The Rocky Horror Picture Show
From Wikipedia, the free encyclopedia
The Rocky Horror Picture Show (sh. Rockerska horor filmska predstava) je britansko-američki filmski mjuzikl snimljen 1975. godine u režiji Jima Sharmana, koji se smatra najpoznatijim kult filmom svih vremena.
The Rocky Horror Picture Show | |
---|---|
Režija | Jim Sharman |
Producent |
|
Scenario |
|
Predložak | The Rocky Horror Show; autor: Richard O'Brien |
Uloge |
|
Muzika |
|
Fotografija | Peter Suschitzky |
Montaža | Graeme Clifford |
Studio | Michael White Productions |
Distribucija | 20th Century Fox |
Datum(i) premijere | 14. 8. 1975 (1975-08-14)
|
Trajanje | 100 min.[1][2] |
Zemlja | |
Jezik | engleski |
Budžet | 1,4 mil. $[4] |
Bruto prihod | 140,2 mil. $[5] |
Predstavlja adaptaciju teatarskog mjuzikla The Rocky Horror Show, čiju je londonsku premijeru 1973. godine također režirao Sharman. Kao i predložak, predstavlja parodiju hollywoodskih i drugih science fiction i horor filmova B-produkcije. Nominalni protagonisti, koje tumače Barry Bostwick i Susan Sarandon, su Brad i Janet, mladi zaručnički par kome se pokvari automobil tokom olujne noći, te su prisiljeni potražiti utočište na usamljenom imanju čiji je vlasnik ludi naučnik dr. Frank N. Furter (čiji lik tumači Tim Curry). Radnja prikazuje kako ih oboje nastoji zavesti, ali i iskoristiti u svom dijaboličkom eksperimentu stvaranja umjetnog stvorenja.
Film, u kome su velikim dijelom nastupili članovi originalne postave, je sniman u studijima tvrtke Hammer Films te su "reciklirali" kulise i brojne rekvizite iz ranijih horor-filmova. Daleko je više truda uloženo u "otkačene" kostime koje je dizajnirala Sue Blane, a za koje se kasnije tvrdilo da su uticali na punk modu. Film se također isticao, zahvaljujući tada još aktualnoj seksualnoj revoluciji provokativnom i subverzivnom tretiranju seksualnosti, koje je uključivalo otvoreno transsekualne, transvestitske i biseksualne likove.
Rocky Horror Picture Show nakon premijere nije imao neki naročiti uspjeh, a nije mu bila sklona ni kritika, koja ga je smatrala "neukusnim". Nakon nekoliko mjeseci, odnosno sljedeće godine, prikazivan je kao tzv. ponoćni film u Waverly Theatreu, kino-dvorani u njujorškoj boemskoj četvrti Greenwich Village. Tada je počeo sticati popularnost među malenim, ali fanatičnim brojem poklonika, koji su počeli ritualno dolaziti na predstave, javno skandirati njegove replike, a na kraju se i oblačiti poput likova te izvoditi plesne i muzičke točke na sjedalima ili bini. Sa vremenom se fenomen počeo širiti i na druge gradove, a gledanje filma postalo kolektivni ritual koji će, nekoliko godina kasnije, biti rekonstruiran u igranom filmu Fame.