From Wikipedia, the free encyclopedia
Janez Janša (Grosuplje, 1958.), slovenački političar, ključna osoba u procesu osamostaljenja Slovenije, postao je jedna od najrelevantnijih figura na političkoj sceni nove Slovenije, obnašajući brojne visoke državne dužnosti. Pridonio je formiranju države, iako nije nedostajalo teških kritika na njegov rad. Bio je jedan od najdugovječniji premijera Slovenije, vladao je preko sedam godina (2.663 dana). Od 1993. godine je predsjednik Slovenske demokratske stranke (SDS).
| Ivan Janša | |
|---|---|
 | |
| Mandat 13. marta 2020. – 1. juna 2022. | |
| Prethodnik | Marjan Šarec |
| Nasljednik | Robert Golob |
| Mandat 10. februara 2012. – 20. marta 2013. | |
| Prethodnik | Borut Pahor |
| Nasljednik | Alenka Bratušek |
| Mandat 3. decembra 2004. – 21. novembra 2008. | |
| Prethodnik | Anton Rop |
| Nasljednik | Borut Pahor |
Ministar obrane Republike Slovenije | |
| Mandat 7. juna 2000. – 30. novembra 2000. | |
| Prethodnik | Franci Demšar |
| Nasljednik | Anton Grizold |
| Inkumbent | |
| Mandat maj 1993. | |
| Prethodnik | Jože Pučnik |
| Nasljednik | – |
Ministar obrane Republike Slovenije | |
| Mandat 16. maja 1990. – 29. marta 1994. | |
| Prethodnik | – |
| Nasljednik | Jelko Kacin |
| Rođenje | 17. 9. 1958. Grosuplje |
| Politička stranka | SKS (1975-1983) SDZ (1989–1991) SDS (od 1992.) |
| Supružnik | Silva Predalič Urška Bačovnik |
| Obrazovanje | Univerzitet u Ljubljani |
Potpis | |
 | |
Janez Janša[α 1] je rođen 17. 9. 1958. u Grosuplju u rimokatoličkoj radničkoj porodici. Otac mu je bio slovenski domobran iz Dobrove kod Ljubljane koji je zbog svoje mladosti izbjegao komunističku odmazdu.[2] Godine 1975., sa sedamnaest godina, pridružio je se Savezu komunista i postao jedan od vođa njegove mladeži. Postao je predsjednik Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu Saveza socijalističke omladine Slovenije (ZSMS).[3] Godine 1977. je kao jedan od najperspektivnijih partijskih kadrova iz svoga kraja predvodio marš prve satnije Omladinske brigade Ivo Lola Ribar na Jajce u Bosni.[4] Iz partije je izbačen 1983. nakon što je raskinuo s jugoslavenskom vojnom ortodoksijom kritizirajući sustav narodne samoobrane iz perspektive radikalne lijeve strane.[3] Godine 1982. je diplomirao obrambene studije na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo Univerziteta u Ljubljani,[5] i zaposlio se u Sekretarijatu za obranu Socijalističke Republike Slovenije.[6] Unatoč izbacivanju iz partije, prilikom kandidature za posao novinskog urednika 1985. godine hvalio je svoj rad u stranci.[3] U Časopisu za kritiku znanosti i u Mladini objavljivao je članke o nužnoj hitnoj obnovi Jugoslovenske narodne armije. Mladina je u to vrijeme bio vrlo praćen satirični časopis u omladinskom pokretu i uključen u slovenskom kulturnom zamahu 1980-ih.
Široj javnosti Janša je postao poznat kada je 10. maja 1988. povučeno čitavo izdanje Mladine i zatim 31. maja kada je Služba državne bezbjednosti uhićenjem Janše pokrenula aferu JBTZ tj. Proces protiv četvorke, u kojem su Janša, David Tasić, Franci Zavrl i podoficir JNA Ivan Borštner optuženi pred vojnim sudom za odaju vojne tajne i „kontrarevolucionarno djelovanje”, što bi se moglo iščitati kao subverzivno djelovanje na štetu države. U pitanju je bio Janšin tekst za Mladinu pod naslovom „Noč dolgih nožev” u kojemu se prenosi razgovor, pronađen u ukradenom dokumentu SKS-a, između Milana Kučana i generala JNA Svetozara Višnjića o opasnosti vojnog udara koji se planirao u Jugoslaviji i o mogućoj intervenciji JNA u slučaju nemira i demonstracija. Suđenje je održano bez prisustva javnosti, dok je vojska donijela odluku da se proces sprovede na srpskohrvatskom jeziku mjesto slovenskog. Slučaj je izazvao javni skandal koji je popraćen prosvjedima u središtu Ljubljane. Janšin prijatelj Igor Bavčar je tih dana osnovao „Odbor za zaštitu ljudskih prava” (sl. Odbor za varstvo človekovih pravic) koji se natjecao tko će se četvorici braniti sa slobode i suditi im pred građanskim sudom na slovenskom jeziku.[7] Krajem jula Vijeće vojnog suda proglasilo je svu četvoricu krivima i osudilo ih na zatvorske kazne: Borštnera na četiri godine, Janšu i Zavrla na osamnaest mjeseci, Tasića na pet mjeseci. Zbog brojnih prosvjeda Odbora i masovnih demonstracija, Janša je u augustu 1989. pušten na uvjetnu slobodu, a potom i ostala trojica. Bio je to jedan od zadnjih političkih procesa koji su najavili raspad Jugoslavije, cijela afera je izazvala snažan odjek u jugoslavenskoj javnosti, što je dodatno ubrzalo zahtjeve za demokratizacijom društva u Sloveniji. Janša je postao jedan od najpoznatijih slovenskih političkih disidenata.
Nakon neuspjelog Četrnaestog kongresa SKJ-a (siječanj 1990.) jugoslavenski politički sustav počeo je se definitivno raspadati. Na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u Sloveniji održanim u travnju 1990. godine Janša je izabran za parlamentarnog zastupnika u listama Slovenskog demokratskog saveza u okviru široke pobjedničke koalicije DEMOS (54% glasova), a zatim je 16. svibnja imenovan za Ministra obrane Republike Slovenije. Krajem godine uslijedio je Plebiscit (23. prosinca 1990.) te 25. lipnja 1991. proglašenje samostalnosti Slovenije. Položaj Ministra obrane Janša će zadržati u tri uzastopne slovenske vlade (Peterle,Drnovšek). Pri izbijanju kratkog rata u Sloveniji (jun/jul 1991.) uspješno je koordinirao je slovensku vojnu obranu, nakon čega je pratio slovenske odnose prema obližnjim jugoslavenskim ratovima. U međuvremenu, postao je jedan od ključnih vođa u novoj slovenskoj državi. Nakon Pučnikovog napuštanja stranke, 1993. je postao predsjednik Slovenske demokratske stranke (SDS-a), konzervativne stranke koja će tijekom 1990-ih postati jedna od najvažnijih političkih snaga u Sloveniji. Janša je bio glavni lider stranke i sudjelovao je u više parlamentarnih izbora. 29. marta 1994. je smijenjen s mjesta Ministra obrane povodom afere Depala vas. Naime, 20. marca 1994. u blizini Domžala djelatnici vojnih sigurnosnih službi su uhitili i pretukli jednog civila, tajnog policijskog agenta Milana Smolnikara, optuženog za špijunažu odnosno za prikupljanje podataka o ilegalnoj trgovini oružjem unutar Ministarstva obrane. Janez Drnovšek je zato otvorio istražno povjerenstvo, pri čemu će se Janša braniti tvrdeći da se radi o zamci u svrsi njegove smjene, dugo planiranoj i to po nacrtu Milana Kučana.[8] Premijer Drnovšek je potom predstavio parlamentu Janšinu ostavku, koja je usvojena glasovanjem. Slijedili su prosvjedi u podršci Janši te je SDS napustio vladinu koaliciju i prešao u opoziciju.
Dugo je ostao u oporbi, izuzev jednog kratkog mandata Ministra obrane pod Andrejom Bajukom (jun – novembar 2000).
Na prvim slovenskim izborima za Europski parlament (13. jun 2004) SDS je osvojio dva zastupnička mjesta i pridružio se Europskoj narodnoj stranci u Europskom parlamentu, što će prekinuti vezu sa socijaldemokratskim ogrankom bivšeg Pučnikovog SDS-a.[9] Na Parlamentarnim izborima iz 3. oktober 2004. SDS je dobio 29% glasova. Janša je postao slovenski premijer i sastavio Prvi kabinet Janša, čija će legislatura trajati od 3. decembra 2004. do 21. novembra 2008. Vlada je se suočila sa nekoliko delikatnih pitanja, kao što su europska integracija i europsko proširenje, upornost nekih obližnjih sukoba (na Balkanu) i pojava novog žarišta rata, u Iraku, nakon Afganistana i već dugotrajnog Arapsko-izraelskog sukoba. U svibnju 2004. Slovenija je pristupila Europskoj uniji, 2007. je usvojila jedinstvenu valutu, u siječnju 2008. preuzela je šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije.
Oko 2007/08. izbila je međunarodna afera koja je se već podzemno razvijala nekoliko godina i kojoj je Janša umiješan u mutnome slučaju korupcije i trgovine oružjem (oklopna vozila Patria AMV) sa Finskom (Afera Patria).[10] Naime, slovensko Ministarstvo obrane je u lipnju 2004.[11] bilo otvorilo postupke za kupnju velike serije oklopnih vozila. Da bi dobila posao, finska tvrtka Patria je za vrijeme prve Legislature Janša podmitila nekoliko ključnih ljudi na najvišim slovenskim pozicijama odlučivanja, posebno Janšu zajedno s drugim ministrima. Dogovor bi bio uspješan, ali je s promjenom vlasti u Sloveniji novi tok raspisao međunarodni natječaj i ugovorio s drugim dobavljačima. Odluka je izazvala nezadovoljstvo među mnogim konkurentskim stranama. Dana 7. veljače 2007. Steiermärkischen Bank Sparkasse ušla je u posao i identificirala neke sumnjive transakcije. Slučaj je pokrenuo austrijski ogranak Interpola. Na taj poticaj je 13. svibnja 2008. finska policija sa sudskim nalogom ušla u poslovnicu Patrije, izuzela nekoliko dokaznih materijala i uhitila nekoliko djelatnika. Priča o korupciji proizašla je iz ispitivanja. U rujnu 2011. na sudu u Ljubljani započelo je suđenje za podmićivanje.[11] Petorica optuženih u procesu su Jože Zagožen, Tone Krkovič, Janez Janša, Walter Wolf[12] i Ivan Črnkovič.[13] Slovenski ogranak afere će se završiti 5. lipnja 2013. kada je Okružni sud u Ljubljani osudio je bivšeg premijera Janeza Janšu na dvije godine zatvora zbog primanja mita od Patrije dok su suoptuženici, brigadir Tone Krkovič i Ivan Črnkovič, osuđeni su na jednu godinu i deset mjeseci zatvora.[14][15][11][16]
U međuvremenu, 2008. godine SDS gubi parlamentarne izbore (21. 9. 2008), ali kao druga najjača stranka u parlamentu sa 29% glasova, Janša biva neformalni predvodnik oporbe. S američkom financijskom krizom, kolapsom banaka i krizom državnih dugova, uslijedio je niz društvenih pobuna koje su u nekim slučajevima doveli do unutarnjih revolucija (2011/15). U Sloveniji je želja za raskidom sa starom političkom klasom pogodila Janšin SDS, koji se u mnogim prosvjedima smatrao najjasnijim predstavnikom starog korumpiranog i nepravednog sustava. U martu 2011. je jedan bivši agent slovenske vojnoobavještajne službe optužio Janšu da je tokom raspada Jugoslavije, kada je vršio dužnost ministra odbrane Slovenije, bio uključen u krijumčarenje oružjem,[17] uzimajući za to proviziju od 250.000 dolara po brodu za oružje koje je išlo u Republiku Hrvatsku i Republiku BiH.[18] Nakon Parlamentarnim izborima iz 4. decembra 2011., SDS je ušao u vladajuću koaliciju kao druga najjača stranka, a sam Janša je postao 28. siječnja 2012. godine ponovo premijer (Kabinet Janša II). Tu dužnost je obnašao do 28. veljače 2013. kada mu je parlament – povodom sumnji na korupciju – izglasao nepovjerenje[19] a vodstvo države preuzet će Alenka Bratušek (2013/14).
Janša je 20. lipnja 2014. godine otišao na odsluženje zatvorske kazne. Do zatvora su ga pratili njegovi prijatelji i političke pristalice, njih približno 1000 – koji smatraju da je suđenje namješteno i politički motivirano.[20] Na izborima u julu 2014. bit će stjeran u kut od novih struja kao Stranka modernega centra Mire Cerara i DeSUS Karla Erjavca. SDS dobiva ipak 20,7% glasova (druga najjača stranka), a sam Janša – koji je i dalje u zatvoru – biva ponovno izabran u parlament,[21] pa na sjednice parlamenta dolazi ravno iz zatvora.[22] U travnju 2015. godine Ustavni sud Slovenije poništio je presudu Janši i slučaj vratio na ponovno suđenje. Janša pri oslobođenju tvrdi ispred televizijskim kamerama da mu je suđenje namješteno iz krugova „nelustriranih” pripadnika slovenske komunističke elite, da progon orkestrira nekadašnji komunistički čelnik i predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan kojega naziva „sivom emninencijom slovenske titoističke ljevice” i „vrhom udbaške hobotnice u Sloveniji”, koji da se oslanja na strukture proizlašle iz slovenske UDBE što navodno danas vode glavnu riječ u Sloveniji.
Janša je 16. listopada 2015. predstavljao – kao ponovno izabrani predsjednik stranke – Slovensku demokratsku stranku na sastanku vodstva Europske narodne stranke u Bruxellesu. Povratkom svog vođe, stranka je doživjela novo rođenje. Na Parlamentarnim izborima u lipnju 2018, SDS je dobio 24,96% glasova što mu je zajamčilo dvadeset pet mjesta u Državnome zboru. Međutim drugoplasirani Marjan Šarec je okupio ljevičarsku koaliciju i s time sastavio manjinsku vladu. Ipak, 27. siječnja 2020. Šarec je podnio ostavku zbog međusobnog nerazumijevanja s koalicijskim partnerima, a 3. ožujka 2020. Slovenski parlament tajnim glasovanjem je izabrao Janšu za novog premijera. Nastao je tako treći Kabinet Janša, u snazi od 13. ožujka 2020. do 1. lipnja 2022. Vlada će proći zaista kroz razdoblje, obilježeno panemijom Covida, novim ekonomskim poteškoćama te akutnom političkom krizom na istoku (rat u Ukrajini, rat u Izraelu, zabrinutosti na području Anadolskog poluotoka).
Na izborima u travnju 2022. uvjerljivo ga je porazio Robert Golob (34,45%), no ipak je osvojio 24,92% glasova i pozicionirao se kao glavna oporbena politička snaga.
Politički obrazovan u omladinskom ogranku Komunističke partije Slovenije, sa studijama iz područja obrane i vojne strategije, Janša je aktivno sudjelovao u političko-kulturnom zanosu Slovenije 1980-ih. Suprotstavio je se umirućoj i birokratiziranoj Komunističkoj partiji Jugoslavije, a na Slovenskim parlamentarnim izborima u travnju 1990. kandidirao je se sa SDZ-om u okviru koalicije DEMOS, koja će pobjediti na izborima s ukupno 54% glasova i time odrediti politički zaokret Slovenije u antikomunističkom smjeru. U vrijeme borbe za slovensku neovisnost imao je važnu ulogu u vojnoj koordinaciji.[23] Zatim, bio je u redovima Pučnikovog i Bučarovog SDZ-a, no nakon što se stranka raspala na različite frakcije, Janša je se pridružio SDS-u čije je vodstvo preuzeo nakon Pučnikova napuštanja 1993. godine. Janševo vodstvo stranke naglašavalo je liberalno-konzervativnu frakciju stranke,[24] čineći je političkom snagom desnog centra, s neoliberalnim nabojom, geopolitički atlantističkom[23] i proeuropskom,[23] tako da će unutar slovenskog političkog spektra povući za sobom cijelo konzervativno krilo. Prema nekim kritikama, Janšino bi usmjerenje slovenske desnice tijekom godina poprimilo aspekte neopopulizma i ograničene demokracije, sa svim nedostacima mnogih sličnih suvremenih sustava (kontrola medija, korupcija, centralistička kontrola stranke, nemar prema društvenim pitanjima u korist brzog ekonomskog rasta[23][24]). Ulaskom Slovenije u Europsku uniju (2004.), Janšin SDS je se pridružio Europskoj narodnoj stranci.
| “ | Prvi put otkako postoji Slovenija događa se da ćemo svi plaćati niže poreze, ujedno će i poduzeća biti manje opterećena, a ujedno ćemo smanjiti i proračunski deficit, takav odnos nikada nije postojao.[α 2] | ” |
U cijelom svome političkome putu, na geostrateškoj razini Janša je podržavao snažnu i izravnu vezu između Slovenije i Sjedinjenih Država.[26] Podržao je sudjelovanje slovenskih oružanih snaga u mirovnim misijama NATO-a u svijetu (Bosna, Kosovo, Afganistan, Irak),[23][26][24] nudeći na primjer bazu za porinuće u koparskoj luci.
Zagovarao je vodeću ulogu Slovenije u mirovnom procesu Jugoistočne Europe, dajući potporu za članstvo Hrvatske[27] i svih ostalih bivših jugoslavenskih republika u Europsku uniju (2008/09).[23] U tome kontekstu je pratio i napetu situaciju u Makedoniji (2008).[26]
On je otac četvero djece, dvoje od prve žene, Silve Predalič, i dvoje od druge. U slobodno vrijeme igra nogomet i golf, uživa u skijanju i snowboardingu, ali najviše uživa u planinarenju u slovenskim planinama,[28] gdje je također upoznao svoju drugu suprugu, Uršku Bačkovnik, doktorku iz Velenja.
red generala Maistra 1. razina s mačevima (24. decembra 1991) Spomen znak Republičke koordinacije 1991.
Ličnost godine srednje i istočne Europe 2020. (Ekonomski forum, 2021.)
.jpg)
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
