From Wikipedia, the free encyclopedia
Edward Jenner (Berkeley, Gloucestershire, 17. maja 1749. – Berkeley, Gloucestershire, 26. januara 1823.), engleski seoski liječnik poznat po otkriću cjepiva protiv velikih boginja.
| Edward Jenner | |
 | |
| Rođenje | 17. maj 1749 Berkeley |
|---|---|
| Smrt | 26. 1. 1823. (dob: 73) |
| Prebivalište | Berkeley, Gloucestershire |
| Polje | mikrobiologija |
| Alma mater | St George's, University of London University of St. Andrews |
| Akademski mentor | John Hunter |
| Poznat po | vakcina protiv velikih boginja; vakcinacija |
Edward Jenner rodio se u Berkeleyu, počeo je učiti medicinu u gradiću Chipping Sodbury, kod kirurga Daniela Ludlowa, u dobi od 14 godina. Ovdje se je zadržao sljedećih osam godina, te je 1770. otišao studirati kirurgiju i anatomiju kod Johna Huntera i ostalih u londonsku bolnicu St George's Hospital.
William Osler zabilježio je da je studentu Jenneru, Hunter ponovi savjet Williama Harveya: "Don't think, try" u prijevodu "ne misli, pokušaj". Vošen time Jennera su zamijetili brojni ljudi toga vremena znameniti po svojim doprinosima unaprijeđenju prakse i institucija kirurgije toga vremena. Godine 1773. Jenner se vratio u svoj rodni zavičaj gdje postao uspješan liječnik opće prakse i kirurg, u Berkeleyu, Gloucestershire, te je ostao u kontaktu sa Hunterom. Jenner je bio i pažljivi promatrač prirode, i prvi koji je zapazio kako mladunci kukavice guraju jaja ptice čije je gnijezdo, da bi samo oni uzimali hranu od lažnih roditelja. Zbog ovog zapažanja izabran je za člana kraljevskog društva 1789. Jenner je sa suradnicima osnovao medicinski društvo u Rodboroughu, u Gloucestershire, te je doprinjeo medicini svojim radovima o angini.
U Jennerovo vrijeme velike boginje (lat. Variola vera major) su bile vrlo opasna bolest, jedna od tri osoba koje su se zarazile umirale su od te bolesti, a osobe koje su preživjele obično su ostale teško narušenog zdravlja. Lady Mary Wortley Montagu je tijekom svog boravka u turskom castvu (od 1716. do 1718.) otkrila koncept variolacije (inokulacija boginjama), te ideju prenijela u Englesku. Voltaire, je nekoliko godina kasnije zabilježio da je tim postupkom 60% osoba dobilo velike boginje, od kojih je 20% umrlo od bolesti. Nakon 1770. godine postoje najmanje šest osoba (Sevel, Jensen, Jesty 1774, Rendell, Plett 1791) u Engleskoj i Njemačkoj koji su uspješno ispitali mogućnost korištenja cjepiva kravljih boginja za imunizaciju boginja kod ljudi.[1] Takav primjer je farmer iz Dorseta Benjamin Jesty, koji je uspješno cjepio i inducirao imunost svoje žene i dvoje djece tijekom epidemije velikih boginja 1774.g. Smatra se da ovaj podatak nije bio opće poznat, te da Jenner nije bio svjestan Jestyevog uspjeha, te da je do svoga otkrića došao neovisno.
Jenner je zapazio lokalnu tradiciju među ženama koje su muzle krave, da onaj tko se zarazi takozvanim "kravljim boginjama" ne dobija velike boginje. Jenner je pretpostavio da gnoj iz bula koje su žene muzare dobivale od "kravljih boginja" ih štiti od boginja. Svoje pretpostavke je iskušao 14. svibnja 1796. godine, inokulurajući osmogodišnjeg dječaka Jamesa Phippsa, sadržajem iz bula sa ruku Sarah Nelmes, koja je dobila kravlje boginje od krave koje se zvala Blossom.[2] Jenner je inokulirao dječaka sa gnojom kravljih boginja u oboje ruke istoga dana. To je kod dječaka izazavalo povišenu tjelesnu temperaturu i opću slabost bez drugih simptoma. Kasnije, je kod dječaka primjenio variolaciju, što je u to vrijeme bio standardni postupak za induciranje imunosti. Nije došlo do razvoj bolesti. Nakon nekog vremene još jednom je ponovio pokušaj variolacije i opet nije došlo do pojave znakova bolesti.
Jenner je ovu metodu nazvao vakcinacijom (vaccination), jer je izvorni materijal bio od krave (Vacca - krava na latinskom). Jenner je nastavio svoje istraživanje i poslao svoje izvještaje Kraljevskom Društvu koje nije objavilo njegove prvotne uspjehe. Nakon usavršavanja svojeg postupka, izvijestio je o dvadeset i tri slučaja. Prvotni rezultati dočekani su sa oprezom, te je tek 1840. britanska vlada zabranile postupke variolacije i omogućila svima besplatnu vakcinaciju.
Usavršavanje postupka vakcinacije sve više je Jennera sprječavalo u radu u općoj praksi, te je uz pomoć potpore svojih kolega i Kralja dobio od britanskog Parlamenta prvotno £10,000 za nastavka rada na vakcinaciji, zatim 1806.g. još £20,000 za nastavak rada. Tijekom 1811. zabilježio je značajan broj pojave velikih boginja kod vakciniranih osoba, ali je i primjetio da je kod tih osoba prethodna vakcinacija znatno ublažila tijek bolesti.
Jenner je uvidio dugosežne implikacije cijepljenja, i znao je da će doći dan kada velike boginje neće predstavljati opasnost; njegov san se i ostvario globalnim istrebljenjem ove bolesti kasnih 70-tih 20. stoljeća. Svjetska zdravstvena organizacija je 1979.g. objavila da više u prirodi nema virusa velikih boginja, te se više na provodi ciepljnje protiv velikih boginja, iako prema izvještaju CDC (engl. Centers for Disease Control and Prevention) iz Atlante još uvijek postoje primjerci virusa u SAD-u i Rusiji u svrhu stvaranja i/ili obrane od biološkog oružja.
Važnost Jennerovog otkriča nije samo eradikacija velikih boginja nego i razvoj ideje cjepljenja kao zaštite od zaraznih bolesti. Za ovaj pionirski rad na polju cijepljenja, Jenner se smatra ocem imunizacije.
Danas postoje brojni spomenici diljem svijeta podignuti u čast ili nazvani po Edwardu Jenneru.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
