From Wikipedia, the free encyclopedia
Belém je grad od 1,493,530 [1] i općina 1,506,420 od stanovnika.[3] na sjeveroistoku Brazila u Saveznoj državi Pará u kojoj je administrativni centar Metropolitanski Belém ima 1,957,533 stan.[2] i po tome je 11 grad po veličini u zemlji.[4]
Belém | |
---|---|
Panorama grada | |
Koordinate: 1°27′S 48°30′W | |
Država | Brazil |
Savezna država | Pará |
Osnovan | 1616.[1] |
Vlast | |
- Prefeito | Edmilson Rodrigues |
Površina | |
- Ukupna | 1,541 km²[2] |
- Urbano područje | 1,059 km²[1] |
Visina | 10[1] |
Stanovništvo (2022.) | |
- Urbano područje | 1,493,530 [1] |
- Urbana gustoća | 1,270 stan/km²[1] |
- Područje utjecaja | 1,506,420[3] |
- Gustoća područja utjecaja | 1,422 stan/km²[3] |
Vremenska zona | VST (UTC-4:30) |
Poštanski broj | 66000-000[1] |
Pozivni broj | 91[1] |
Karta | |
Grad se nalazi u Zaljevu Guajará, dijelu velike delte rijeke Amazone, pored ušća Rijeke Guamá u rukavac Amazone Pará, udaljen oko 130 km od Atlanskog ocana.
Od glavnog grada Brasílie je udaljen oko 2,050 km.[4]
Klima u gradu je tropska, prosječna godišnja temperatura je 27 °C, a količina kiše 2,175 mm. Belem je moderan grad velikih trgova i parkova, ispesjecan širokim avenijama sa drvoredima.[4]
Kao centar istoimene dijeceze, znan je po ogromnoj katedrali (Igreja da Sé), iz 1917. i po 15 dnevom festivalu Círio de Nazaré, posvećenom Djevici Mariji, koja je zaštitnica grada i Države Pará. Na vrhuncu festivala druge nedjelje u oktobru više od milion hodočasnika sudjeluje u procesiji koja prati Marijinu ikonu kroz cijeli Belém.[4]
Belém je izrastao uz utvrdu Feliz Lusitânia podignutu 1616. da učvrsti portugalsku dominaciju u tom kraju, nad rivalskom Kraljevinom Francuskom. Iste godine podignuta je i prva crkva Santo Alexandre.[4]
To naselje je kasnije nazvano Nossa Senhora de Belém do Grão Pará (Naša Gospa od Betlehema Velike Pare (rijeke) ) i Santa Maria de Belém(Sveta Marija od Betlehema).[4]
Belém je dobio status grada 1655., a od 1772. je i administrativni centar nove Provincije Pará, kad je razdvojena od Maranhão Prve dekade 19. vijeka bile su obilježene političkim sukobima koji su potrajali do 1836.[4]
Sve do kraja 17. vijeka grad je egzistirao je na šećernoj trsci, a nakon tog u 18. vijeka na profitabilnijem stočarstvu. Kad su cijene mesa pale prebacio se na proizvodnju riže, pamuka i kave. Nakon kolonizacije južnog Brazila, gdje su se takve kulture proizvodile ekonomičnije, ponovno je zapao u krizu. Oporavio se nakon 1866. kao luka za izvoz kaučuka iz Amazone, ali je i to posustalo nakon zenita 1910.-1912., ali je ostao ulazna luka za sliv Amazone i trgovački centar sjevernog Brazila.
Doseljevanje japanskih imigranata od kraja 1930-ih bilo je važno za uvođenje novih kultura, kao što su juta i crni biber koji se sad masovno uzgajaju u Tomé-Açu i Santarému.[4]
Belém, je [[obrazovanje|obrazovni i kulturni centar sjevera zemlje, grad u kom djeluju Agronomski i Institut za istraživanje tropskih bolesti, Pedagoška akademija a od 1957. i Univerzitet države Pará. Poznat je po Muzeju države Para -Emílio Goeldi, Teatru Paz, biblioteci, arhivu i velikom stadionu Mangueirão.[4]
Belém je glavna luka za brodove iz Amazone i Atlantika, iz nje se izvozi; aluminij, željezna ruda (i drugi metali), brazilski orah, ananas, manioka, juta i drvo.[4] U luci se nalazi stara tržnica Ver-o-Peso (Vidi težinu), koja je danas jedna od najvećih atrakcija za turiste.[4]
Asfaltnim cestama povezan je sa saveznim državama Piauí i Goiás, a željezničkom prugom dugom 233 km sa Bragançom na sjeveroistoku.[4]
Internacionalni aerodrom Júlio Cezar Ribeiro (IATA: BEL, ICAO: SBBE)[5] u jugozapadnom predgrađu Val de Cães je najveći na sjeveru zemlje.
Na otoku Marajó (najvećem riječnom otoku na svijetu), prekoputa Beléma, razvijeno je stočarstvo. Električnu energiju daje ogromna brana sa hidroelektranom Tucuruí, podignuta 1980-ih na rijeci Tocantins oko 300 km jugozapadno od grada.[4]
Belém ima veliko brodogradilište Rio Maguari i još veću tvornicu aluminija Abras[6] Pored tog ima i brojne druge manje industrijske pogone prehrambene, tekstilne i metalurške industrije.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.