From Wikipedia, the free encyclopedia
Dujiangyan (kineski: 都江堰, pinyin: Dūjiāngyàn) je sistem za navodnjavanje kojeg je 256. pne., u vrijeme Razdoblja zaraćenih država sagradilo drevno kinesko kraljevstvo Qin. Nalazi se na rijeci Min (岷江, Mínjiāng) u današnjoj kineskoj pokrajini Sečuan, kraj glavnog grada Chengdua (成都, Chéngdu). On se sve do dan danas koristi za navodnjavanje gotovo 5.300 kvadratnih kilometara zemlje u tom kraju.[1]
Planina Qingcheng i irigacijski sistem Dujiangyan | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Kina
| |
Registriran: | 2000. (24. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, iv, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Zbog toga je Dujiangyan, zajedno s planinom Qincheng, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 2000. godine[2].
God. 256. pne., Li Bing, upravitelj kraljevstva Shu iz dinastije Qin, odabrao je planinski izlaz Minjiang rijeke, s obilnim protokom vode, kao mjesto za navodnjavanje. Za to se moralo isklesati Lidui platforme, iskopati kanale kako bi se izbjegao rizik od poplava, te otvoriti rutu za plovidbe. Navodnjavanjem susjednih poljoprivrednih zemljišta stvorila se tzv. "Zemlja obilja". Radove na ovom sistemu navodnjavanja nastavio je 141. pne. sudac Wen Weng.
Tokom dinastije Tang (618–907) izvedeni su veliki radovi na zadržavanju vode i navodnjavanja, uključujući i nasipe Baizhang, Mizao i Tongji, te bazen Wansui, što je okružilo Chengdu s mrežom brana i kanala.
Sistem je racionaliziran tokom dinastije Song (960–1279) u tri glavna vodena puta, tri kanala i četrnaest grana, te s koordiniranim programom održavanja i kontrole vode. Sistem je proširen i dodatni radovi su provedeni (Sili i Shabo nasipi), omogućujući navodnjavanje dvanaest županija.
Važni eksperimentalni radovi su provedeni tokom dinastije Yuan (1206–1368): pojedini nasipi su ojačani željeznim šipkama. Dodatni građevinski projekti su provedeni i za dinastije Ming (1368–1644), zajedno s uvođenjem novog režima kontrole.
Neprekidno ratovanje na kraju dinastije Ming i prvim godinama dinastije Qing (1644–1913) rezultiralo je padom u zapuštenost, ali je na kraju popravljen. Domaći ljudi su bili uključeni u rehabilitaciju i popravak velikih projekata, i navodnjavanje područja prošireno na nekih 180.000 ha. Od tada je sistem pažljivo održavan i postupno proširen, tako da sada pokriva 668.700 ha u 34 županije. Izvorni sistem je sačuvan, ali se danas koriste moderni građevinski materijali i tehnologije, kako bi ovaj drevni sistem opstao u skladu sa zahtjevima današnjice[3].
Sistem za navodnjavanje Dujiangyan se sastoji od dva glavna dijela, sistema Weir (A) i navodnjavane površine (C, B, D). Sistem Weir čini srce sistema, on prima vodu iz gornje doline rijeke Minjiang (1), i sastoji se od tri glavna elementa:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.