Hrvatski dinar (ISO 4217: HRD) je kao zakonsko sredstvo plaćanja uveden 23. decembra 1991,[1] kao zamjena za jugoslavenski dinar i to u omjeru 1:1. Nalazio se u optjecaju do 30. maja 1994.
| Hrvatski dinar | |
|---|---|
| ISO 4217 | |
| Kod | HRD |
| Denominacije | |
| Novčanice | 1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000, 10000, 50000, 100000 dinara |
| Kovanice | nema |
| Demografija | |
| Izdavanje | |
| Nacionalna banka | Hrvatska narodna banka |
Novac je korišten na čitavom teritoriju Hrvatske, osim na teritoriju Republike Srpske Krajine,[1] te na teritoriju Herceg-Bosne.[2]
Nakon usvajanja odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u Hrvatskom saboru 25. juna 1991,[3] već u julu 1991, odlukama vlade Republike Hrvatske kojima se Hrvatska pokušala zaštititi od negativnih posljedica koje su proizašle iz odluke Savjeta guvernera Narodne banke Jugoslavije, donešene 27. juna 1991, kojom su banke iz Hrvatske i Slovenije i njihove narodne banke isključene iz primarne emisije Narodne banke Jugoslavije.[1] U suštini se radilo o tome da je pod pritiskom Slobodana Miloševića i tadašnjeg rukovodstva SR Srbije Narodna banka Jugoslavije odštampala veliku količinu novca - bez pokrića u robi, iako su se guverneri narodnih banaka Slovenije i Hrvatske tome žestoko protivili, na kraju su ih jednostavno ignorirali i izveli svoj naum.
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je 16. avgusta 1991. osnovao komisiju, koja je uz suglasnost tadašnjega premijera Franje Gregurića, već istog mjeseca donijela odluku da se trajni hrvatski novac zove hrvatska kruna, a njegov stoti dio banica, što je pretočeno u Zakon o Narodnoj banci Hrvatske, po kome je sve do ljeta 1993. službena moneta bila hrvatska kruna.[3]
Međutim, pošto je hrvatski novac bilo je potrebno izraditi što prije,[4] a kako ne bi kompromitirali krunu, velikom devalvacijom u tegobnim vremenima,[3] komisija na čelu sa Marijanom Hanžekovićem, dotadašnjim ministrom financija, se na radnom sastanku 29. avgusta 1991, iz praktičnih razloga, odlučila za izdavanje privremenog novca pod nazivom hrvatski dinar.[4]
Hrvatski dinar kao sredstvo plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske je pušten u optjecaj 23. decembra 1991. Tog dana je na snagu stupila Uredba o narodnoj banci Hrvatske, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske. Narodna banka Hrvatske s temeljnim ciljem očuvanja vrijednosti domaće valute je postala neposredno odgovorna Saboru.[5] Pare, kao dijelovi dinara, su ukinuti, pri čemu se vršilo zaokruženje, vrijednosti do 50 para su zaokruživane na 0, a preko 50 para na 1 dinar. Skraćeni naziv za hrvatski dinar je bio prvobitno bila CRD. Do promjene kratice na HRD i uvođenja njena brojčane oznake 385, došlo je 2. aprila 1992.[6] Hrvatski dinar se zapravo koristio sve do uvođenja kune. Potpisivao ga je ministar finacija, a ne, kao što je uobičajeno, guverner Narodne banke.[3]
Prvi dinari u aponenima od 1, 5, 10, 25, 100, 500 dinara i 1 000 dinara tiskani su 8. oktobra 1991, 15. januara 1992. izdane su još novčanice od 2 000, 5 000 i 10 000 dinara, a 30. maja 1993. još i aponeni od 50 000 i 100 000 dinara. Hrvatski dinar nije imao kovanice. Novčanice u apoenima od 1, 5 i 10 dinara tiskala je tiskara Zrinski iz Čakovca, a ostale je tiskala švedska tvrtka Tumba Bruk.[4]
Prihvatajući pravne akte koje je izdavao, sugerirao i naređivao Franjo Tuđman i ostvarujući državnu politiku Republike Hrvatske, tijela Hrvatske zajednice Herceg-Bosne su propisale hrvatski dinar svojom službenom valutom na teritoriju Herceg-Bosne. [2]
Maja 1993. deset zastupnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnoga sabora predložilo je izmjenu Zakona o Narodnoj banci Hrvatske, te izmjenu naziva hrvatske krune, nazivom kuna, uz objašnjenje da treba poštivati tradiciju te da „kruna i banica nikako ne odgovaraju mladoj republici“. Nakon više saborskih sjednica, u julu 1993. sa 70 glasova za, 21 protiv i 10 suzdržanih kuna je prihvaćena, tako da kruna nikada nije uvedena.[3]
Komisija za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica, na čijem je čelu bio akademik Dalibor Brozović, donijela je 25. februara 1993, još prije odluke o zamjeni naziva valute, odluku o raspisivanju pozivnog natječaja za izradu novog kovanog novca. Poziv za dostavu ponuda, s okvirnim uvjetima, upućen je 31. marta, umejtnici su imali 5 dana vremena da dostave svoje prijedloge, a 13. aprila je proglašen pobednik, Kuzma Kovačić. Prve nacrte i pokusne otiske za osam apoena novčanica hrvatskih kruna izradili su umjetnici Miroslav Šutej i Vilko Žiljak. Nakon što je odlučeno da naziv nove valute bude kuna, oni su za kune redizajnirali novčanice krune.[3]
Kurs hrvatskog dinara prema stranim valutama utvrdila je Narodna banka Hrvatske na svojoj prvoj tečajnoj listi 1. januara 1992. pa je 1 njemačka marka tada vrijedila 55 hrvatskih dinara.[1] Hrvatski dinar je bio u optjecaju do Dana državnosti - 30. maja 1994. kad je taj privremeni hrvatski novac zamjenjen današnjom valutom - kunom i tada je kurs zamjene bio 1 000 hrvatskih dinara za 1 kunu,[1] dok je 7 kuna tada bilo potrebno za jednu njemačku marku.[3]
Hrvatska narodna banka obavljala je zamjenu novčanica HRD-a u redovnom roku od 30. maja do 31. decembra 1994, te u naknadnom roku do 30. juna 1995. Od 1. jula 1995. više nije bilo moguće zamijeniti novčanice HRD-a.[1]
Mada je cij uvođenja privremenog hrvatskog dinara, a zatim kune bio monetarna samostalnost Hrvatske, Hrvatska je nakon uvođenja kune izgubila monetarni suverenitet, pošto je kuna postala samo službena valuta plaćanja, a ne mjerilo vrijednosti i štednje. Za povratak monetarnog suvereniteta potrebno je ukinuti deviznu klauzulu i uvesti kreditiranje isključivo u kunama.[4]
Autor novčanica je akademski slikar i grafičar Zlatko Jakuš, a apoeni su tiskani u Švedskoj, na najkvalitetnijem papiru. Ručno tiskane originale novčanica hrvatskog dinara je otkupila ondašnja Hypo banka.[7]
Novčanica od 100 000 dinara zelene boje je veličine 70 mm x 130 mm , od 50 000 dinara crvene boje i 10 000 dinara žućkastozelene boje, 2 000, od 1 000 ljubičastoplave boje i 500 dinara ljubičastocrvene boje su veličine 67 mm x 130 mm, od 100 dinara zelene boje i 25 dinara smeđe boje su veličine 62 mm x 110 mm, a od 10 dinara crvenosmeđa boje, 5 dinara plave boje i 1 dinara narandžastocrvene boje su veličine 55 mm x 105 mm.[8]
Vodeni znak s motivom Višeslavove krstionice se nalaze na svim novčanicama iz 1992/1993. godine, kao i na novčanici od 1 000 i 500 dinara, na novčanicama od 10, 5 i 1 dinara ugrađen je vodeni znak u vidu eliptičnih kružnica, na novčanici od 25 dinara je vodeni znak u vidu dijagonalnih kvadrata u čijim je središtima brojka 5, a na novčanici od 100 dinara nema vodenog znaka.[9]
Sve novčanice na aversu (prednja strana) imaju u sredini lik Ruđera Boškovića. S desne u visini njegovog vrata, otisnuti su u tri reda ime i prezime znanstvenika, godine rođenja i smrti. Na rozeti, kao i na njenom obodu otisnut je dio formula iz znanstvene studije njegove „Teorija prirode filozofije svedene na jedinstven zakon sila koje djeluju u prirodi”. Oznaka vrijednosti brojem i slovima, reljefnom tehnikom je otisnuta u donjem dijelu. U gornjem desnom kutu novčanice je reljefno tiskan grb Hrvatske.[9]
Na reversu nominala od 1 do 1 000 dinara iz 1991. na desnoj strani je gravura Zagrebačke katedrale Sv. Stjepana.[9] Ime i prezime autora sakriven je u motivu katedrale.[7] U središnjem dijelu je motiv Kamenitih vrata, u čijem prolazu je otisnuta giljoširana rozeta, ispod koje se, u graviri naziru biskupski dvori. Oznaka vrijednosti brojem i slovima, reljefnom tehnikom je otisnuta u donjem dijelu.[9]
Na reversu nominala iz 1992/1993., u središnjem dijelu lijeve strane su portali zgrade Rektorata Sveučilišta u Zagrebu. U gornjem lijevom kutu je oznaka vrijednosti, dok je u donjem dijelu novčanice oznaka vrijednosti slovima. U sredini novčanice je gravura skulpture „Povijest Hrvata“ - Ivana Meštrovića, žena s rupcem na glavi i pločom s glagoljičkim natpisom na koljenima. Na desnoj strani je fragment tog spomenika u litografskoj tehnici, sa neprekinutim višebojnim linijama.[9]
Povodom povlačenja hrvatskog dinara iz optjecaja i uvođenja kune, izdata je kovanica zlatni dukat hrvatski dinar, koji je pušten u optjecaj maja 1994. godine. Zlatnik je promjera 20 milimetara, mase 3.5 grama sa 0.986 udjelom čistoga zlata. Kovan je u zagrebačkoj kovnici IKOM, u pet tisuća primjeraka. Autor zlatnika je skulptor Kuzma Kovačić.[10]
Na aversu dukata se nalazi državni grb Republike Hrvatske kao središnji motiv, koga s lijeve i desne strane podupiru dva krilata anđela. Ispod grba na sredini je ispisana nominala 1 dukat i godina izdavanja 1994, a lijevo i desno je jednostavan vijenac od maslinove i lovorove grane, kao simboli mira i pobjede. Iznad središnjeg motiva, uz gornji rub je polukružno ispisan naziv države izdavateljice.[10]
Na reversu je prikazan poluprofil Ruđera Boškovića. Desno je skica iz jednog od njegovih znanstvenih radova, koji su također središnji motiv na novčanicama hrvatskog dinara. Ispod crteža su ispisani ime znanstvenika, godine rođenja i smrti 1711-1787. Uz donji rub reversa je polukružno ispisano „HRVATSKI DINAR 1991-1994“.[10]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
