Dragan Čović

From Wikipedia, the free encyclopedia

Dragan Čović

Dragan Čović (20. kolovoza 1956., Mostar), je bosanskohercegovački hrvatski političar, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2005. bio je hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Kratke činjenice zastupnik u Parlamentu BiH, Premijer(i) ...
Dragan Čović
Thumb

2022.


zastupnik u Parlamentu BiH
Inkumbent
Mandat
10. studenog 2010.
Premijer(i) Mustafa Mujezinović (do 2011.)
Nermin Nikšić

3. hrvatski član Predsjedništva BiH
Mandat
5. listopada 2002.  9. svibnja 2005.
Prethodnik  Jozo Križanović
Nasljednik Ivo Miro Jović

potpredsjednik Vlade Federacije BiH
Mandat
1998.  10. siječnja 2001.
Premijer Edhem Bičakić

ministar financija Federacije BiH
Mandat
1998.  10. siječnja 2001.
Premijer Edhem Bičakić

Inkumbent
Mandat
4. lipnja 2005.
Prethodnik  Bariša Čolak

Rođenje 20. kolovoza 1956.
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine
Supružnik Bernardica Čović
Zanimanje političar, strojar
Zatvori

Poslovni i znanstveni životopis

Završio je osnovnu i srednju tehničku školu, strojarskog usmjerenja, u Mostaru. Po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet strojarstva u Mostaru, koji završava 1979. godine, stjecanjem diplome strojarskog inženjera. Nakon završetka studija, 1980. godine, zapošljava se u poduzeću SOKO Mostar i postaje direktor. U razdoblju od 1992. do 1998. godine obnaša dužnost glavnog ravnatelja poduzeća. Istodobno pohađa poslijediplomski studij, magistrira 1989. godine, a 1996. godine na Sveučilištu u Mostaru stječe naslov doktora tehničkih znanosti. Od 1989. do 1991. godine pohađao je i specijalistički studij za menadžment na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tijekom 1994. godine angažiran je u zvanju višeg asistenta na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a 1996. godine izabran je za docenta na predmetu Razvoj proizvodnih sustava na istom Fakultetu. Izvanredni profesor postao je 2000. godine, a 2004. godine izabran je u zvanje redovitog profesora na Sveučilištu u Mostaru. Od 2002. godine na Ekonomskom fakultetu u Mostaru također predaje na redovitom i postdiplomskom studiju. Od 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.

Politički angažman

Od 1998. godine do 2001. godine zamjenik je predsjednika Vlade i ministar financija u Vladi Federacije BiH. Na neposrednim izborima 2002. izabran je za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. U međuvremenu Čović je optužen za zlouporabu položaja, a ta ista optužnica je potvrđena 2005. Iste godine smijenio ga je visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je njegova optužnica stvarala loš utjecaj na predstavljanje BiH.[1] U Predsjedništvu ga je zamijenio Ivo Miro Jović, ali se njegov politički život otada nastavlja u svojstvu predsjednika HDZBiH-a.

Čović je u studenome 2006. nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora jer je kompaniju Ivanković-Lijanović oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa.[1] U lipnju 2008. Apelaciono vijeće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH.[1] Čović ponovno završava pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama.[1] U travnju 2010. oslobođen je optužbi.[1] Treća optužnica za zlouporabu položaja protiv Čovića potvrđena je 10. svibnja 2010.[1] Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanske županije ga tereti da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) donio odluku da se dug, od blizu 4,7 milijuna KM, koji je imalo ovo poduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu odbrane – HVO, prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta - najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a. U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.[1] Na kraju je Vrhovni sud FBiH donio odluku da je prijenos duga nezakonit te je Eronet vraćen u vlasništvo HPT-a.[1]

Čović je potpisnik Kreševske deklaracije od 21. rujna 2007. godine.[2], Banjalučkog dogovora s početka 2009. [3] te sporazuma s Božom Ljubićem iz 2010. godine.[4]

Izvor

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.