manje od godinu dana. U međuvremenu su se pokušali pomiriti te su 1977. godine dobili kćer Corrie, ali odnos svejedno nije opstao.^[99]

Godine 1989. oženio se s Dinom Mattingly, s kojom je posvojio dvoje djece, Connera i Mariah.^[99]

Bird u popularnoj kulturi

Bird je zbog svog ugleda na terenu, ali i izvan njega često referenciran u popularnoj kulturi. Primjerice, ptičica na logu društvene mreže Twitter nosi ime Larry po Larryju Birdu,^[100] a bend Dispatch napisao je pjesmu "Just Like Larry" u čast Larryja Birda, koji je bio njihov junak iz djetinjstva.^[101] Također, znanstvenofantastični sitcom The Neighbors ima lik vanzemaljca koji se zove Larry Bird, a tumačio ga je Simon Templeman.^[102]

Još od 80-ih godina, Bird se pojavljivao u video igrama. Prva od njih bila je One on One: Dr. J vs. Larry Bird, u kojoj Bird igra 1-na-1 protiv Juliusa Ervinga, dok je u nastavku, Jordan vs Bird: One on One, igrao protiv Michaela Jordana. Bird se pojavio kao igrač u igri NBA Jam,^[103] a pojavio se i na naslovnici igre NBA 2K12 zajedno s Magicom Johnsonom i Michaelom Jordanom.

Birdovo rivalstvo i prijateljstvo s Magicom Johnsonom također je iskorišteno u popularnoj kulturi. Njih su dvojica zajedno snimili reklamu za kompaniju Converse, gdje su reklamirali nove modele tenisica, a zajedno s Jackie MacMullan napisali su i knjigu naslova When The Game Was Ours. Bird je snimio i reklamu za McDonald's s Michaelom Jordanom, gdje su se njih dvojica natjecali u košarkaškim vještinama za Big Mac što ga je Jordan donio;^[104] godine 1994. snimljen je i svojevrsni nastavak reklame u kojem se Jordan i Bird natječu za dva Big Maca, pri čemu im se pridružio i Charles Barkley, koji je htio igrati s njima, ali su ga njih dvojica stalno odbijali.^[105] McDonald's je 2010. godine tokom Super Bowla emitirao novu verziju reklame s Dwightom Howardom i LeBronom Jamesom, koji se također natječu za Jamesov Big Mac, s tim da se na kraju reklame pojavljuje Bird i pohvali igrače, ali nakon što im je pojeo Big Mac. Bio je to prikladan hommage nikad razriješenom natjecanju Birda i Jordana iz prve reklame, a komični efekt postignut je kada su se Howard i James međusobno pogledavali i pitali tko je uopće Bird.^[106]

Filmografija

Larry Bird je glumio u ukupno tri filma u svom životu, a u sva tri filma glumio je fiktivnu verziju samoga sebe. Uz to, bio je tema nekoliko dokumentarnih filmova, ali oni nisu uvršteni na ovaj popis. Birdova filmografija izgleda ovako:^[107]

Filmovi
Godina	Film	Režija	Uloga	Napomene
1994.	Blue Chips	William Friedkin	On sam
1996.	Space Jam	Joe Pytka	On sam
	Celtic Pride	Tom DeCerchio	On sam

Statistike

Igračka karijera

Legenda
U	Odigranih utakmica	S	Startanih utakmica	MPU	Minuta po utakmici
P%	Postotak koševa	3P%	Postotak trica	SB%	Postotak slobodnih bacanja
SPU	Skokova po utakmici	APU	Asistencija po utakmici	UPU	Ukradenih lopti po utakmici
BPU	Blokada po utakmici	PPU	Poena po utakmici	Bold	Rekord karijere
†	Osvojio naslov prvaka	*	Rekorder lige te sezone		Rekorder NBA lige

Sveučilišna karijera

Godina	Momčad	U	S	MPU	P%	3P%	SB%	SPU	APU	UPU	BPU	PPU
1976.	Indiana State Sycamores	28	...	36.9	.544	...	.840	13.3	4.4	...	...	32.8
1977.	Indiana State Sycamores	32	...	...	.524	...	.793	11.5	3.9	...	...	30.0
1978.	Indiana State Sycamores	34	...	...	.532	...	.831	14.9	5.5	...	...	28.6
Karijera[16]		94	...	...	.533	...	.822	13.3	4.6	...	...	30.3

Profesionalna karijera

Regularna sezona

Godina	Momčad	U	S	MPU	P%	3P%	SB%	SPU	APU	UPU	BPU	PPU
1979.	Boston Celtics	82	82	36.0	.474	.406	.836	10.4	4.5	1.7	.6	21.3
1980.†	Boston Celtics	82	82	39.5	.478	.270	.863	10.9	5.5	2.0	.8	21.2
1981.	Boston Celtics	77	58	38.0	.503	.212	.863	10.9	5.8	1.9	.9	22.9
1982.	Boston Celtics	79	79	37.7	.504	.286	.840	11.0	5.8	1.9	.9	23.6
1983.†	Boston Celtics	79	77	38.3	.492	.247	.888*	10.1	6.6	1.8	.9	24.2
1984.	Boston Celtics	80	77	39.5*	.522	.427	.882	10.5	6.6	1.6	1.2	28.7
1985.†	Boston Celtics	82	81	38.0	.496	.423	.896*	9.8	6.8	2.0	.6	25.8
1986.	Boston Celtics	74	73	40.6*	.525	.400	.910*	9.2	7.6	1.8	.9	28.1
1987.	Boston Celtics	76	75	39.0	.527	.414	.916	9.3	6.1	1.6	.8	29.9
1988.	Boston Celtics	6	6	31.5	.471	...	.947	6.2	4.8	1.0	.8	19.3
1989.	Boston Celtics	75	75	39.3	.473	.333	.930*	9.5	7.5	1.4	.8	24.3
1990.	Boston Celtics	60	60	38.0	.454	.389	.891	8.5	7.2	1.8	1.0	19.4
1991.	Boston Celtics	45	45	36.9	.466	.406	.926	9.6	6.8	.9	.7	20.2
Karijera[16]		897	870	38.4	.496	.376	.886	10.0	6.3	1.7	0.8	24.3
All-Star		10	9	28.7	.423	.231	.844	7.9	4.1	2.3	0.3	13.4

Playoff

Godina	Momčad	U	S	MPU	P%	3P%	SB%	SPU	APU	UPU	BPU	PPU
1980.	Boston Celtics	9	9	41.3	.469	.267	.880	11.2	4.7	1.6	0.9	21.3
1981.†	Boston Celtics	17	17	44.1	.470	.375	.894	14.0	6.1	2.3	1.0	21.9
1982.	Boston Celtics	12	12	40.8	.427	.167	.822	12.5	5.6	1.9	1.4	17.8
1983.	Boston Celtics	6	6	40.0	.422	.250	.828	12.5	6.8	2.2	0.5	20.5
1984.†	Boston Celtics	23	23	41.8	.524	.412	.879	11.0	5.9	2.3	1.2	27.5
1985.	Boston Celtics	20	20	40.8	.461	.280	.890	9.1	5.8	1.7	1.0	26.0
1986.†	Boston Celtics	18	18	42.8	.517	.411	.927	9.3	8.2	2.1	.6	25.9
1987.	Boston Celtics	23	23	44.1	.476	.341	.912	10.0	7.2	1.2	0.8	27.0
1988.	Boston Celtics	17	17	44.9	.450	.375	.894	8.8	6.8	2.1	0.8	24.5
1990.	Boston Celtics	5	5	41.4	.444	.263	.906	9.2	8.8	1.0	1.0	24.4
1991.	Boston Celtics	10	10	39.6	.408	.143	.863	7.2	6.5	1.3	0.3	17.1
1992.	Boston Celtics	4	2	26.8	.500	.000	.750	4.5	5.3	0.3	0.5	11.3
Karijera[16]		164	162	42.0	.472	.321	.890	10.3	6.5	1.8	0.9	23.8

Trenerska karijera

Legenda
Regularna sezona		Playoff
U	Utakmica kao trener	PU	Utakmica u doigravanju
P	Broj pobjeda	PP	Broj pobjeda u doigravanju
I	Broj poraza	PI	Broj poraza u doigravanju
P–I %	Postotak pobjeda	PP–I %	Postotak pobjeda u doigravanju

Momčad	Godina	U	P	I	P–I%	Plasman	PU	PP	PI	PP–I%	Rezultat
Indiana Pacers	1997.	82	58	24	.707	2. u Centralnoj	16	10	6	.625	Konf. finale
Indiana Pacers	1998.	50	33	17	.660	1. u Centralnoj	13	9	4	.692	Konf. finale
Indiana Pacers	1999.	82	56	26	.683	1. u Centralnoj	23	13	10	.565	Finale
Karijera		214	147	67	.687		52	32	20	.615