Sufiks
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sufiks (također postfiks, dometak) u gramatici označava afiks koji dolazi nakon korijena riječi. Uobičajeni primjeri su padežni završeci koji označavaju gramatičku sklonidbu imenica ili pridjeva te glagolski završeci koji čine konjugaciju glagola.
![]() |
Sufiksi mogu nositi gramatičku informaciju (infleksijski sufiksi) ili leksičku informaciju (derivacijski sufiksi). Infleksijski sufiks ponekad se naziva desinent.[1]
Primjeri sufiksa u srpskohrvatskom jeziku:
- Djevojke, gdje sufiks -e označava množinu ženskog roda.
- On radi, gdje sufiks -i označava treće lice jednine prezenta.
- On zatvaraše, gdje -aše označava treće lice jednine imperfekta.
Veliki broj dometaka može se pronaći u mnogim sintetičkim jezicima poput češkog, njemačkog, finskog, latinskog, mađarskog, ruskog, itd.
Sufiksi koji se koriste u srpskohrvatskom često imaju slavensko podrijetlo zajedničko drugim slavenskim jezicima, ali mogu biti i grčkog, francuskog ili latinskog podrijetla.