![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Cloud_in_the_sunlight.jpg/640px-Cloud_in_the_sunlight.jpg&w=640&q=50)
Svetlost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svjetlost je elektromagnetsko zračenje vidljivo ljudskom oku. U proseku, zračenje u rasponu od 380 do 780 nm je vidljivo ljudskom oku u vidu spektra boja, od ljubičaste s najmanjom do crvene s najvećom valnom dužinom.[1] Svjetlost u širem smislu uključuje i ultraljubičasto zračenje (sa kraćim talasnim dužinama) i infracrveno (sa dužim talasnim dužinama).[2][3]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Cloud_in_the_sunlight.jpg/640px-Cloud_in_the_sunlight.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/73/Light_dispersion_conceptual_waves350px.gif/320px-Light_dispersion_conceptual_waves350px.gif)
U fizici se termin svetlost ponekad odnosi na elektromagnetnu radijaciju bilo koje talasne dužine, nezavisno od toga da li je vidljiva.[4][5] U tom smislu, gama zraci, X-zraci, mikrotalasi i radio talasi su takođe svetlost. Poput svih tipova svetlosti, vidljiva svetlost se emituje i apsorbuje u veoma malim „paketima“ zvanim fotoni, i manifestuje svojstva talasa i čestica.
Područje fizike koje proučava svojstva svjetlosti naziva se optika. Znanost koja proučava interakciju elektromagnetskog zračenja i materije naziva se spektroskopija. Optika atmosfere proučava pojave nastale prelamanjem, odrazom i difrakcijom svetla u prirodi, kao što su duga ili polarna svetlost.[6]