Sicilijska komedija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sicilijska komedija razvila se tokom 6. veka pne. u okviru antičke grčke književnosti i smatra se jednim od izdanaka dorske komedije. Aristotel je smatrao da su sicilijski komediografi dali prvi umetnički oblik kasnijoj staroj atičkoj komediji: Epiharm i Formid ― kaže Aristotel u Poetici, ‒ "stvorili su umetnost obrađivanja priča" (τὸ μύθους ποιεῖν),[1] a te reči, prema jednima, znače da su njih dvojica stvorili komički zaplet, a prema drugima, da su prvi stvarali komedije s mitološkom tematikom. U svakom slučaju, obe teorije govore o tome da su ovi sicilijski komediografi pučkoj lakrdiji, gruboj i anonimnoj, dali umetničku obradu u dorskom ambijentu Velike Grčke.[2][3] Premda je bila kratkog trajanja, sicilijska komedija ostavila je traga na razvoj kasnije komedije, posebno u južnoj Italiji i u rimskoj književnosti.