Yuan Shikai

Yuan Shikai (kineski: ; pinyin: Yuán Shìkǎi; 16. septembar 1859 – 6. jun 1916) bio je kineski vojskovođa i državnik, poznat po važnoj, ali kontroverznoj ulozi koju je igrao prilikom transformacije Kine iz monarhije u republiku, a pri čemu je od 1912. do smrti služio kao prvi predsjednik Republike Kine, te nakratko od 1915. do 1916. kao posljednji kineski car.

Yuan Shikai
kineski:
car Kine
Vladavina 12. decembar 1915 – 22. mart 1916
Premijer	Lou Tseng-Tsiang
Prethodi	sam sebe (kao predsjednik)
Slijedi	Himself (kao predsjednik)
predsjednik Republike Kine
Na položaju 22. mart 1916 – 6. jun 1916
Premijer	Xu Shichang Duan Qirui
Vice President	Li Yuanhong
Prethodi	sam sebe (kao car)
Slijedi	Li Yuanhong
Na položaju 10. mart 1912 – 12. decembar 1915
Premijer	Tang Shaoyi Lou Tseng-Tsiang Zhao Bingjun Xiong Xiling Sun Baoqi Xu Shichang
Vice President	Li Yuanhong
Prethodi	Sun Yat-sen
Slijedi	sam sebe (kao car)
premijer Imperijalnog kabineta
Na položaju 2. novembar 1911 – 10. mart 1912
Monarh	Car Xuantong
Prethodi	Yikuang, princ Qing
Slijedi	Zhang Xun (1917)
sekretar za vanjske poslove
Na položaju 1907–1908
Monarh	car Guangxu
Prethodi	Lu Haihuan
Slijedi	Liang Dunyan
potkralj Zhilija i ministar za Beiyang
Na položaju 1901–1907
Prethodi	Li Hongzhang
Slijedi	Yang Shixiang
provincijski guverner Shandonga
Na položaju 1900–1901
Prethodi	Yuxian
Slijedi	Zhang Renjun
Lični detalji
Rođenje	(1859-09-16)16. 9. 1859. Xiangcheng, Henan, Kina pod dinastijom Qing
Smrt	6. 6. 1916. (dob: 56) Peking, Republika Kina
Politička stranka	Beiyanška klika Republikanska stranka
Supružnik/ci	Yu Yishang Gospa Shen, konkubina Gospa Lee, konkubina Gospa Kim, konkubina Gospa O, konkubina Gospa Yang, konkubina Gospa Ye, konkubina Gospa Zhang, konkubina Gospa Guo, konkubina Gospa Liu, konkubina
Djeca	Yuan Keding Yuan Kewen 15 drugih sinova 15 kćeri
Zanimanje	vojskovođa, političar
Potpis
Vojna služba
Vjernost	dinastija Qing
Služba/rod	Beiyanška armija
Godine službe	1881–1916
Čin	veliki predsjednik Republike Kine
Bitke/ratovi	Imo incident Gapsinski puč Prvi japansko-kineski rat Bokserski ustanak Xinhai revolucija

Ovo je kinesko ime; porodično ime je Yuan.

Yuan Shikai
Tradicionalni kineski
Pojednostavljeni kineski
Transkripcije Mandarinski - Hanyu Pinyin Yuán Shìkǎi - Wade–Giles Yüan2 Shih4-k'ai3 - IPA - Gwoyeu Romatzyh Yuan Shyhkae Kantonski - Jyutping Jyun4 Sai3-hoi2 - Yaleska romanizacija Yùhn Sai-hói
Courtesy name
Tradicionalni kineski
Pojednostavljeni kineski
Transkripcije Mandarin - Hanyu Pinyin Wèitíng - Wade–Giles Wei4-t‘ing2 - Gwoyeu Romatzyh Weytyng Cantonese - Jyutping Wai3-ting4 - Yale Romanization Wai-tìhng

Rodio se u provinciji Henan u relativno imućnoj porodici, koja mu je pružila solidno konfucijansko obrazovanje. Nakon što je dva puta pao na carskom ispitu nužnom za službu u upravi tadašnje dinastije Qing, odlučio je započeti vojnu karijeru kupivši porodičnim novcem čin u Huai armiji. Brzo je postao štićenik generala Li Hongzhanga koji ga je 1885. poslao u vojno-diplomatsku misiju u susjednu Koreju, gdje se sljedećih nekoliko godina suprotstavljao nastojanjima Japana da tu zemlju dovede u svoju interesnu sferu. Iz Koreje je povučen 1894. godine nedugo prije izbijanja rata sa Japanom, te je tako izbjegao odgovornost za katastrofalni poraz. Yuan Shikai je sljedeće godine imenovan zapovjednikom Nove armije, koja je obučavana i opremljena po zapadnim uzorima, a brzo je postao blizak saveznik nepopularne carice Cixi. Za vrijeme Bokserskog ustanka njegove trupe ne samo što se nisu priključile ustanicima, nego su brutalno gušile ustanak i pomagale stranim trupama pri napadu na carsku prijestolnicu Peking. Yuan Shikai je nakon toga Novu armiju ojačao i proširio u Beiyanšku armiju, te zadržao de facto kontrolu nad njom čak i kada je nakratko smijenjen s mjesta njenog zapovjednika 1909. godine. To je došlo do izražaja nakon izbijanja republikanskog ustanka 1911. godine, kada su carske vlasti Yuan Shikaija vratile na mjesto zapovjednika nadajući se da će on ugušiti ustanak. Yuan je krajem godine porazio ustanike u bitci kod Yangxije, ali je odmah potom sa njima započeo pregovore, pri čemu su mu ponudili mjjesto predsjednika nove republikanske Kine. Yuan je ponudu prihvatio, natjeravši posljednjeg cara Pu Yia na abdikaciju, te je u proljeće 1912. godine preuzeo dužnost predsjednika. Njegov mandat su obilježila nastojanja da, usprkos nominalnog zalaganja za demokraciju, preuzme svu vlast i zavede autokratski režim, pri čemu je uglavnom uspio, slomivši otpor Kuomintanga čiji su čelnici prisiljeni na egzil; sa druge strane, nije uspio spriječiti Tibet i Mongoliju da se otcijepe od kineske vlasti i proglase nezavisnost, a i njegovo podilaženje Japanu prilikom ponižavajućih 21 zahtjeva 1915. godine je izazvalo duboko nezadovoljstvo u nacionalističkim krugovima. Godine 1915. se nakratko proglasio carem, a što je izazvalo još jednu pobunu, zbog koje je nekoliko mjeseci kasnije abdicirao i ponovno preuzeo dužnost predsjednika. Ubrzo nakon toga je umro od uremije; njegova smrt je stvorila vakuum moći u Kini koji su iskoristili ambiciozni gospodari rata i započeli turbulentni period koji će trajati do 1928. godine.

Vanjske veze

• Early support for Yuan among overseas Chinese
• Besplatna e-knjiga: The Fight for the Republic in China by Bertram Lenox Simpson na Projektu Gutenberg This etext first published in 1917 contains a detailed account of Yuan Shikai, his rise and fall.
• Map of Yuan's mausoleum. Arhivirano 2015-06-19 na Wayback Machine-u