Hipostaza

From Wikipedia, the free encyclopedia

Hipostaza ili ipostas (grčki: — stajati pod) je filozofski pojam koji doslovno znači ono što stoji ispod, pod-stajanje (latinski: ). U filozofiji, hipostaza može biti podloga, osnova, biće, supstancija i sl.[1] U hrišćanskoj teologiji, hipostaza je kojim se određuju lica svetog Trojstva.

Hipostaziranje znači opredmetljenje nekog svojstva ili pojma. Hipostazirati znači pretvoriti u samostalno, supstancijalno, ono što to nije.[2] Po Kantu, hipostazirati znači nešto „što postoji samo u mislima uzimati kao zbiljski predmet izvan subjekta koji misli“, odnosno „njegove misli pretvarati u stvari“.[2]

Hipostaza u antičkoj filozofiji

U grčkoj filosofiji, izraz hipostaza (grčki: ) je vezan sa izrazom suština (grčki: ). Plotin je koristio pojam hipostaza za označavanje supstancija, odnosno stupnjeva bića.[3] Plotin celinu postojećeg deli na sledeće hipostaze:

  • Jedno: neizrecivo, jednostavno, s onu stranu svakog jestva;
  • duh ili um (nus): tu spadaju platonovske ideje; s nastankom vremena dolazi do treće hipostaze;
  • duša: ona živi između onog noetičkog i čulnog i delatno je jestvo čitavog života u svemu, a sadrži i pojedinačne duše;
  • tvar: ona nije hipostaza, budući da ničemu nije podloga, sama je bezoblična, a oblikuje je duša.

Svaka hipostaza je utemeljena u višoj, a jedina koja je utemeljena u sebi samoj jeste najviša — Jedno. Isticanje ili isijavanje (lat. emanacija) je proces koji teče odozgo prema dole, od jednog ka tvari.

Povezano

Reference

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.