Staroengleski jezik (stengl. Ænglisc sprǣc; ISO 639-3: ang), ili anglosaksonski jezik, povijesni je indoeuropski jezik koji se između 450-1100 nakon Krista govorio na području današnje Velike Britanije.
| Staroengleski | |
|---|---|
| Ænglisc, Anglisc, Englisc | |
| Regije | Engleski (osim krajnjeg jugozapada i sjeverozapada), dijelovi suvremene Škotske jugoistočno od Fortha i istočni rub suvremenog Wales. |
| Izumro | uglavnom se razvio u srednjoengleski do 13. vijeka |
| Jezična porodica |
|
| Pismo | Rune, kasnije latinica (staroengleska varijanta). |
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | – |
| ISO 639-2 | ang |
| ISO 639-3 | ang |
Imao je nekoliko dijalekata: zapadnosaksonski, južni staroengleski, northumbrijski, kentski, angliski, mercijanski.
Mercijanski dijalekt predak je suvremenog engleskog jezika[1].
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
