Ꙉ

Đerv (glagoljica: Ⰼ, stara ćirilica: Ꙉ, ꙉ) je slovo staroslovenskog jezika koje se koristilo u glagoljici i staroj ćirilici. Korišćen je u mnogim srednjevekovnim srpskohrvatskim rukopisima za predstavljanje glasova i (moderni đ i ć).^[1]

Glas:	,
Naziv:	дѥрв
Slova slavenskih jezika
А Б В Г Ґ Д Ђ Ѓ Е Ѐ Ё Є Ж З З́ Ѕ И Ѝ Й І Ї Ј К Л Љ М Н Њ О Ō П Р С С́ Т Ћ Ќ У Ӯ Ў Ф Х Ц Ч Џ Ш Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я
Slova neslavenskih jezika
Dalje informacije А́ А̀ Ӑ А̄ А̊ А̃ Ӓ Ӓ̄ Ӕ Ә Ә́ Ә̃ Ӛ В̌ Ғ Г̧ Г̑ Г̄ Г̣ Г̌ Ҕ Ӻ Ғ̌ Ӷ Ԁ Ԃ Ꚃ Ꚁ Ꚉ Д̆ Д̣ Ԫ Ԭ Д̆ Ӗ Е̄ Е̃ Ё̄ Є̈ Ӂ Җ Ꚅ Ӝ Ԅ Ҙ Ӟ З̌ З̱ З̣ Ԑ Ԑ̈ Ӡ Ԇ Ӣ И̃ Ҋ Ӥ И́ Қ Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ К̣ Ԛ Ӆ Ԯ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ Ң Ԩ Ӈ Ҥ Ԣ Ԋ О́ О̀ О̆ О̂ О̃ Ӧ Ӧ̄ Ө Ө̄ Ө́ Ө̆ Ӫ Ҩ Ԥ Ҧ Р̌ Ҏ Ԗ Ҫ С̣ С̱ Ԍ Т̌ Т̣ Ꚑ Ҭ Ꚋ Ꚍ Ԏ У̃ Ӱ Ӱ́ Ӳ Ү Ү́ Ұ Х̣ Х̱ Х̮ Х̑ Ҳ Ӽ Ӿ Һ Һ̈ Ԧ Ꚕ Ҵ Ꚏ Ҷ Ӵ Ӌ Ҹ Ꚓ Ꚗ Ꚇ Ҽ Ҿ Ы̆ Ы̄ Ӹ Ҍ Э̆ Э̄ Э̇ Ӭ Ӭ́ Ӭ̄ Ю̆ Ю̈ Ю̈́ Ю̄ Я̆ Я̄ Я̈ Ԙ Ԝ Ӏ
Stara slova
Ꙁ Ꙃ Ꙅ Ꙇ Ꙉ Ҁ Ѻ Ѹ Ꙋ Ѡ Ѽ Ꙍ Ѿ Ꙏ Ѣ Ꙑ Ꙓ Ꙕ Ꙗ Ѥ Ѧ Ꙙ Ѫ Ꙛ Ѩ Ꙝ Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ Ѵ Ѷ Ꙟ Ꙡ Ꙣ Ꙥ Ꙧ Ꙩ Ꙫ Ꙭ ꙮ Ꚙ Ꚛ
p r u

Đerv je osnova modernih ćiriličnih slova Ћ i Ђ; potonje je zapravo direktno oživljavanje djerv-a, i smatra se istim slovom.^[1]

Pravopisna reforma i oblikovanje slova Ћ i Ђ

Glavni članak: Vukova reforma

Slovo Ћ je prvi upotrebio Dositej Obradović u direktnoj reformi djerv-a.^[2][3]

Slovo Ђ je 1818. godine osmislio Vuk Stefanović Karadžić, nakon nekoliko predloga za reformu đerva Lukijana Mušickog i Gligorija Geršića.^[1][4][5]

Izvori

1. Maretić, Tomislav. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, p. 14-15. 1899.
2. Maretić, Tomislav. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. 1899.
3. George L Campbell and Christopher Moseley, The Routledge Handbook of Scripts and Alphabets, 2nd ed., Routledge, 2013, ISBN 1135222967, p. 85.
4. Lalević, Miodrag S. (1953). Potsetnik iz srpskohrvatskog jezika i pravopisa: s pravopisnim i jezičkim savetnikom. Rad. str. 75. »Облик му је у Вуковој азбуци дао песник Лукијан Мушицки«
5. Петар Ђорђић. Историја српске ћирилице. Београд, 1971.

Povezano

• Staroslovenska azbuka
• Ćirilica