Sulejman I
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sulejman I (tur. I. Süleyman; 6. novembar 1494 — 5/6. septembar 1566), zvani još i Kanuni — "Zakonodavac", bio je osmanski sultan (1520—1566), i brat Hatidže, Bejhana, Fatme i Šah sultanije, muž sultanije Hurem zapadnom svetu je bio poznatiji kao Sulejman Veličanstveni, a istočnom svetu kao Zakonodavac (tur. Kanunî, arap. ), zbog njegovih reforma pravnog sistema Osmanskog carstva. Bio je jedan od najmoćnijih svetskih lidera svog vremena, a često se ubraja i u među najmoćnije vladare kroz istoriju.
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
Sulejman I | |
---|---|
Sultan Osmanskog Carstva | |
Kalif islama | |
Period | Uspon Osmanskog Carstva |
Krunidba | 1520 |
Puno ime | Sulejman I |
Rodno mjesto | Trabzon |
Prethodnik | Selim I |
Nasljednik | Selim II |
Supružnik od | Hurrem Sultanija Mahidevran Sultan Gulfem Hatun |
Potomstvo | Šehzade Mustafa [1]
Šehzade Mahmud[1] Šehazde Ahmed[1] Razije Sultanija[1] Fatma Sultanija[1] Princ Mehmed Princeza Mihrimah Selim II Šehzade Bajazid Šehzade Džihangir Šehzad Abdulah Šehzade Murad |
Kraljevska kuća | Kuća Osmanova |
Dinastija | Osmanska dinastija |
Otac | Selim I |
Valide sultan | Ayse Hafsa Sultan |
Bio je vrlo obrazovan vladar i govorio je četiri jezika: arapski, persijski, srpski i čagatajski (najstariji oblik turskog jezika).
Sultan Sulejman Veličanstveni je došao na vlast sa 25 godina, 20. septembra 1520. godine i vladao je narednih 46 godina. On je bio i najznačajniji osmanski vladar koji je sam učestvovao u deset vojnih pohoda u Evropi i tri u Aziji. Sulejman je lično predvodio osmansku vojsku u pohodu na hrišćanska uporišta:1521. godine zauzet je Beograd, a 1522. godine opsednut je Rodos. Osvajanjem ostrva pomorski put do Egipta je osiguran, te su tako Turci imali potpunu kontrolu nad trgovinom Venecije i Đenove u Istočnom Sredozemlju.
1525. godine počele su pripreme za jedan veliki vojni pohod. Trupe su poslate kako kopnom, tako Dunavom u pravcu Beograda. Nakon što je vojska prešla reku Dravu, 1526. godine je došlo do bitke kod Mohača sa ugarskom vojskom kojom je komandovao kralj Lajoš II. Ugarski kralj je poginuo, a njegova vojska je bila poražena.
Po odredbi Bečkog sporazuma Habzburzi su preuzeli ugarsku krunu. Ferdinand I od Austrije postavlja kao svoj politički cilj odbranu zapadne Evrope od daljih prodora Turaka.
Sultan Sulejman I i njegov veliki vezir Ibrahim-paša zapalili su Peštu. U isto vreme vođeni su ratovi u Bosni, Dalmaciji i Sloveniji. Osmanski sultan postavlja rumunskog kneza Ivana Zapolju za novog ugarskog kralja. Zbog toga je došlo do rata između Austrije i Turske.
Osmanska vojska je bezuspešno opsedala Beč od 27. septembra do 15. oktobra. Za vreme povlačenja trupa opljačkano je šire područje oko Beča. Treba napomenuti da ga je sputalo loše vreme, ali i izmorenost vojske, pa je stigavši do predgrađa Beča odlučio da se povuče. Kasnije je sličnu sudbinu doživela i Štajerska.
Prilikom jednog vojnog pohoda u 1534. godine Bagdad su ponovo zauzeli Persijanci. Opsada venecijanskog ostrva Krfa nije bila uspešna. Sultan Sulejman je lično ugušio pobunu u Moldaviji.
Nakon smrti Ivana Zapolje 1540. godine Turci su anektirali Ugarsku. Tom zemljom je upravljao jedan beglerbeg iz Budima. Tako je došlo do primirja između Ferdinanda I i sultana Sulejmana I na sedam godina, pri čemu je nadvojvoda Austrije (i budući nemački car) morao da plaća danak Turcima. Od vremena vladavine Sulejmana I „Visoka Porta“ je postala pojam u Evropi za osmansku vladu. Svoj poslednji vojni pohod preduzeo je sultan godine 1566. da zauzme Sigetvar, na putu za Beč. Stari Sulejman I je umro 6. septembra 1566. godine pre nego što je ostvario svoj cilj, tokom bitke kod Sigeta.
Sultan se jednom mesečno kretao prerušen među narodom kako bi video šta ljudi misle o njegovim odlukama.
Sultan Sulejman je smatran za jednog od najboljih vladara koje je Osmansko carstvo ikada imalo, međutim pošto je sultana Sulejmana nasledio njegov najnesposobniji sin Selim Osmansko carstvo nije bilo moguće dalje proširivati pošto sultan Selim kao i njegovi naslednici za to nisu bili zainteresovani.