Tradicionalna medicina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tradicionalna (komplementrana i alternativna) medicina je zravstvena praksa, pristupi, znanja i verovanja koja se odnose na preparate biljnog, mineralnog ili životinjskog porekla, duhovnu terapiju, kao i manualne tehnike i vežbe koje se primenjuju pojedinačno ili u kombinaciji u svrhu lečenja, dijagnostikovanja i sprečavanja bolesti, odnosno radi očuvanja dobrobiti. Ovaj termin i njegovu definiciju u zvaničnu upotrebu je uvela Svetska zdravstvena organizacija (SZO)[1].
Tradicionalna medicina |
---|
Alternativna medicina |
Tradicionalna kineska medicina · Ajurveda · Homeopatija · Naturopatija |
Medicina uma i tela |
Biološki zasnovana praksa |
Dijetetski suplementi · Apiterapija · Biološki aktivne namirnice · Dijeta |
Tehnike zasnovane na manipulaciji tela |
Hiropraksa · Osteopatska medicina · Kraniosakralna osteopatska terapija · Rolfing · Bovenova tehnika · Aleksandrova tehnika · Feldenkraisov metod · Reflekslogija · Tui Na · Masaža |
Energetska terapija |
U stručnoj javnosti se, najčešće, globalno koristi akronim komplementarna i alternativna medicina (KAM) (engl. ). KAM se odnose na veliki broj u praksi primenjenih oblika zdravstvene zaštite, koji nisu deo sopstvene tradicije te zemlje i nisu integrisani u dominantni sistem zdravstvene zaštite.[1]
U suštini radi se o tri sinonima, koji se međusobno razlikuju po različitim naglascima. Termin tradicionalna medicina ima naglasak na drevnim terapijama koje su svojstvene određenim kulturama, i doslovno govoreći, on ne podrazumeva nove terapijske sisteme i prakse novije ili slične prirode. Termin komplementarna medicina prvenstveno ukazuje na određen stepen majorizacije, odnosno na mogućnost da se određeni komplementarni sistemi i prakse koriste kao dopuna terapijskih procedeura zvanične medicine. Termin alternativna medicina ima naglasak na terapijskim sistemima i metodama koji su izraz holografske paradigme, što znači da su zasnovani na viđenjima sveta i čoveka koji su drugojačiji od moderne kartegijanske paradigme [2]
Kako su savremena medicinska istraživanja pokazala, većina ljudi među kojima je veliki broj obrazovanih pa i lekara, kada u jednom trenutku svog života postanu bolesnici, s vremena na vreme odlučuju se: da zatraže pomoć tradicionalne medicina i njenih lekova. I tada savremeni čovek počinje da koriste metode drevnih terapija, zasnovanih na viševekovnom iskustvu, nekada starih naroda.[1]
Očigledno, da čovek koji je stvorio, savremenu civilizaciju i danas živi u nesavršenstvom svetu. U svetu u kome ne postoji idealan lek i lekar koji je toliko siguran da može da izleči sve njegove patnje i bolesti. Zabrinut za svoje zdravlje, čovek često misli da negde tamo, iza planina, mora da postoji „neko i nešto“ što može u njemu izlečiti sve; na brz, jeftin i bezbolan način. Da li je to istina? Na to delimični odgovor treba da da i ova stranica.