Na dijalektalnoj razini štokavski je dio južnoslavenskog dijalektalnog kontinuuma koji se prostire od slovensko-austrijske do bugarsko-grčke granice.[4][5][6] Karakteristično za kontinuum je da se dijalekti postepeno pretapaju jedan u drugi. Zato je neosnovano govoriti o nekakvom dijasistemu koji bi isključivao Sloveniju, Makedoniju i Bugarsku.[7]
Međutim, postoji pokušaj izbjegavanja govorenja o srpskohrvatskom kao standardnom jeziku uvođenjem izraza "srednjojužnoslavenski dijasistem", čime bi se htjelo reći da govornike povezuju dijalekti a ne standardni jezik. Međutim, takav pristup nije održiv jer govornici srpskohrvatskog (Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci) mogu međusobno tečno komunicirati samo na standardnom jeziku, dok ako se prebace na dijalekte, npr. tako da jedan govori čakavski a drugi torlački, tada nastaju problemi u komunikaciji zbog otežane razumljivosti.[8]
Štokavski se sastoji od sedam poddijalekata i više mikrodijalekata ili tipova govora.
Štokavski dijalekti:
Zapadnoštokavska grupa:
slavonski (ne novoštokavski ikavsko/ekavsko/ijekavski) (Ovim dijalektom govore samo Hrvati).
zapadni (ili bosansko-dalmatinski) (novoštokavski ikavski) (Ovim dijalektom govore većinom Hrvati i nešto Bošnjaci u zapadnoj polovini Bosne i Hercegovine).
istočnobosanski (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Bošnjaci i manje Hrvati u centralnoj i severnoj Bosni).
Centralni ili istočno-zapadni:
istočnohercegovački (ili hercegovačko-krajiški) (novoštokavski ijekavski), (Različitim varijantama ovog dijalekta govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci).
Istočnoštokavska grupa:
kosovsko-resavski (ne novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore samo Srbi)
šumadijsko-vojvođanski (novoštokavski ekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Srbi i nešto malo Hrvati u Sremu)
zetsko-južnosandžački (ne novoštokavski ijekavski) (Ovim dijalektom govore većinom Crnogorci i znatno Bošnjaci u Sandžaku).
Blum,Daniel(2002)(njemački).Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991)[Jezik i politika: jezična politika i jezični nacionalizam u Indiji i socijalističkoj Jugoslaviji (1945-1991)].Beiträge zur Südasienforschung; vol. 192.Würzburg:Ergon.str.134.ISBN3-89913-253-X.OCLC51961066.
Merk,Hening(2008).„Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika”.u:Ostojić, Branislav.Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija.Podgorica:Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.str.295.ISBN978-86-7215-207-4.(COBISS-CG)Arhivirano 2018-10-05 na Wayback Machine-u.
Friedman,Victor(1999)(engleski).Linguistic emblems and emblematic languages: on language as flag in the Balkans[Jezični simboli i simbolični jezici: jezik kao zastava na Balkanu].Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics; vol. 1.Columbus, Ohio:Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures.str.8.OCLC46734277.
Kristophson, Jürgen(2000).„Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen”[O kontradikcijama dijalektologije: razmišljanja o štokavskom](njemački).Zeitschrift für Balkanologie36(2): 180.ISSN0044-2356.
Alexander,Ronelle(2000).In honor of diversity: the linguistic resources of the Balkans[U čast raznovrsnosti: jezični resursi Balkana].Kenneth E. Naylor memorial lecture series in South Slavic linguistics; vol. 2.Columbus, Ohio:Ohio State University, Dept. of Slavic and East European Languages and Literatures.str.4.OCLC47186443.