Svemir (kosmologija)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Svemir je praznina koja se nalazi između nebeskih tela.[1] Ona nije potpuno prazna, ali se sastoji iz visokog vakuuma male gustine čestica, među kojima dominira plazma hidrogena i helijuma, kao i elektromagnetna radijacija, magnetska polja, neutrini, kosmička prašina i kosmički zraci. Osnovna temperatura, uspostavljena spoljnom kosmičkom radijacijom izazvanom Velikim praskom iznosi 2.7 kelvina (K). Plazma sa gustinom od manje od jednog atoma hidrogena po kubnom metru i temperatura od nekoliko miliona kelvina u prostoru između galaksija predstavlja najbarioničniju materiju u svemiru; lokalne koncentracije su kondenzirale i sada čine zvezde i galaksije. U većini galkasija, promatranja pružaju dokaz da je 90% mase nepoznatog porekla i materijala koji se naziva tamna materija, i koja reaguje u dodiru sa drugim materijama kroz gravitacione, ali ne i elektromagnetne sile.[2] Podaci ukazuju na to da je većina jednakosti mase i energije u svemiru koji se može promatrati loše shvaćena energija vakuuma svemira koju astronomi nazivaju tamnom energijom.[3] Međugalaktički svemir zauzima najveći deo svemira, ali čak se i galaksije i zvezdani sistemi skoro u potpunosti sastoje iz praznog prostora.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f0/Atmosferski_slojevi.png)
Ne postoji definitivna granica koja ukazuje na to gde počinje svemir. Međutim, Karmanova linija, na visini od 100 km (62 mi) iznad nivoa mora,[4] se konvencionalno koristi kao početak svemira u svemirskim ugovorima i radi održavanja zapisa o vazdušno-kosmičkom prostoru. Okvir internacionalnog svemirskog zakona je uspostavljen Ugovorom o svemiru, koji su sastavile Ujedinjene nacije 1967. godine. Ovaj ugovor isključuje mogućnost bilo kakvih potencijalnih ideja o nacionalnom suverenitetu i dozvoljava svim državama da slobodno istražuju svemir. Godine 1979. su potpisivanjem Mesečevog ugovora sve površine objekata kao što su planete kao i orbitalni prostor oko tih tela, stavljene pod jurisdikciju internacionalnog komiteta. Uprkos sastavljanju rezolucija Ujedinjenih Nacija o mirnom korišćenju svemira, već su ispitana anti-satelitska oružja u području Zemljine orbite.
Ljudi su započeli fizičko istraživanje svemira tokom 20. veka pojavom visokoletećih balona, što je kasnije bilo ispraćeno i slanjem raketa u svemir sa ljudskom posadom. Zemljinu orbitu je prvi posetio Jurij Gagarin iz Sovjetskog Saveza 1961. godine, i od tada pa do sada su svemirske letelice bez posade posetile sve poznate planete Sunčevog sistema. Zbog visoke cene odlaska u svemir, svemirske letelice sa posadom su svoje posete ograničile na niski deo Zemljine orbite i Mesec. U avgustu 2012. godine, Vojadžer 1 je bila prva letelica koja je ušla u međuzvezdani prostor.
Svemir predstavlja sredinu koja je čovečanstvu veliki izazov za istraživanje zbog vakuuma i radijacije. Nulta gravitacija ima negativan uticaj na ljudsku psihu, te izaziva kako atrofiju mišića, tako i gubitak kostiju. Pored pronalaženja rešenja za ove zdravstvene i probleme životne sredine, ljudi će takođe morati da pronađu način kako bi značajno smanjili cenu odlaska u svemir, ako bi želeli da postanu civilizacija koja nije ograničena svemirom.