Sreća
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sreća je objektivno stanje zadovoljstva životnom situacijom,[1] povezano sa osećajem radosti, ispunjenosti, uživanja, blaženosti, veselja i sl. Pojam sreće je naširoko proučavan i objašnjavan tokom istorije, što oslikava univerzalni značaj koji ljudi pridaju sreći. Mnogi etičari sreću smatraju najvećim dobrom i ciljem ljudskog delovanja.
- Za ostala značenja, vidi Sreća (razvrstavanje).
U stanja koja su blisko povezana sa srećom uključeni su zdravlje, bogatstvo, uživanje u životu, sigurnost, zadovoljstvo i ljubav. U stanja suprotna sreći uključeni su patnja, strepnja, briga, bol... Sreća se često povezuje sa prisustvom povoljnih uslova kao što su porodični život ispunjen ljubavlju i ekonomska stabilnost. Nepovoljni uslovi, kao što su uvredljive i ponižavajuće lične veze, gubitak zaposlenja i konflikti, smanjuju izglede za ličnu sreću. Međutim, mnogi mislioci smatraju da sreća umnogome zavisi od stava koji čovek zauzme u takvim, nepovoljnim, uslovima.
Premda ideal sreće sadrži težnju za beskonačnim trajanjem, nasuprot nesreći koja zahteva prolaznost, sreća se u stvarnom životu uglavnom javlja na trenutke, a trajnije kao projekcija u budućnost (u vidu nade) ili u prošlost (sećanje na drage uspomene). Štaviše, neki psiholozi i filozofi tvrde da »sreće uopšte nema u sadašnjosti«, jer je čovek spoznaje tek na ruševinama propale sreće.[1]