Keramika (materijal)

Keramika dolazi od riječi keramikos (grčki: κεραμικός ) a ona je označavala glinu za lončarske predmete. Keramički materijali su složeni kemijski spojevi, koji sadržavaju kovine i anorganske elemente. Keramički materijali imaju mehanička i fizikalnih svojstava koja pokrivaju široko područje. Granica između kovine i keramike se najlakše definira pomoću temperaturnog koeficijenta električne otpornosti. Kod keramičkih materijala ovaj koeficijent ima negativan predznak dok za kovine ima pozitivan predznak. Primjena keramike varira od keramičkih pločica, lončarske robe, cigle, odvodnih cijevi, posuđa, vatrostalnih materijala, magneta, električnih uređaja, vlakana do abrazivnih materijala. Keramički materijali nastaju pod uticajem visoke topline (pečenjem, taljenjem).

Crijepovi iz Dubrovnika

Keramika u stilu fajanse

Tehnička keramika: klizni ležaj

Svojstva

Zbog svojih ionskih i kovalentnih veza, keramika je obično tvrda, krta, ima visoku temperaturu taljenja, nisku električnu i toplinske vodljivosti, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost i visoku tlačnu čvrstoću. Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip monofazne keramike su aluminijev oksid Al₂O₃ i magnezijev oksid MgO. Složeni (višeslojni) keramički materijali su kordierit (magnezijijev alumosilikat), forsterit (magnezijijev silikat). Prema makrostrukturi postoje tri tipa keramike: kristalična sa staklenom matricom, kristalična (nekad se naziva holokristalna) i stakla.^[1]

Primjena keramike

Keramički materijali se imaju široku primjenu; od izrade građevinarskih opeka, crjepova, sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. I svemirska letjelica Space Shuttle ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.

Povijest i razvoj keramike

Razvoj keramike možemo pratiti od paleolita, i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika. Danas poznajemo slijedeće vrste keramike;

• terakota,
• fajansa,
• majolika,
• porculan
• kamenina
• raku.

Reference

1. J. A. Vaccari: Materials handbook, 15th edition, 2002, McGraw Hill

Vanjske veze

Keramika (materijal) na Wikimedijinoj ostavi

• Marina Baričević: Izbor kritičarke - Keramika i staklo 1950. – 1999. (recenzija knjige), Hrvatska revija, 4/2017.
• Informacije o keramici, keramički studio Prag Arhivirano 2009-05-04 na Wayback Machine-u
• Advanced Ceramics – Razvoj, Podjela, Osobine, Izrada, Pečenje, Završna obrada i oblikovanje keramike (na engleskom)