Solunski proces
From Wikipedia, the free encyclopedia
Solunski proces je bio montirani sudski proces protiv pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, šefa vojne kontraobaveštajne službe, zamenika načelnika štaba Treće armije i vođe tajnog oficirskog udruženja „Crna ruka“ za navodnu zaveru protiv dinastije i navodni pokušaj ubistva srpskog regenta Aleksandra Karađorđevića, kod Ostrove 11. septembra 1916. godine.
Istraga protiv Apisovih pristalica pokrenuta je 20. marta/2. aprila 1917. godine[1], u vreme dok je u okupiranoj Srbiji vođen Toplički ustanak. Na smrt su, pored Apisa, osuđeni i streljani njegovi saradnici major Ljubomir Vulović i dobrovoljac Rade Malobabić.
Solunski proces je i sa pravne tačke gledišta imao mnogo nepravilnosti. Optuženi nisu mogli da angažuju advokate koje su hteli a nije saslušan ni jedan svedok odbrane.[2] Proces je obnovljen u socijalističkoj Jugoslaviji od 2. do 13. juna 1953. i tada su svi osuđenici rehabilitovani kao nevini.