![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7d/Vojin_Baki%25C4%2587.jpg/640px-Vojin_Baki%25C4%2587.jpg&w=640&q=50)
Vojin Bakić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vojin Bakić (Bjelovar, 5. 6. 1915 – Zagreb, 18. 12. 1992) bio je jugoslavenski kipar srpskog porijekla. Nesumnjivo se radi o jednom od najvećih kipara 20. vijeka, koga i svjetska kritika ubraja među najvažnije europske kipare modernizma.
Vojin Bakić | |
---|---|
modernizam, nove tendencije[1] | |
![]() Vojin Bakić u ateljeu 1956. | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Vojin Bakić 5. 6. 1915. ![]() (tada ![]() |
Smrt | 18. 12. 1992.![]() |
Profesionalne informacije | |
Obrazovanje | Državna umjetnička akademija u Zagrebu |
Opus | |
Polje | kiparstvo |
Znamenita djela | |
Bik, Bjelovarac, I.G. Kovačić Razlistana forma, Svjetlonosni oblici, Spomenik na Petrovoj gori |
Krenuvši od figuracije i tradicije, svoj izričaj razvija prema čistoj formi, razlistanim pa svjetlosnim oblicima, apstrakciji bez suvišnih detalja. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlosni oblici izražavaju životnu radost, bljesak, svjetlost. Humanizam i afirmacija pozitivnih vrijednosti koji su obilježili prve, još figurativne radove, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovim posve apstraktnim djelima. Traganje za svjetlom, boljitkom i napretkom, dio je modernističke utopije koju je dijelio sa suvremenicima, koji su u poslijeratnoj Jugoslaviji željeli stvarati bolji i humaniji svijet. Sam je u jednoj rečenici sažeo vlastito traženje koje je obilježilo njegovo cjeloživotno stvaranje: „Kretanje kroz mrak, traženje procjepa gdje je svjetlo, to je za mene autentičan put.“
Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka. Kipar poznat po javnim narudžbama, početkom 90-ih doživio je bezumno uništavanje vlastitih spomenika, a percepcija, stručna valorizacija i prezentacija njegova stvaralaštva zašla je u fazu diskontinuiteta.[2]
Za života je izlagao na preko 200 skupnih izložbi, a od toga ih je 75 organizirano u inozemstvu. Nezainteresiran za vlastitu promociju, duboko uronjen u stvaranje, imao je tek nekoliko samostalnih izložbi.[3]