![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f5/PDB_1hzx_7TM_Sketch_Membrane.png/640px-PDB_1hzx_7TM_Sketch_Membrane.png&w=640&q=50)
Transmembranski receptor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Membranski ili transmembranski receptori su specijalizovani integralni membranski proteini koji učestvuju u komunikaciji između ćelije i spoljašnjeg sveta. Ekstracelularni signalni molekuli (obično hormoni, neurotransmiteri, citokini, faktori rasta ili ćelijski adhezivni molekuli) se vezuju za receptor, inicirajući promene funkcije ćelije. Ovaj proces se naziva transdukcija signala: Vezivanje inicira hemijsku promenu na intracelularnoj strani membrane. Na taj način receptori igraju jedinstvenu i važnu ulogu u ćelijskog komunikaciji i transdukciji signala.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f5/PDB_1hzx_7TM_Sketch_Membrane.png/640px-PDB_1hzx_7TM_Sketch_Membrane.png)
Mnogi transmembranski receptori se sastoje od dve ili više proteinskih podjedinica koje operišu kolektivno i mogu da se disociraju kad se ligandi vežu. Oni su često klasifikovani na osnovu njihove molekulske strukture, ili pošto je detaljna struktura nepoznata za veliku većinu receptora, na osnovu njihove hipotetične (i u pojedinim slučajevima eksperimentalno potvrđene) membranske topologije. Za polipeptidne lance se smatra da premoštavaju lipidni dvosloj samo jednom, dok drugi imaju i po sedam transmembranskih domena (na primer G-protein spregnuti receptori).
Primeri membranskih proteina su glikoproteini i lipoproteini.[1] Stotine membranskih receptora je poznato, a mnogi receptori još nisu otkriveni.[2][3] Skoro svi poznati membranski receptori su transmembranski proteini. Pojedine membrane mogu da imaju nekoliko membranskih receptora sa različitom zastupljenošću na svojoj površini. Pojedini receptori mogu da imaju različite koncentracije na različitim membranskim površinama u zavisnosti od membrane i ćelijske funkcije. Za receptore je uobičajeno da formiraju klastere na površini membrane[4][5], tako da je distribucija receptora na membranskoj površini uglavnom heterogena.