From Wikipedia, the free encyclopedia
Foxcatcher: Priča koja je šokirala svijet (eng. Foxcatcher) je američka biografska drama iz 2014. godine koju je režirao Bennett Miller, a u kojoj su glavne uloge ostvarili Steve Carell, Channing Tatum i Mark Ruffalo. Scenarij za film napisali su E. Max Frye i Dan Futterman. Film je svoju svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Cannesu 2014. godine gdje je bio nominiran za Zlatnu palmu i gdje je Bennett Miller osvojio nagradu za najboljeg redatelja.
Foxcatcher | |
---|---|
Režija | Bennett Miller |
Producent |
|
Scenario | E. Max Frye Dan Futterman |
Uloge | |
Muzika | Rob Simonsen |
Fotografija | Greig Fraser |
Montaža |
|
Studio | Annapurna Pictures Likely Story |
Distribucija | Sony Pictures Classics |
Datum(i) premijere | 19. 5. 2014 (Cannes)
|
Trajanje | 134 min.[1] |
Zemlja | Sjedinjene Države |
Jezik | engleski |
Budžet | 24 mil. $[α 1] |
Bruto prihod | $15,6 miliona[3] |
Kada dobitnika zlatne Olimpijske medalje u hrvanju Marka Schultza (Channing Tatum) bogataš John du Pont (Steve Carell) pozove na svoje imanje kako bi mu pomogao trenirati za nadolazeće Olimpijske igre u Seulu 1988. godine, Schultz odmah pristaje nadajući se da će konačno izaći iz sjene vlastitog brata Davea (Mark Ruffalo). Vođen skrivenim namjerama, du Pont Schultzovo treniranje i „treniranje“ ostatka prvoklasnog hrvačkog tima vidi kao priliku da dobije poštovanje društva u kojem se kreće, ali i – što je puno važnije – svoje majke (Vanessa Redgrave). U početku je Mark opčinjen pažnjom koju mu du Pont pruža pa ga počne gledati kao neku vrstu očinske figure čije odobravanje mora dobivati konstantno. Iako mu u početku pruža potporu, du Pontova kompleksna osobnost uskoro se mijenja i on Marka uvodi u nezdravi svijet koji ugrožava njegovu karijeru. Njegovo ponašanje i okrutne psihološke igre uskoro počnu ugrožavati Markovo ionako poprilično nestabilno samopouzdanje. U međuvremenu, du Pont je fiksiran na Davea koji mu ne popušta i vjeruje da postoje stvari koje novac ne može kupiti. Uz rastuću du Pontovu paranoju i razdvojenost dvojice braće, ovaj trio uskoro kreće prema tragediji koju nitko nije mogao predvidjeti...
Redatelj Bennett Miller započeo je razvijati projekt još 2006. godine. Megan Ellison je sufinancirala film uz pomoć kompanije Sony Pictures Classics, a producirala ga je skupa s Millerom i Anthonyjem Bregmanom za vlastitu kompaniju Annapurna Pictures.[6] Službeni svjetski distributer filma je kompanija Sony Pictures Classics.[7]
Snimanje filma započelo je u gradskom području Pittsburgha dana 15. listopada 2012. godine blizu Sewickleyja, država Pennsylvania uključujući Sewickley Heights i Edgeworth.[8] Velika rezidencija iz 1899. godine Wilpen Hall poslužila je kao lokacija za du Pontovo veliko imanje u Philadelphiji imena Foxcatcher farma.[9] Film se također snimao u Rectoru, Ligonier Townshipu, McKeesportu, White Oaku i Connoquenessingu.[10][11][12] Produkcijska ekipa tražila je dopuštenje za snimanje u osnovnoj školi West Mifflin u državi Pennsylvania.[13] U prosincu 2012. godine snimalo se u Washingtonu, Oaklandu te na kalifornijskom sveučilištu.[14][15][16][17] Snimanje filma završilo je krajem siječnja 2013. godine.[8] Scene eksterijera snimane su u Morven parku i na imanju Leesburg u državi Virginia.[18]
Film Foxcatcher: Priča koja je šokirala svijet pobrao je hvalospjeve filmskih kritičara od kojih su mnogi hvalili uloge Stevea Carella, Channinga Tatuma i Marka Ruffala.[19][20] Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes film ima 91% pozitivnih ocjena temeljenih na 44 zaprimljene kritike uz prosječnu ocjenu 8.5/10.[21] Na drugoj internetskoj stranici Metacritic koja se također bavi prikupljanjem filmskih kritika, film ima prosječnu ocjenu 91/100 temeljenu na 11 zaprimljenih kritika.[22]
Justin Chang iz časopisa Variety hvalio je film i napisao: "Steve Carell, Mark Ruffalo i Channing Tatum odradili su savršene uloge u Millerovoj snažnoj i potresnoj istinitoj kriminalističkoj sagi".[19] Eric Kohn iz Indiewirea također je napisao pozitivnu kritiku u kojoj je najviše hvalio glumu Carella i Tatuma.[20] Donald Clarke iz The Irish Times nahvalio je Millerovu režiju uz opasku: "Miller na izvrstan način prikazuje psihopatstvo i moralnu dekadenciju tamo gdje takvo nešto ne bi očekivali - u olimpijskom hrvanju."[23] Todd McCarthy iz The Hollywood Reportera hvalio je Carellovu glumu nazvavši je "uspjehom karijere".[24]
S druge strane, Budd Wilkins iz časopisa Slant dao je filmu negativnu ocjenu uz opasku da film "ne nudi ništa važno ili kompleksno u vezi du Pontove patologije".[25]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.