Ukrašavanje stećaka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ukrašavanje stećaka, svojim sadržajem i ikonografskim rješenjima, poslije oblika, čini drugu komponentu njihovog obimnog umjetničkog opusa. Čine ga predstave na stećcima, ukrasi i simboli.[1]
Potpuna analiza nikada u cjelini nije do kraja izvršena. Nemoguće je obuhvatiti nesagledive varijante i kombiniranje na spomenicima različitih oblika, i u šarolikosti koju je nametnula prostorna izdiferenciranost (geografski položaj) i individualna oprijedeljenost klesara. To je ono što ih uključuje u savremene tokove svjetske kulture.
Najveći broj motiva vuče porijeklo iz paganskih vremena, ali se na njima osjeća snažan utjecaj kršćanske umjetnosti u kojoj dominira simbolizam kulta smrti i uskrsnuća čovjeka. Vremenom se nametnula i umjetnost zapadnoevropskog feudalizma, koja se ogleda u viteškim turnirima, lovu i kolima i prikazivanju veselije strane života.
Ljubo Karaman smatra da naučnici forsirano pronalaze simbolička značenja u nečemu (predstave, ukrasi i simboli) što je po njegovom mišljenju služilo prvenstveno kao izraz čovjekove potrebe za ukrašavanjem. On je isticao i činjenicu da na stećcima nema konkretnih predstava pogrebnog karaktera, npr. prikaza nošenja mrtvaca, naricanja nad njim, gošćenja na grobu i dr, te se kod prikaza kola radi o realnom kolu u životu, a ne o žalobnom kolu njemu u čast.[2]