David Lloyd George, 1. earl Lloyd-George od Dwyfora, OM PC (17. januar 1863 – 26. mart 1945) bio je britanski liberalni političar i državnik, najpoznatiji po tome što je kao premijer vodio Ujedinjeno Kraljevstvo do pobjede u Prvom svjetskom ratu, kao i sudjelovanju u nizu važnih historijskih događaja zbog koji se smatra najuticajnijom ličnošću britanske politike u prvoj polovici 20. vijeka.
The Right Honourable The Earl Lloyd-George of Dwyfor OM PC | |
 | |
| Na dužnosti 6. decembar 1916 – 19. oktobar 1922 | |
| Monarh | George V |
| Prethodnik | H. H. Asquith |
| Nasljednik | Andrew Bonar Law |
vođa Liberalne stranke | |
| Na dužnosti 14. oktobar 1926 – 4. novembar 1931 | |
| Prethodnik | H. H. Asquith |
| Nasljednik | Herbert Samuel |
Državni sekretar za rat | |
| Na dužnosti 6. jun 1916 – 5. decembar 1916 | |
| Predsjednik vlade | H. H. Asquith |
| Prethodnik | The Earl Kitchener |
| Nasljednik | The Earl of Derby |
ministar za municiju | |
| Na dužnosti 25. maj 1915 – 9. jul 916 | |
| Predsjednik vlade | H. H. Asquith |
| Prethodnik | služba stvorena |
| Nasljednik | Edwin Samuel Montagu |
ministar financija | |
| Na dužnosti 12. april 1908 – 25. maj 1915 | |
| Predsjednik vlade | H. H. Asquith |
| Prethodnik | H. H. Asquith |
| Nasljednik | Reginald McKenna |
predsjednik Odbora za trgovinu | |
| Na dužnosti 10. decembar 1905 – 12. april 1908 | |
| Predsjednik vlade | Henry Campbell-Bannerman H. H. Asquith |
| Prethodnik | The Marquess of Salisbury |
| Nasljednik | Winston Churchill |
doajen Doma zastupnika | |
| Na dužnosti 31. maj 1929 – 26. mart 1945 | |
| Prethodnik | T. P. O'Connor |
| Nasljednik | Earl Winterton |
Član/ica Parlament za Carnarvon Boroughs | |
| Na dužnosti 10. april 1890 – 26. mart 1945 | |
| Prethodnik | Edmund Swetenham[1] |
| Nasljednik | Seaborne Davies |
| Rođen/a | 17. 1. 1863. Chorlton-on-Medlock, Lancashire, Engleska |
| Umro/la | 26. 3. 1945. (dob: 82) Tŷ Newydd, Caernarfonshire, Wales |
| Državljanstvo | Velšanin |
| Politička stranka | Liberalna stranka (1890–1916 i 1924–1945) Nacionalna liberalna stranka (1922–1923) |
| Suprug/a | Margaret Owen (vj.1888–1941; njena smrt) Frances Stevenson (vj.1943–1945; njegova smrt) |
| Djeca | Richard Mair Olwen Gwilym Megan |
| Profesija | advokat, političar |
| Religija | nonkonformist |
| Potpis |  |
Lloyd George se rodio i odrastao u Walesu (te kasnije postao prvi, i zasad jedini Velšanin na mjestu britanskog premijera). Političku karijeru je započeo kao lokalni vijećnik Liberalne stranke 1888. godine, a 1890. je izabran u Parlament u izbornoj jedinici Carnavorn Borroughs koju će zastupati do smrti. Pažnju javnosti je izazvao zalaganjem za ustavne reforme i kritici Burskog rata, a koje je iznosio u kolumnama za Manchester Guardian. Kada su liberali 1906. godine pobijedili na izborima ušao je u vladu Henryja Campbell-Bannermana kao predsjednik Odbora za trgovinu; kada je dvije godine kasnije Anthony Asquith preuzeo mjesto premijera, Lloyd Georgeu je dao mjesto ministra financija.
Lloyd Geroge se na tom mjestu istakao kao izuzetno vješt administrator, ali i uspješnim provođenjem reformi usmjerenih prije svega na poboljšanje životnog standarda najsiromašnijih slojeva, te se upravo njegov mandat smatra začetkom moderne socijalne države. U prvim godinama Prvog svjetskog rata se iskazao i organizacijom logistike i ratne industrije, te je, kada je Asquith 1916. godine podnio ostavku, upravo njemu povjereno vodstvo tzv. Ratne koalicijske vlade. Iako su neki historičari kritizirali neke od njegovih ratnih poteza, Lloyd George se iskazao kao uspješan ratni vođa, a svoj autoritet je iskoristio i za neke važne društvene reforme kao što je bilo uvođenje ženskog prava glasa 1918. godine.
Lloyd George je nakon završetka rata uživao zenit popularnosti. 1919. godine je zastupao Britaniju na Pariškoj mirovnoj konferenciji i bio jedna od ključnih ličnosti u sklapanju Versajskog mirovnog sporazuma; tada se zalagao za ublažavanje njegovih odredbi u odnosu na poraženu Njemačku. Na unutrašnjem planu mu je glavni problem predstavljao ustanak nacionalista u Irskoj, koga je, nakon neuspješnih pokušaja gušenja silom, odlučio okončati političkim sredstvima, odnosno pregovorima sa IRA-om čiji je rezultat bio Anglo-irski sporazum i podjela Irske 1921. godine. Lloyd George je zbog toga, ali i nepravladanih ekonomskih posljedica rata, sa vremenom počeo gubiti uticaj ne samo u javnosti, nego i vlastitoj stranci. Kada su mu 1922. godine konzervativci otkazali podršku, bio je prisiljen podnijeti ostavku i prepustiti mjesto premijera konzervativnom nasljedniku Bonar Lawu, postavši tako posljednji liberalni premijer u historiji Ujedinjenog Kraljevstva.
Lloyd George je 1924. uspio postati vođa liberala, ali je dotada dominantna stranka u međuvremenu izgubila svoje glasove u korist laburista. Zbog svega toga je Lloyd George bio sa vremenom sve više marginaliziran, te je 1931. godine bio prisiljen odstupiti sa njenog čela. U međuratnom periodu se istakao svojim pronjemačkim stavovima, a što je uključivalo iskazivanje podrške nacističkom režimu Adolfa Hitlera. Nakon izbijanja Drugog svjestkog rata, odnosno britanskih poraza na njegovom početku, se zalagao sa sklapanje mira sa Njemačkom.
Lloyd George je imao ženu i četvoro djece, ali je također bio poznat po izuzetno živopisnom privatnom životu, odnosno reputaciji zavodnika i brojnim vanbračnim aferama.
Reference
Vanjske veze
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
