From Wikipedia, the free encyclopedia
Topovske šupe je naziv prvog koncentracionog logora za Jevreje i Rome u Beogradu koji je postojao tokom Drugog svetskog rata[1] koji se nalazio se na Autokomandi. U logoru je u periodu od 22. avgusta 1941, kada je počelo masovno hapšenje Jevreja u Beogradu i okolini, do 12. decembra 1941.[2] (kada je ovaj logor prestao sa radom) bilo smešteno oko 4.000 ljudi, najviše Jevreja iz Banata a zatim i Roma.
U logoru su nakon gušenja ustanka u Srbiji i pada Užičke republike dovedeni mnogi zarobljeni partizani iz Užica, Požege i okoline, uključujući komandanta Slobodana Sekulića.[3]
Topovske šupe su deo nekadašnje kasarne Vojske Kraljevine Jugoslavije u kojem se nalaze objekti za smeštaj artiljerijskog oruđa, po kojem su i dobile svoj naziv.[4] Kasarna koja se između dva svetska rata zvala „Kasarna kraljevića Andreja“ se nalazila u beogradskom naselju Voždovac u Tabanovačkoj ulici broj 1 i u njoj su pored poligona za artiljerijsko vežbalište podignuti objekti u kojima su smešteni potkivačka škola, sklonište za artiljerijska oruđa i objekti za smeštaj vojske i konja.[5]
Dva objekta u kojima su bile konjušnice su neposredno posle okupacije služili za smeštaj izbeglih Srba kojih je bilo oko 1.200 sve do kraja jula 1941. godine.[6]
Logor Topovske šupe je počeo sa radom samo mesec dana posle prvog beogradskog logora, Banjičkog logora i po svom karakteru bio prolazni logor jer u njemu nije bio organizovan ni prinudni rad ni likvidacija, već samo okupljanje i smeštaj radi organizovanog masovnog ubistva koje je vršeno na drugim mestima. U prolaznom logoru u Topovskim šupama su uhapšeni ljudi prikupljani i smešteni da bi iz njega bili odvođeni i ubijani na različitim lokacijama u okolini Beograda (Trostruki surduk između Bežanije i Surčina [7] , u selu Jabuka u okolini Pančeva...), ili transportovani u Banjički logor[8], a žene, deca i starci u logor na Starom sajmištu kada je on osnovan 28. oktobra 1941. godine.
Prva hapšenja Jevreja u Srbiji su počela 14. i 15. avgusta 1941. godine kada su uhapšeni svi Jevreji iz Banata (oko 3.300 ljudi svih uzrasta) i smešteni u tri privremena logora u Velikom Bečkereku, Pančevu i Novom Bečeju. Odatle su do 20. septembra 1941. transportovani šlepovima Dunavom do Beograda gde je uz pomoć predstavništva Jevrejske zajednice organizovan njihov smeštaj u kuće drugih Jevreja u Beogradu i u Aškenaski hram.
Logorom je upravljala nemačka Policija bezbednosti, u najvećoj meri Gestapo[9], preko uprave logora koju su činili odabrani zatočeni Jevreji [10] a masovna ubistva je vršila vojska nacističke Nemačke, vermaht. Masovna ubistva ljudi smeštanih u ovaj logor su bila opravdavana merama pokajanja kojima je bilo predviđeno da se za svakog ubijenog nemačkog vojnika na teritoriji okupirane Srbije ubije sto građana Srbije, a za svakog ranjenog 50.[11]
Kada je logor logor na Starom sajmištu osnovan 28. oktobra 1941. godine žene i deca Jevreji iz logora Topovske šupe su transportovani u njega a muškarci su odvođeni na različite lokacije i ubijani do decembre 1941. kada je logor prestao sa radom. U periodu od marta do maja 1942. godine su svi jevrejski zatvorenici u logoru Sajmište (oko 6.280 žena i dece) ubijeni u dušegupki i tada je okupirana Srbija proglašena Judenrein t.j. „očišćenom od Jevreja“.[12] Okupirana Srbija je (posle Estonije) druga država u Evropi za koju je u Berlin 1942. godine poslat izveštaj da je jevrejsko pitanje rešeno.[13]
Prvo obeležavanje logora je izvršeno 1951, na desetogodišnjicu ustanka u Srbiji kada je postavljena spomen-ploča „palim drugovima za slobodu otadžbine“, bez konstatacije da je na tom mestu bio logor.[14]
Spomen-ploča Jevrejima i Romima koji su bili smešteni u ovom logoru je postavljena 2005. godine na obodni zid jednog od objekata logora, a prema rešenju čiji je autor Aleksandar Nećak. Na njoj je napisano na tri jezika (srpskom, hibru i engleskom):
Na ovom mestu od avgusta do decembra 1941. nalazio se nacistički koncentracioni logor za Jevreje i Rome iz Beograda i Banata. Svi su proglašeni za taoce i dnevno po nekoliko stotina je odvođeno na streljanje.
Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve holokausta 21. januara 2006. godine je otvoren Spomen-park Topovske šupe.[15]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.