Treći rod
From Wikipedia, the free encyclopedia
Treći rod ili treći pol se odnosi na kategoriju koja postoji u gotovo svim društvima ne-zapadnjačke civilizacije, sačinjena od ljudi koji nisu ni potpuno žene, niti potpuno muškarci. To je rodni identitet koji je odvojen i od 'muškog' i od 'ženskog', koji se može smatrati 'među-polom' (androginim polom) ili neutalnim, srednjim rodom.
Premda savremene konotacije često mešaju 'treči rod' sa hermaforditizmom, biološki hermafroditi čine veoma mali procenat osoba traćeg roda. Govoreno biološkim jezikom, hermafrodit je osoba koja ima i muške i ženske polne organe. Međutim, rodni identitet je psihološka i društvena, kao i fizička, kategorija, čime se objašnjava činjenica da su osobe koje se smatraju trećim rodom fizički najčešće ili muškog ili ženskog pola, a retko oba.
Dok je većina srednjovekovnih i savremenih društava smatrala ove ljude ni muškarcima ni ženama, većina tradicionalnih društava u kojima oni postoje smatrala je osobe trećeg roda i muškarcima i ženama, ili delom muškarcima i delom ženama. Zbog toga su u nekim prvobitnim društvima bili poznati kao dvodušni ljudi i o njima se često tako govori. I u mnogim tradicionalnim kulturama se zaista smatralo da imaju dihovene moći, pa čak i bogolike.
Tradicionalna društva u kojima je uloga osoba trećeg roda bila prisutna imala su jasno definisan prostor za ove osobe, koji je bio odvojen od muškog prostora i ženskog prostora. Imali su svoje rodne uloge, drugačije od muških i ženskih. Osim toga, osobe trećeg pola su imale pristup i muškom i ženskom prostoru, dok su oni bili zatvoreni za suprotne polove. Tokom srednjeg veka osobe trećeg roda su i dalje imale svoje odvojene prostore, ali je njihov status počeo da opada.
Kao i muške uloge i identitet, uloge trećeg roda su se drastično promenile od vremena antike. Tokom većeg dela srednjeg veka osobe trećeg pola su bile definisane kao muškarci koji ne mogu da penetriraju žene i da se razmnože zbog fizičke neadekvatnosti. Ovakva definicija se oslanjala na posmatranje osoba traćeg roda kao hermafrodita i korišćena je za stigmatizovanje i končano je korišćena kao pretnja uništenjem za muškarce, kojom su oni bili primoravani na instituciju braka i obaveznu prokreaciju. Uloge osoba trećeg pola u većini indo-evropskih zemalja tokom srednjeg veka uključivale su receprivan analni seks sa muškarcima, pri čemu se smatralo da osobe trećeg roda koriste svoj anus ili usta kao zameni za vaginu i kao dopunu njihove ženske ličnosti. Većinu osoba trečeg roda činili su transrodni muškarci: muškarci sa jakim ženskim identitetom, opisivani kao "žene u telu muškarca". U mnogim društvima osobe trećeg pola su se odlučivale na kastraciju, kojom bi uklanjale fizički dokaz muškosti. Manji deo ove grupe činile su interseksualne osobe, hermafroditi, transrodne žene, itd.
Iako su osobe trećeg roda u pre-modernom periodu učestovale u seksualnim aktivnostima sa muškarcima i sa ženama, kao i sa drugim osobama trećeg roda, izvori iz antičkih vremena pokazuju da su mnoge osobe trećeg roda ulazile u brakove sa ženama i učestvovale u reprodukciji.
U većem delu modernog sveta osobe trećeg roda su odbačene i marginalizovane, krećući se po društvenoj ivici. Tokom srednjeg veka na Zapadu, mnoge osobe trećeg roda su se povlačile iz javnosti zbog religijskih progona. U ovim društvima osobe trećeg roda, njihove uloge i identiteti su redefinisani po meri savremenog zapadnjačkog konceptra seksualne orijentacije, kao i transrodnih identiteta i na taj način su povezane sa LGBT.
Identiteti osoba trećeg roda, premda mnogo više stigmatizovani nego ranije, i dalje postoje u nezapadnjačkom modernom svetu. Među njima su hidžre u Indiji i Pakistanu.[1] koje su dobile zvanični identitet, Fa'afafine u Polineziji i virdžine na Balkanu,[2] a termin treći rod koriste mnoge ove grupe da opišu sebe.