From Wikipedia, the free encyclopedia
FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci (engl. ), kolokvijalno poznat i kao Mundobasket, košarkaški je turnir za muške reprezentacije koji koji svake četiri godine organizira Međunarodna košarkaška federacija (FIBA).[1] Prvi turnir održan je 1950. godine pod nazivom FIBA Svjetsko prvenstvo, a taj je naziv zadržan do 2010. godine, nakon čega je usvojen aktualni naziv turnira.[2][3] FIBA je također zadužena i za organizaciju FIBA Svjetskog prvenstva za žene, koje se igra od 1953. godine.
FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci | |
---|---|
FIBA Basketball World Cup | |
Općenito | |
Utemeljeno | 1950. |
Broj momčadi | 32 |
Aktualni prvak | Njemačka |
Najuspješnija momčad | SAD (5 naslova) |
Na prvenstvu sudjeluju 32 reprezentacije sa svih kontinenata, a svjetski prvak dobiva Naismithov trofej, koji se dodjeljuje od 1967. godine. Format natjecanja sličan je, ali ne i potpuno identičan onome koji se koristi na FIFA Svjetskim prvenstvima. Iako je turnir danas potpuno profesionalan, taj je status postignut tek 1994. godine, kada je reprezentacija Sjedinjenih Država poslala momčad sastavljenu od profesionalaca, što ranije nisu smjeli zbog regulacija NBA lige, pa su bili prisiljeni slati amaterske košarkaše.
Aktualni svjetski prvak je Njemačka, koja je 2023. godine pobijedila Srbiju u finalu rezultatom 83:77. Sljedeće izdanje turnira održat će se 2027. godine u Kataru.
Ideja o pokretanju svjetskog prvenstva u košarci zamišljena je na FIBA-inom Svjetskom kongresu koji je održan u sklopu Olimpijskih igara 1948. godine.[4] Dugogodišnji generalni-tajnik FIBA-e, Renato William Jones, poticao je organizaciju da utemelji svjetsko prvenstvo po uzoru na FIFA Svjetsko prvenstvo, koje bi se održavalo svake četiri godine, u periodu između Olimpijskih igara. Potaknuti uspjehom olimpijskog košarkaškog turnira, na kojemu su sudjelovale 23 reprezentacije, čelnici FIBA-e pristali su na taj prijetlog i dogovorili pokretanje turnira 1950. godine. Argentina je odabrana za prvog domaćina, primarno zato što je bila jedina država koja je bila voljna prihvatiti se organizacije turnira,[5] a tu je činjenicu dobro iskoristila jer je sa stopostotnim učinkom, kao domaćin, postala prvi svjetski prvak u košarci.
Prvo desetljeće obiljležila je dominacija američkih reprezentacija, međutim sredinom 1960-ih godina, zemlje iz istočne i jugoistočne Europe – posebice Sovjetski Savez i SFR Jugoslavija – počele su sustizati američke reprezentacije, a ubrzo su ih i prestigle. Od 1963. do 1990. godine turnirom su dominirale Sjedinjene Države, Sovjetski Savez, SFR Jugoslavija i Brazil, četiri zemlje koje su u tom periodu osvojile svih osam održanih prvenstava; uz to, u svih osam finala iz tog perioda igrale su dvije od ove četiri reprezentacije.
Godina 1994. označila je prekretnicu, s obzirom da su na prvenstvu te godine po prvi puta sudjelovali aktivni NBA igrači, dakle profesionalci, čime je ovaj turnir postao prvo u cijelosti profesionalno svjetsko prvenstvo (dotad su profesionalce slale samo zemlje iz Europe i Južne Amerike, ali košarkaši iz tih zemalja su u tom periodu bili smatrani amaterskim sportašima),[6][7] a dogodilo se i to da su se ranije supersile (Sovjetski Savez i SFR Jugoslavija) raspale na nekoliko manjih država; Sjedinjene Države očekivano su osvojile zlato, dok su Rusija i Hrvatska osvojile srebro, odnosno broncu. U narednim godinama, europske su zemlje sve više sustizale Sjedinjene Države, čime je turnir dobio na kvaliteti.
Značajne promjene uslijedile su prvo 2006. godine, kada je broj reprezentacija povećan na 24,[8][9] a onda i nakon prvenstva 2014. godine, kada je FIBA povećala broj reprezentacija na završnom turniru s 24 na 32, a ujedno je promijenjen i kalendar održavanja tako da se prvenstvo – po prvi puta od 1967. godine – nije održavalo iste godine kada i FIFA Svjetsko prvenstvo. Kako bi se uskladio kalendar, sljedeće je prvenstvo održano 2019. godine, a ne 2018. godine, kada je izvorno planirano.[10]
Format kvalifikacija za FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci mijenjao se tijekom godina. U prvih 17 godina od utemeljenja, kvalifikacija nije bilo te su se sudionici popunjavali pozivnicama, pri čemu su u najranijim fazima turnirom dominirale američke reprezentacije; europske su reprezentacije tek kasnije postale konstanta, a azijske su zemlje inicijalno odbijale sudjelovati. Sustav kvalifikacija donekle je formaliziran 1967. godine, nakon što su sve kontinentalne federacije utemeljile vlastita kontinentalna prvenstva; na tom je turniru određen sustav prema kojem su kontinentalne federacije imale zagarantiran broj sudionika, a koji su se određivali temeljem uspjeha na kontinentalnim prvenstvima, međutim i dalje nisu postojali kvalifikacijski turniri. S godinama je sustav automatskih kontinentalnih kvalifikacija proširivan i mijenjan, kao i broj mjesta koja su dodijeljivana kontinentalnim federacijama, a FIBA je redovito slala posebne pozivnice određenom broju reprezentacija. Takav je sustav bio na snazi sve do prvenstva 2014. godine, nakon kojega je značajno promijenjen.[11][12]
Promjene kvalifikacijskog sustava predstavljene su 2017. godine i prema novom sustavu, kontinentalna prvenstva više nisu igrala nikakvu ulogu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.[13] Uveden je posebni kvalifikacijski cikuls koji traje ukupno dvije godine (započeo je 2017. u sklopu priprema za prvenstvo 2019. godine) i provodi se kroz šest kvalifikacijskih perioda. Kvalifikacijske zone organizirane su tako da odgovaraju zonama kontinentalnih federacija, uz izuzetak Azije i Oceanije, koje su spojene u jednu kvalifikacijsku zonu. U svakoj zoni, reprezentacije su raspoređene u Diviziju A i Diviziju B, između kojih postoji sustav napredovanja i ispadanja. Sutav se temeljio na kombinaciji ligaškog i grupnog sustava, a reprezentacije su međusobno igrale te su na temelju ostvarenih rezultata ostvarile pravo na nastup na Svjetsko prvenstvu.[13] Kontinentalne su zone i dalje imale broj alociranih mjesta za svaku zonu, a FIBA je objavila da su alocirana mjesta organizirana na sljedeći način:
Kao i sustav sudjelovanja (kvalifikacija), format završnog turnira FIBA Svjetskog prvenstva mijenjao se s godinama, a mijenjao se i broj momčadi koje sudjeluju, od izvornih 10 do aktualne 32 reprezentacije. Prvi turnir sastojao se od eliminacijske faze koja se odigravala u dvije runde, nakon čega je šest reprezentacija igralo međusobno u završnoj fazi turnira u ligaškom sustavu. Od 1954. do 1974. godine, turniri su započinjali preliminarnom grupnom fazom, a najbolje su reprezentacije iz svake grupe prolazile dalje, gdje su ponovo igrale međusobno u ligaškom sustavu, a pobjednik je bila reprezentacija s najboljim omjerom pobjeda i poraza. Godne 1978. po prvi puta su uvedene pojedinačne utakmice za zlatnu, odnosno brončanu medalju, a igrale su ih četiri najbolje plasirane momčadi iz druge faze turnira.
Prva značajna ekspanzija uslijedila je 1986. godine, kada su na turniru po prvi puta igrale 24 reprezentacije, a sustav je neznatno promijenjen uvođenjem druge grupne faze umjesto ligaškog sustava, prije utakmica za medalje. Godine 1990., broj reprezentacija smanjen je na 16, a format turnira od te godine pa do 1994. godine sastojao se od dvije grupne faze i razigravanja za medalje. Godine 2002., u fazi na ispadanje nisu sudjelovale više samo četiri, već osam reprezentacija, odnosno uz polufinale i finale uvedeno je i četvrtfinale. Godine 2006., FIBA je ponovo vratila 24 reprezentacije i promijenila format, tako da je sada bila samo jedna grupna faza, nakon čega su reprezentacije odmah išle u fazu na ispadanje, koja je startala s osminom finala;[14] taj je format zadržan do 2014. godine.[8]
Za turnir 2019. godine, FIBA je odlučila povećati broj reprezentacija na 32 te je ponovo promijenila format turnira.[13] Preliminarna grupna faza je ostala, a po dvije reprezentacije iz svake grupe idu u drugu grupnu fazu, gdje igraju dvije dodatne utakmice s reprezentacijama iz grupe s kojom se križaju; svi rezultati iz prve grupe prenose se u drugu grupnu fazu. Nakon toga, osam najboljih reprezentacija iz druge grupne faze ide u fazu na ispadanje, koja završava utakmicom za zlatnu medalju. Ova je format na snazi i danas.
Od 1967. godine, pobjednička reprezentacija dobiva Naismithov trofej, pehar koji je nazvan u čast "oca" košarke, Jamesa Naismitha. FIBA je planirala dodjeljivati trofej još od 1950. godine, ali plan je prošao sve do 1965. godine, kada je FIBA, nakon zaprimljene donacije od 1,000$, konačno naručila pehar. Izvorni trofej korišten je od 1967. do 1994. godine, a od 1998. godine dodjeljuje se modernizirana verzija izvornog pehara, čiji se original nalazi u Španjolskoj.[15] Dizajn aktualnog trofeja inspiriran je egipatskim lotusom, visok je 47 centimetara i ima masu od devet kilograma.
Kao i na drugim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima, praksa je da turnir ima barem jednu maskotu koja će služiti kao zaštitni znak samog prvenstva. Međutim, nije poznato kada je točno počela praksa korištenja službenih maskota na FIBA-inim prvenstvima zbog manjka podataka, ali historiju je moguće pratiti od 2006. godine, kako je i prikazano u tablici. Poznate maskote su sljedeće:
Godina | Domaćin | Maskota | Lik/Opis |
---|---|---|---|
1950. – 2002. | TBC | ||
2006. | Japan | Badtz-Maru | Animirani pingvin iz serijala Hello Kitty |
2010. | Turska | Bascat | Antropomofrna mačka |
2014. | Španjolska | Ole i Hop | Stilizirani prikazi košarkaša |
2019. | Kina | Son of Dreams | Antropomorfni kineski zmaj |
2023. | Filipini / Japan / Indonezija | JIP | Košarkaški robot |
2027. | Katar | TBD |
Godina | Domaćin | Finale | Utakmica za treće mjesto | Broj reprezentacija | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Prvak | Rezultat | Drugoplasirani | Trećeplasirani | Rezultat | Četvrtoplasirani | |||
1950. | Argentina | Argentina |
Ligaški sustav | Sjedinjene Države |
Čile |
Ligaški sustav | Brazil |
10 |
1954. | Brazil | Sjedinjene Države |
Ligaški sustav | Brazil |
Filipini |
Ligaški sustav | Francuska |
12 |
1959. | Čile | Brazil |
Ligaški sustav | Sjedinjene Države |
Čile |
Ligaški sustav | Formoza |
13 |
1963. | Brazil | Brazil |
Ligaški sustav | SFR Jugoslavija |
Sovjetski Savez |
Ligaški sustav | Sjedinjene Države |
13 |
1967. | Urugvaj | Sovjetski Savez |
Ligaški sustav | SFR Jugoslavija |
Brazil |
Ligaški sustav | Sjedinjene Države |
13 |
1970. | SFR Jugoslavija | SFR Jugoslavija |
Ligaški sustav | Brazil |
Sovjetski Savez |
Ligaški sustav | Italija |
13 |
1974. | Portoriko | Sovjetski Savez |
Ligaški sustav | SFR Jugoslavija |
Sjedinjene Države |
Ligaški sustav | Kuba |
14 |
1978. | Filipini | SFR Jugoslavija |
82:81 (produžeci) |
Sovjetski Savez |
Brazil |
86:85 | Italija |
14 |
1982. | Kolumbija | Sovjetski Savez |
95:94 | Sjedinjene Države |
SFR Jugoslavija |
119:117 | Španjolska |
13 |
1986. | Španjolska | Sjedinjene Države |
87:85 | Sovjetski Savez |
SFR Jugoslavija |
117:91 | Brazil |
24 |
1990. | Argentina | SFR Jugoslavija |
92:75 | Sovjetski Savez |
Sjedinjene Države |
107:105 (produžeci) |
Portoriko |
16 |
1994. | Kanada | Sjedinjene Države |
137:91 | Rusija |
Hrvatska |
78:60 | Grčka |
16 |
1998. | Grčka | SR Jugoslavija |
64:62 | Rusija |
Sjedinjene Države |
84:61 | Grčka |
16 |
2002. | Sjedinjene Američke Države | SR Jugoslavija |
84:77 (produžeci) |
Argentina |
Njemačka |
117:94 | Novi Zeland |
16 |
2006. | Japan | Španjolska |
70:47 | Grčka |
Sjedinjene Države |
96:81 | Argentina |
24 |
2010. | Turska | Sjedinjene Države |
81:64 | Turska |
Litva |
99:88 | Srbija |
24 |
2014. | Španjolska | Sjedinjene Države |
129:92 | Srbija |
Francuska |
95:93 | Litva |
24 |
2019. | Kina | Španjolska |
95:75 | Argentina |
Francuska |
67:59 | Australija |
32 |
2023. | Filipini Japan Indonezija |
Njemačka |
83:77 | Srbija |
Kanada |
127:118 (produžeci) |
Sjedinjene Države |
32 |
2027. | Katar | : | : | 32 |
Od 1950. godine, kada je održano prvo Svjetsko prvenstvo, ukupno je 65 reprezentacija sudjelovalo na barem jednom završnom turniru; neke od tih reprezentacija više ne postoje. Od njih 65, osam je reprezentacija barem jednom osvajalo titulu prvaka svijeta. Reprezentacija Sjedinjenih Država rekorder je s pet naslova prvaka svijeta, a ujedno i najuspješnija momčad u historiji turnira s čak 12 medalja i još tri četvrta mjesta; to znači da Sjedinjene Države samo četiri puta nisu bile među prve četiri reprezentacije svijeta (1970., 1978., 2002. i 2019.). Otkako je uvedeno razigravanje za zlatnu medalju, Sjedinjene Države samo su jednom izgubile finalnu utakmicu, što je bilo 1982. godine. Sljedeće reprezentacije po uspješnosti, s po tri osvojena naslova svaka, su bivše reprezentacije SFR Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, a slijede ih Brazil, SR Jugoslavija i Španjolska s po dva naslova; uz to, reprezenetacije Brazila, SR Jugoslavije i Sjedinjenih Država jedine su reprezentacije koje su uspješno obranile naslov prvaka svijeta (svaka po jednom). Po jedan naslov svjetskog prvaka imaju i Argentina i Njemačka.
Rang | Zemlja | Zlato | Srebro | Bronca | Ukupno |
---|---|---|---|---|---|
1 | Sjedinjene Američke Države | 5 | 3 | 4 | 12 |
2 | Sovjetski Saveza | 3 | 3 | 2 | 8 |
SFR Jugoslavijaa | 3 | 3 | 2 | 8 | |
4 | Brazil | 2 | 2 | 2 | 6 |
5 | SR Jugoslavijaa | 2 | 0 | 0 | 2 |
Španjolska | 2 | 0 | 0 | 2 | |
7 | Argentina | 1 | 2 | 0 | 3 |
8 | Njemačka | 1 | 0 | 1 | 2 |
9 | Rusija | 0 | 2 | 0 | 2 |
Srbija | 0 | 2 | 0 | 2 | |
11 | Grčka | 0 | 1 | 0 | 1 |
Turska | 0 | 1 | 0 | 1 | |
13 | Čile | 0 | 0 | 2 | 2 |
Francuska | 0 | 0 | 2 | 2 | |
15 | Filipini | 0 | 0 | 1 | 1 |
Hrvatska | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Litva | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Kanada | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno | 19 | 19 | 19 | 57 |
Bilješke:
Na kraju svakog turnira, FIBA službeno imenuje najkorisnijeg igrača (MVP) na turniru. Uz to, dodjeljuje se i nagrada za najboljeg strijelca (prosjek poena i ukupno postignutih poena), a imenuje se i idealna petorka prvenstva.
Godina | Domaćin | Najkorisniji igrač | Reprezentacija | Ref. |
---|---|---|---|---|
1950. | Argentina | Oscar Furlong | Argentina | |
1954. | Brazil | Kirby Minter | Sjedinjene Države | |
1959. | Čile | Amaury Pasos | Brazil | |
1963. | Brazil | Wlamir Marques | Brazil | |
1967. | Urugvaj | Ivo Daneu | SFR Jugoslavija | |
1970. | SFR Jugoslavija | Sergej Belov | Sovjetski Savez | |
1974. | Portoriko | Dragan Kićanović | SFR Jugoslavija | |
1978. | Filipini | Dražen Dalipagić | SFR Jugoslavija | |
1982. | Kolumbija | Doc Rivers | Sjedinjene Države | |
1986. | Španjolska | Dražen Petrović | SFR Jugoslavija | |
1990. | Argentina | Toni Kukoč | SFR Jugoslavija | |
1994. | Kanada | Shaquille O'Neal | Sjedinjene Države | |
1998. | Grčka | Dejan Bodiroga | SR Jugoslavija | |
2002. | Sjedinjene Američke Države | Dirk Nowitzki | Njemačka | |
2006. | Japan | Pau Gasol | Španjolska | |
2010. | Turska | Kevin Durant | Sjedinjene Države | |
2014. | Španjolska | Kyrie Irving | Sjedinjene Države | |
2019. | Kina | Ricky Rubio | Španjolska | |
2023. | Filipini / Japan / Indonezija | Dennis Schröder | Njemačka | |
2027. | Katar | TBD |
Godina | Domaćin | Najbolji strijelac | Ref. | |||
---|---|---|---|---|---|---|
Poena po utakmici | Ukupno poena | |||||
1950. | Argentina | Álvaro Salvadores | 13.8 |
Rufino Bernedo | 86 |
|
1954. | Brazil | Oscar Moglia | 18.7 |
Oscar Moglia | 168 |
|
1959. | Čile | Chen Tsu-li | 20.1 |
Jerry Vayda | 162 |
|
1963. | Brazil | Ricardo Duarte | 23.1 |
Ricardo Duarte | 163 |
|
1967. | Urugvaj | Mieczysław Łopatka | 19.7 |
Bohdan Likszo | 180 |
|
1970. | SFR Jugoslavija | Sin Dong-pa | 32.6 |
Sin Dong-pa | 261 |
|
1974. | Portoriko | Arturo Guerrero | 27.0 |
Wayne Brabender | 207 |
|
1978. | Filipini | Kamil Brabenec | 26.9 |
Dražen Dalipagić | 202 |
|
1982. | Kolumbija | Rolando Frazer | 24.4 |
Dragan Kićanović | 190 |
|
1986. | Španjolska | Nikos Galis | 33.7 |
Nikos Galis | 337 |
|
1990. | Argentina | Oscar Schmidt | 34.6 |
Oscar Schmidt | 277 |
|
1994. | Kanada | Andrew Gaze | 23.9 |
Andrew Gaze | 191 |
|
1998. | Grčka | Alberto Herreros | 17.9 |
Alberto Herreros | 161 |
|
2002. | Sjedinjene Američke Države | Dirk Nowitzki | 24.0 |
Dirk Nowitzki | 216 |
|
2006. | Japan | Yao Ming | 25.3 |
Dirk Nowitzki | 209 |
|
2010. | Turska | Luis Scola | 27.1 |
Luis Scola | 244 |
|
2014. | Španjolska | J. J. Barea | 22.0 |
Pau Gasol | 110 |
|
2019. | Kina | Ra Geon-a | 23.0 |
Bogdan Bogdanović | 183 |
|
2023. | Filipini / Japan / Indonezija | Luka Dončić | 27.0 |
Luka Dončić | 216 |
|
2027. | Katar | TBD |
Kada su u pitanju igrački rekordi, nekolicina je igrača obilježila historiju FIBA Svjetskih prvenstava u tom kontekstu. Ukupno je 18 igrača osvojilo dva zlatna odličja, a među njima se postebno ističu Krešimir Ćosić (SFR Jugoslavija), Sergej Belov (Sovjetski Savez) te Wlamir Marques i Amaury Pasos (Brazil), koji su rekorderi i po broju ukupno osvojenih medalja (njih četiri); po četiri medalje osvojila su još trojica igrača, ali oni imaju samo jedno zlato. Kada su u pitanju nastupi na prvenstvima, čak je 13 igrača – Ubiratan "Bira" Pereira Maciel, Marcel de Souza, Marcelinho Machado, Anderson Varejão, Leandro Barbosa, Alex Garcia i Marcelo Huertas iz Brazila, Phil Smyth iz Australije, Daniel Santiago i Jerome Mincy iz Portorika, Eduardo Mingas iz Angole, Luis Scola iz Argentine te Rudy Fernández iz Španjolske[78][79] – igralo na rekordnih pet turnira.
Legendarni brazilski reprezentativac Oscar Schmidt rekorder je po ukupnom broju postignutih koševa na Svjetskim prvenstvima; u periodu od 1978. do 1990. godine, Schmidt je postigao ukupno 906 poena. S druge strane, Nikos Galis je sa svojih 337 ukupnih poena (1986.) rekorder po ukupnom broju poena na jednom prvenstvu. Željko Obradović jedni je pojedinac koji je osvojio naslov prvaka i kao igrač (1990.) i kao izbornik (1998.).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.