From Wikipedia, the free encyclopedia
Blagoje Adžić (Pridvorica, 2. 9. 1932 — Beograd, 1. 3. 2012), general-pukovnik Jugoslovenske narodne armije (JNA) i predzadnji načelnik generalštaba iste.
| Blagoje Adžić | |
|---|---|
 | |
| Biografski podatci | |
| Nacionalnost | Srbin |
| Vojna karijera | |
| Godine u službi | 1953 - 1992 |
| Čin |  General-pukovnik |
| Ratovi | Rat u Sloveniji Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija |
| Rod vojske |  Kopnena vojska |
| Zapovijedao | 14. načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije |
General pukovnik Blagoje Adžić je rođen 2. 9. 1932 u Pridvorici, općini Gacko, Bosna i Hercegovina. Tijekom Drugoga svjetskoga rata jedini je od svoje obitelji preživio ustaški pokolj u svom selu, kada mu je stradalo petnaestak članova obitelji. Taj događaj ga je mentalno i psihološki definirao do te mjere da je u osamostaljivanju Hrvatske 1991 godine jedino mogao vidjeti restauraciju NDH.[1] Posle završetka trećeg razreda industrijske škole, završio je Školu za aktivne oficire veze 1953 godine. Nakon toga Školu stranih jezika JNA - 1966, Višu vojnu akademiju „Frunze“ u Sovjetskom Savezu[2] - 1969, Ratnu školu JNA - 1973, i Školu opštenarodne odbrane - 1987 godine. Postao je zamenik komandanta Sedme armije 1986 godine i na toj dužnosti bio do 1987, te zamenik načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ do 1989. Za načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ imenovan je 29. 9. 1989 godine, i na toj dužnosti bio do 27. 2. 1992 godine, kada ga je smijenio Života Panić.
Tokom Rata u Sloveniji, jun 1991 godine, general Adžić je došao u Zagreb i oštro kritizirao vodeće generale "5. armijske oblasti JNA" optuživši ih da "traljavo" vode vojsku nakon što nisu proveli njegove naredbe vezano uz sukob u Sloveniji.[3] Dok je bio načelnik Generalštaba JNA, sudjelovao je 1991 u Ratu u Hrvatskoj. Osobno je posjetio vukovarsku frontu te prigovarao zbog manjka zapovijednog lanca i dezertacija.[4] Human Rights Watch poslao je 21. 1. 1992 pismo njemu i Slobodanu Miloševiću kako bi se istražili i spriječili ratni zločini protiv nesrpskih stanovnika u Hrvatskoj.[5] Naknadno, Human Rights Watch je javno pozvao da se Adžić istraži zbog ratnih zločina u ratu u Bosni i Hercegovini.[6] Nakon odlaska u mirovinu 1992, povukao se iz javnosti.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je vodio istragu protiv njega, ali nikada nije podignuo optužnicu.[7] Spomenut je tek kao dio udruženog zločinačkog pothvata u presudi protiv Milana Martića.[8]
Županijski sud u Osijeku za njim je raspisao tjeralicu zbog "genocida, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika" tijekom bitke za Osijek.[9] Ipak, srbijanske vlasti nikad ga nisu uhitile. Umro je 1. 3. 2012. u Beogradu.
čin potporučnika dodijeljen 1953 godine.[10]
čin poručnika dodijeljen 1956 godine.[10]
čin kapetana dodijeljen 1960 godine.[10]
čin kapetana 1. klase dodijeljen 1963 godine.[10]
čin majora dodijeljen 1969 godine.[10]
čin potpukovnika dodijeljen 1973 godine.[10]
čin pukovnika dodijeljen 1977 godine.[10]
čin general-majora dodijeljen 1982 godine.[10]
čin general-potpukovnika dodijeljen 1987 godine.[10] čin general-pukovnika dodijeljen 1989 godine.[10]
Orden za vojne zasluge sa velikom zvijezdom
Orden narodne armije sa zlatnom zvjezdom
Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima
Orden narodne armije sa srebrnom zvjezdom
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevimaSeamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
