Hrvatska pučka seljačka stranka

Script error: The function "hatnote" does not exist.

Hrvatska pučka seljačka stranka, isto tako poznata i kao Hrvatska republikanska seljačka stranka, odnosno Hrvatska seljačka stranka je politička stranka koja je djelovala na području Hrvatske, odnosno Jugoslavije od 1904. do 1941. godine.

Stranku su osnovali braća Stjepan i Antun Radić 22.12. 1904. Za razliku od većine tadašnjih stranaka koje su se skoro isključivo bavile ustavnim pitanjima i položajem Hrvatske u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, HPSS je naglasak stavljala i na socijalna pitanja, prvenstveno položaj seljaka koji će joj s vremenom postati glavna izborna baza. Dok na prvim izborima 1906. nije uspjela ući u Sabor, godine 1908. je osvojila dva, a 1911. godine 9 zastupničkih mandata.

Kao relativno mlada stranka, HPSS je prvih godina često mijenjala saveznike - od habsburškog dvora, preko frankovaca do koketiranja s jugoslavenski orijentiranih stranaka. Izbijanjem prvog svjetskog rata HPSS se opredjeljuje za lojalnost Beču, te 1917. godine sudjeluje u naporima da se kao alternativa idejama Jugoslavenskog odbora Austro-Ugarska preuredi na trijalističkim osnovama, odnosno u okviru Monarhije stvori južnoslavenski entitet.

Međutim, te je napore suzbio raspad Austro-Ugarske i stvaranje Države SHS, a kasnije Kraljevine SHS. HPSS se odmah postavila protiv nove države, odnosno njenog centralističkog i unitarističkog uređenja, držeći da je Hrvatska u njoj izgubila svoj identitet očuvan u personalnim unijama s Mađarskom i Austrijom. Da bi naznačili opoziciju prema Kraljevini, HPSS 1920. godine mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka, pri čemu je republikanizam označavao otpor dinastiji Karađorđević, odnosno zalaganje za Hrvatsku kao seljačku republiku.

Godine 1923. HRSS po prvi put širi izbornu bazu van teritorija uže Hrvatske, te trijumfira u Dalmaciji, kao i dijelovima Bosne i Hercegovine, postavši tako druga po jačini stranka u Kraljevini SHS. Godine 1924. je Stjepan Radić otputovao u Moskvu te je HRSS postala dijelom Seljačke Internacionale.

Međutim, samo godinu dana kasnije HRSS donosi odluku o tome da se pomiri s beogradskom vladom. Priznata je monarhija i Vidovdanski ustav, a ime je promijenjeno u Hrvatska seljačka stranka. Radić postaje ministar u vladi, ali to neće prevladati sukobe. HSS izlazi iz vlade, a napetost između HSS-ovaca i srpskih političara eskalira u atentatu 1928. godine prilikom koga je ubijeno nekoliko HSS-ovih zastupnika u kraljevskoj skupštini, a Radić smrtno ranjen.

Neredi koji su nastali nakon smrti karizmatskog vođe hrvatskih nacionalista su kralja Aleksandra potakli da 6.1. 1929. izvede puč i zavede šestojanuarsku diktaturu, tokom koje su zabranjene sve stranke, uključujući i HSS.

HSS se, međutim, oporavio i organizacijski ojačao pod vodstvom Vladka Mačeka. Maček nije imao Radićevu karizmu, ali se pokazao kao vješt političar i spretan diplomat. HSS širi podršku ne samo među Hrvatima, nego stvara široki opozicijski front s drugim proturežimskim snagama u Kraljevini Jugoslaviji. Iako je na izborima 1938. Ujedinjena opozicija poražena, HSS je postao toliko snažan da je u ljeto 1939. postignut sporazum Cvetković-Maček kojim je formirana Banovina Hrvatska.

HSS, koji je tada već imao i vlastitu paravojnu formaciju pod nazivom Hrvatska seljačka zaštita, preuzeo je vlast u Banovini, a njegov član Ivan Šubašić je postao prvi hrvatski ban nakon 1918. godine.

Međutim, planove HSS da se Banovina Hrvatska dalje gradi kao država zaustavlja izbijanje drugog svjetskog rata, odnosno invazija sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u aprilu 1941. godine. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije Maček je odbio otići u emigraciju te je pozvao narod da se pokori novoproglašenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali je zato delegirao dr. Jurja Krnjevića da u izbjegličkoj vladi Dušana Simovića, a samim time i među Saveznicima, zastupa interese hrvatskog naroda.

Njemačke okupatorske vlasti su Mačeku ponudile da stane na čelo vlade NDH, ali je on to odbio, ispravno zaključivši da će Sile Osovine izgubiti rat. S druge strane je zauzeo službeni stav da se HSS ne smije suprotstavljati okupatorskoj vlasti, što je u njegovoj stranci izazvalo veliku zbunjenost i raskol. Zbog toga se stranka za vrijeme rata raspala - najveći dio vodećih članova se prestao baviti politikom, dio se priključio Pavelićevim ustašama, a dio Titovim partizanima.

Nakon pobjede partizana, dio HSS-ovih kadrova je otišao u emigraciju, a samoj stranci je službeno zabranjen rad.

Nakon povratka demokracije u Hrvatsku osnovano je nekoliko stranaka koje su sebe proglasile nasljednicom HSS, ali je stranka koja danas djeluje pod tim nazivom osnovana 25.5. 1991.