Branko Kostić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Branko Kostić (Rvaši kod Cetinja, 28. avgust 1939 — Podgorica, 20. avgust 2020), jugoslovenski političar, privrednik, univerzitetski profesor.
Branko Kostić | |
---|---|
![]() | |
Datum rođenja | 28. avgust 1939. |
Mesto rođenja | Rvaši, kod Cetinja Kraljevina Jugoslavija |
Profesija | ekonomista |
Član SKJ od | 1957. |
v.d. predsednik Predsedništva SFR Jugoslavije | |
Period | 6. decembar 1991 — 15. jun 1992. |
Prethodnik | Stjepan Mesić |
Naslednik | niko |
generalni sekretar Pokreta nesvrstanih | |
Period | 6. decembar 1991 — 15. jun 1992. |
Prethodnik | Stjepan Mesić |
Naslednik | Dobrica Ćosić |
predsednik Predsedništva SR Crne Gore | |
Period | 17. mart 1989 — 23. decembar 1990. |
Prethodnik | Slobodan Simović (vd) |
Naslednik | Momir Bulatović |
Biografija
Završio je Ekonomski fakultet 1962, magistrirao 1977, doktorirao 1980; sve na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
Obavljao je brojne odgovorne političke funkcije u doba Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ):
- Predsjednik Centralnog komiteta Saveza omladine Crne Gore (1963-1968)
- Potpredsjednik Izvršnog vijeća (Vlade) Crne Gore (1986-1989)
- Predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore (1989-1991)
- Delegat (poslanik) u Skupštini SFRJ i predsjedavajući delegacije Crne Gore u Vijeću republika i pokrajina (1991)
- Potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i kasnije vršilac dužnosti predsjednika Predsjedništva SFRJ (od polovine maja 1991. do polovine juna 1992. godine, kada je ta funkcija ukinuta).[1]
Kao predsjednik Predsjedništva Crne Gore bio je predsjednik Odbora za prenos posmrtnih ostataka kralja Nikole i članova kraljevske porodice iz San Rema na Cetinje.
Sedamdesetih godina 20. vijeka izgradio je karijeru u privredi i njegovo ime se vezuje za najuspješnije godine rasta i razvoja tada najvećeg preduzeća u Crnoj Gori. Bio je savjetnik, a zatim komercijalni (1969-1974) i generalni direktor Kombinata aluminijuma u Titogradu (1974-1978).
Nakon napuštanja Kombinata aluminijuma nastavio je karijeru na Univerzitetu Crne Gore. Bio je naučni savjetnik u Institutu za tehnička istraživanja, jedan od osnivača Građevinskog fakulteta i redovni profesor ekonomskih predmeta na svim tehničkim fakultetima, do odlaska u penziju 2003. godine. Potpuni prikaz objavljenih radova je dat u njegovoj bio-bibliografiji u Spomenici Građevinskog fakulteta (Spomenica, 2000).[2]
Govorio je ruski i francuski, a služio se engleskim jezikom.
Bio je nosilac Ordena rada sa zlatnim vijencem[3] i Plakete za doprinos očuvanju jugoslovenske državnosti i afirmaciji etničkih i samoopredijeljenih Jugoslovena.[4]
Objavljene knjige
-“Aluminijum i tehnički progres“, Institut za tehnička instraživanja – Tehnički fakulteti, Titograd, 1981
-„1991 – Da se ne zaboravi“, Filip Višnjić, Beograd i Obodsko slovo, Rijeka Crnojevića, 1996[5]
- „Zapisi“, Vaša Knjiga, Beograd, Pegaz, Bijelo Polje, 2005[6]
-„Istina o razbijanju Jugoslavije – Moje svjedočenje u Hagu“, Pegaz, Bijelo Polje, 2010[7]
-„Ceklinski ribolovi“, 2011[8]
-„Kostići: bratstvo u Ceklinu, Stara Crna Gora ; rodoslov (od oko 1490. do 2013)", 2014 [9]
-„Nijesam pogazio zakletvu : intervjui, govori, izjave Tom 1 & 2“, Pegaz, Bijelo Polje, 2015[10]
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.