From Wikipedia, the free encyclopedia
Adolf Tidemand (14. avgust 1814 – 8. avgust 1876. godine) je bio priznati slikar norveškog romantičarskog nacionalizma. Njegove najpoznatije slike su Haugianerne (1852) i Brudeferd i Hardanger (1848), koje je naslikao zajedno sa Hans Gude.[1]
Adolf Tidemand je rođen u Mandalu, Norveška, kao sin carinske inspektorke i predstavnika parlamenta Kristin Tidemand (1779-1838) i Johana Henriet Henrik Hasta (1779-1859). U svom rodnom gradu je imao privatne časove iz umetnosti i njegov talenat je ubrzo prepoznat. Upisao je umetničku školu u Kristijaniji, da bi od 1832-37. boravio u Kopenhagen. Najpre ga je po dolasku u Kopenhagen odbila Danska kraljevska akademija lepih umetnosti te je studirao u privatnoj školi umetnosti, ali je već 1833. upisao Akademiju i izlagao već 1835. i 1836. godine. Tamo je studirao pet godina, da bi zatim krenuo u Italiju na dalje studije. Na tom putu mu se Dizeldrof, Nemačka jako dopao, te odlučuje da se tu skrasi.[2]
Od 1837-41. je studirao na Akademiji umetnosti u Dizeldorfu, koja je u to vreme bila svetski poznata i priznata. Veliki uticaj na njega je imao njegov profesor Teodor Hildebrant. Tu je 1838. godine i nastalo njegovo poznato delo “Hjemvendte fiskere ved den sjællandske kyst”. Slika “Gustav Vasa taler til dalalmuen i Mora kirke” (1841) je prodata nemačkom muzeju, da bi kasnije bila vraćena u Kristijaniju. Radio je u Školi slikanja u Dizeldorfu.
Na jesen 1841. godine studio u Italiji sa svojim bra tom Emilom. Sačuvano je nekoliko njegovih dela iz ovog perioda, osim slike “Napolitansk fisker” (1842). Tidemanda je jako zanimala norveška istorija, naročito po povratku u Norvešku. Za vreme putovanja u Hardanger 1843. godine, upoznaje 18-godišnjeg Hans Gude. To je rezultiralo bliskim prijateljstvom ali i saradnjom na nekoliko pejsaža kod kojih je Tidemand slikao figure.
U periodu između 1842-45. godine često putuje u Norvešku (Østerdalen, Gudbrandsdalen, Sogn, Hardanger i Telemark). Dosta njegovih dela iz ovog perioda je sačuvano, uključujući “Eventyrfortellersken” (1844), “Søndagskveld i en hardangersk røkstue” (1843), i “Gudstjeneste i en norsk landsens kirke” (1845). Tokom svojih kasnijih putovanja na jug Norveške, od kojih je poslednje bilo 1875, Tidemand je proučavao narodne nošnje, kao i alatke kako bi se upoznao sa oralnim tradicijama, narodnim pričama i legendama. Njegova verzija rustičnosti se pokazala izuzetno popularna da bi mu 1848. godine Oskar I, kralj Švedske i Norveške, naručio da naslika serijal života norveškog seljaka za kraljevsku palatu Oscarshall, nedaleko od Kristijanije.
Danas je Adolf Tidemand najpoznatiji upravo po takvom predstavljanju norveške farme i kulture i smatra se jednim od pionira norveškog istorijskog slikarstva. Tidemand je na slikama stare, norveške kulture farme prikazao seljaka sa novim dostojanstvom, humanošću i kulturom. Nacionalni muzej za umetnost, arhitekturu i dizajn ("Nasjonalgalleriet") u Oslo poseduje više od 100 njegovih radova.[3]
1845. godine je oženio svoju ljubav iz mladosti, Claudine Marie Bergitte Jager (1817–1887). Preselili su se u Dizeldorf 1845. Njihovo jedino dete, sin Adolf, umro je 1874. sa 28 godina.
Tidemand je dobitnik brojnih nagrada.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.